Vulgariziranje Aristofana
Uprizorenje Aristofanove komedije »Lizistrata« u Rijeci i odjek toga u nekim 'nazovielitističkim' krugovima i medijima neka bude tek početna potka za opis zloga gliba u koji dio našeg društva sve brže tone. Ta Aristofanova umotvorina iz oko četvrtog stoljeća prije Krista bila je do nedavne postave na daskama Hrvatskog narodnog kazališta Ivan pl. Zajc u Rijeci možda samo tek humorna feminističko-pacifistička poruka za mir između vječno zavađenih Atene i Sparte.
Međutim, redatelj neprimjereno vulgarizira predstavu, a riječka intendantica dodaje završni čin u auli kazališta gdje na u nas do sada nezabilježeni prostački način i u prisutnosti gradonačelnika dijeli mnoštvu ogromnu ružičastu tortu u obliku penisa. Opće bedasto smijuljenje i točenje šampanjca zaokružuju posljednju scenu u kazališnom predvorju, koju medijske kamere kao odvratnu poruku preko televizijskih udarnih termina unose u obiteljske domove i prenose svekolikom gledateljstvu.
»U toj predstavi glumi i dijete stvarno staro 11 godina, koje promatra gola tjelesa glumaca, koji su davno prodali ono vrijedno za ono raspadljivo. U toj falusnoj gnjusnosti jedan glumac drži dječaka za tijelo i pokazuje kako je to jedina glava koju isti ima.« (Citat iz http://riapostol.blog.hr/). Prestrašno je i pomisliti, a kamoli omogućiti da takva kazališna pornografija uđe djeci osnovnih škola u pretplatu?!
Ako mi je dopušteno reći, takva amoralnost buja na svim razinama našeg društva te bi me u toj i takvoj situaciji zanimao odgovor je li promicateljima tih moralnih stanja: i u politici, i u medijima, i u umjetnosti željena takva budućnost i njihovoj vlastitoj djeci, koja ne mogu biti pošteđena tog bljutavog sveprisutnog događanja svuda oko nas, a sve to pod geslom - što gore, to bolje?! Ili, jadnici takve vrste, žive po nazoru i uzoru - poslije mene potop?!
Čovjek nema pravo zadirati u ničija osobna ili manjinska opredjeljenja, iako bi neka, smatram, trebalo pokušati liječiti, ali niti nas većinu nema nitko pravo provocirati ili izbacivati iz životne, tjelesne i duševne ravnoteže! Stoga čemu ulicama i perivojima 'gay-parade', a kazalištima i medijima, metaforički rečeno, toliko vulgariziranih 'lizistrata', te je li to poziv da stvarna i apsolutna većina građana svijetom organizira, na primjer, 'normal-parade' iznoseći svoju obiteljsku intimu na ulice, pa cijelo društvo pretvori u teatar gluposti i apsurda?!
Da bi takva zbivanja hrvatski puk uopće mogao prosuđivati, posljednji je trenutak da se i Hrvatski sabor te Banski i Predsjednički dvori usuglašeno založe da u nas postane i opstane, na državnoj razini i uz njenu pomoć, barem jedan javni dnevni medij, i to na temeljima, uvjetno rečeno, jasno izraženog desnog političkog svjetonazora, kao što vidimo da postoje svuda oko nas, i to republikanskih, konzervativnih, demokršćanskih, odnosno pučanskih pogleda, a svakako na razini ne rigidnog, nego normalnog, ne presuđujućeg, nego prosuđujućeg načina razmišljanja?! Treba uvijek omogućavati ljudima pogled na obje strane medalje.
Sve te pojavnosti i igrice, kako bih rekao, gaženjem preko mrtvih, i to samo da bi se opstalo na vlasti ili došlo na vlast – nisu društveno prihvatljive, jer nam sudbina ne smije biti niti jednoumlje niti anarhija, nego normalnost i život!
Pomognimo si sami, pa će nam i Svevišnja pomoć nadoći!
Božidar Ručević
Vjesnik



Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
