Kako žive naši stari? (5./10.)

Hrvatska je danas jedno od demografski najstarijih društava u Europskoj uniji. Više od petine stanovništva starije je od 65 godina, a trendovi pokazuju da će udio starijih osoba u godinama koje dolaze biti još veći. Sve to stavlja ogroman teret na sustav socijalne i zdravstvene skrbi, posebice kada je riječ o domovima za starije i nemoćne. Potražnja za smještajem u njima daleko nadilazi ponudu, liste čekanja broje desetke tisuća ljudi, a razlike između državnih i privatnih domova – kako u cijeni, tako i u standardu – sve su izraženije.

O ovim temama razgovaramo s Višnjom Fortunom iz Matice umirovljenika Hrvatske, koja nam pojašnjava trenutačne kapacitete, razloge dugih lista čekanja, razlike u cijenama smještaja, ali i moguća rješenja – od jače uloge lokalnih zajednica i novih oblika skrbi u vlastitom domu, pa sve do reforme politike subvencioniranja i uvođenja osiguranja za starost.

Koliko je danas u Hrvatskoj mjesta u domovima za starije i nemoćne u odnosu na broj onih koji bi željeli smještaj?

Što se tiče raspoloživih mjesta u domovima za starije i nemoćne osobe, možemo reći da se procjenjuje da Republika Hrvatska raspolaže s kapacitetima za smještaj oko 5 % starijeg stanovništva dok je u europskim zemljama to oko 7%.

Koji su glavni razlozi tako dugih lista čekanja u domovima – nedostatak kapaciteta, previsoke cijene ili manjak radne snage?

Razlozi dugih lista čekanja jesu u nedostatku kapaciteta, ali isto tako i u produljenju životnog vijeka sve većeg broja starijih osoba, koje dovode do smanjenja njihovih funkcionalnih i drugih sposobnosti, zbog čega su povećane potrebe za organiziranim zdravstvenim i socijalnim uslugama.

Kakva je trenutačna prosječna cijena smještaja u domovima, i koliko se razlikuje između javnih i privatnih ustanova?

Teško je govoriti o prosječnoj cijeni smještaja jer se ona razlikuje od doma do doma ovisno u tome gdje se dom nalazi, a također i unutar pojedinog doma jer ovisi o tome radi li se o jednokrevetnoj, dvokrevetnoj ili više krevetnoj sobi, sobi s balkonom, stacionaru, odnosno ovisna je o uslugama koje se korisniku pružaju. Nesporno je da su velike razlike između državnih/županijskih i privatnih domova. Uvjetno se može reći da su cijene u državnim domovima, ovisno o navedenim razlikama, u rasponu od 300 do 900 eura, dok su cijene u privatnim domovima znatno veće i kreću se između 1000 i 2000 eura.

U kojoj mjeri država sudjeluje u subvencioniranju troškova smještaja te je li taj oblik pomoći dostatan?

Razlike u cijenama između državnih i privatnih domova je posljedica subvencioniranja državnih domova. Naime, korisnici u državnim domovima nikada nisu plaćali ekonomsku cijenu smještaja, već određenu visinu tzv. opskrbnine, koja je znatno niža od stvarne cijene koštanja. Istovremeno privatni domovi određuju ekonomsku cijenu i naravno ukalkuliraju i svoju zaradu. To stvara veliku razliku između korisnika smještenih u državnim domovima u odnosu na one koji su morali biti smješteni u privatne domove. (Malo je korisnika koji biraju privatne domove zato jer to žele, najčešće se radi o starijim osobama koje više ne mogu funkcionirati u vlastitom domu, a obitelji ili nemaju ili se članovi obitelji o njima ne mogu brinuti).

Koliko je problem nedostatka adekvatno obrazovanoga kadra u domovima ozbiljan i što se može učiniti za poboljšanje uvjeta rada zaposlenih?

Kadrovi zaposleni u domovima, po broju, vrsti zanimanja i obrazovanosti nisu problem u državnim domovima, jer oni, u pravilu, poštuju propisane kriterije. No po općenitim saznanjima, to se ne bi moglo reći za sve privatne domove, jer je u nekima uočen nedostatak vrste kadrova, a upitna je i osposobljenost kadrova vezanih za njegu korisnika. U tom pogledu bi bilo dobro da su kontrole učestalije i strože.

Smatrate li da bi lokalne zajednice trebale imati aktivniju ulogu u otvaranju i financiranju manjih domova ili dnevnih centara?

Lokalne zajednice bi trebale pokazivati puno veći interes za skrb o starijim osobama na svom području, jer je starijim osobama, osobito u ruralnim sredinama, važno da što dulje ostanu u svom kraju.

Jesu li novi oblici skrbi, poput skrbi u vlastitome domu uz pomoć gerontodomaćica i mobilnih timova, realna alternativa klasičnim domovima?

Organiziranje malih obiteljskih domova, dnevnih centara, mobilnih timova i pomoći gerontodomaćica je značajna pomoć u skrbi o starijim osobama. Naime, starije osobe još uvijek najviše vole živjeti u vlastitom domu, dok god je to moguće. Zato su dobrodošle sve vrste usluga koje olakšavaju življenje u vlastitom domu ili su na pola puta do trajnog smještaja.

Koje bi konkretne mjere državna vlast trebala hitno donijeti kako bi se stanje barem kratkoročno popravilo?

Država bi trebala poticati lokalne zajednice na organiziranje skrbi za starije osobe na lokalnim razinama, a također i reformirati politiku cijena i subvencioniranja troškova smještaja s ciljem dovođenja korisnika (koji su u jednakoj potrebi i istim uvjetima) smještenih u državnim i privatnim domovima u ravnopravan položaj. Također, bilo bi dobro promišljati o novom obliku osiguranja za starost, koji bi njegovim korisnicima jamčio sigurniju starost.

Ako se problem ne počne sustavno rješavati, kakve posljedice možemo očekivati za društvo koje sve više stari?

U protivnom, možemo očekivati još veći teret za skrb o starijim osobama na članovima obitelji, koji može dovesti i do njihovog osiromašenja (jer će morati plaćati skupe privatne usluge), kao i smanjenja kvalitete življenja starijih osoba.

Razgovarao: Davor Dijanović

Povezano

Kako žive naši stari? (1./10.) - Razgovor s N. Nekić: Naša se epoha zadnjih stotinjak godina često odlikuje beskrajnom bešćutnošću prema starima

Kako žive naši stari? (2./10.) - Razgovor s prof. emer. Ljubom Jurčićem: Potreban je dugoročni plan hrvatskog razvoja u okviru kojega bi bio razrađen i održiv mirovinski sustav

Kako žive naši stari? (3./10.) - Razgovor s Đ. Vidmarovićem: Starije osobe prepuštene su same sebi

Kako žive naši stari? (4./10.) - Razgovor s Ivanom Bekavcem: „Vodite više računa o onima koji za to više nemaju dovoljno snage“Razgovor s Ivanom Bekavcem: „Vodite više računa o onima koji za to više nemaju dovoljno snage“