Ovih predbožićnih dana hrvatski 'neovisni mediji', svake vrste, puni su stručnih komentara kako ekonomskih stručnjaka i kvazi-stručnjaka tako i političara ali i kripto-političara, a sve o tomu gdje, zašto i kako smo to mi, Hrvati, zapeli u našem trnovitom putu zvanom 'idemo dalje' u EU. Pa, tako u petak 'u mreži prvog' javila se svojim stručnim komentarom a tko drugi doli odgovorna predsjednica nacionalnog odbora za EU-suradnju, profesorica sociologije Vesna Pusić. Jednako kao što multi-stručnjak Damir Kajin danas optužuje Tuđmanovu politiku za konflikt koji danas imamo s našim 'dobrim susjedima' tako prva dama naše EU-politike na radiju kaže slijedeće: «A gdje bi mi danas bili da smo ostali kod parole svi smo mi Mirko Norac»; bila je to svakako opravdana politička žaoka uperena na aktualnog premijera-prevrtljivca Ivu Sanadera a u svezi onog čuvenog mitinga sa splitske rive i njegova euforičnog govora, 11. veljače 2001. g., pod geslom «ne damo mi naše generale u Haag!». A gdje smo mi to danas, gospođo Pusić?(D.Kalafatić)

 

 

Frankofona rječitost Stjepana Mesića na sjednici Vijeća sigurnosti UN u New Yorku nije otkrila samo nesklad hrvatskoga političkog sustava nego je dovela u pitanje i neke hrvatske vanjskopolitičke ciljeve koji su državi mogli jamčiti njezinu samostojnost i cjelovitost. Hrvatski je predsjednik u New Yorku pročitavši cedulju očito sastavljenu u Parizu htio valjda poručiti Sjedinjenim Državama kako će glavnu riječ umjesto Washingtona od sada u međunarodnim odnosima imati Ban Ki Mun. Nevješto Mesićevo galsko mucanje ipak je dobro razumio britanski predstavnik u Vijeću sigurnosti, podsjetivši kako je hrvatski predsjednik i nekoć prvi ustao protiv američke vanjske politike. Unatoč emotivnom zagrljaju s bivšom državnom tajnicom Madeline Albright, odgovor na predsjednikov diplomatski izgred ubrzo je došao nakon izvješća haaškoga tužitelja Sergeja Brammertza Vijeću sigurnosti o navodnoj nesuradnji Hrvatske s Tužiteljstvom u Haagu. Naime, američka predstavnica u Vijeću sigurnosti Rosemary DiCarlo zbog te navodne hrvatske nesuradnje izrazila je zabrinutost, a nekoliko dana kasnije, unatoč već srušenoj optužnici, Haaški sud je izvijestio kako će Tužiteljstvo u slučaju protiv generala Ante Gotovine imati na raspolaganju sve do ožujka rok za izvođenje svojih svjedoka.(M.Kovačević)

 

 

O lošem položaju Hrvata u BiH zadnjih godina dosta je napisano. Ideja o uspostavi trećeg eniteta uzela je zamaha ma koliko to mnoge njezine protivnike smetalo. S tim u vezi udruga Croatia Libertas još je prije godinu i pol dana na Internetu pokrenula peticiju za osnivanje istog. Do danas istu je potpisalo 1425 osoba. Malo, reći će mnogi, posebno kad se čuju brojni protesti i komentari o preglašavanju, ponižavanju i ukidanju ustavnih prava Hrvata u toj državi na raznim portalima, forumima… A da je zaista tako vidi se samo na jednom primjeru. Domaći portal Livno Online upozorio je javnost o vandalizmu koje provode pojedinci nad divljim konjima na visoravni Kruge iznad Livna. Peticiju za spas tih plementih životinja samo u četri dana potpisalo je preko tisuću osoba, većinom Hrvata, a i jedan dio muslimana i ostalih.

 

 

U Hrvatskoj imamo jednog svestranog stručnjaka, saborskog zastupnika Damira Kajina, čelnika IDS-a koji se u sve se razumije, pa tako i u terorizam. Nijedan teroristički akt u RH nije izvršen od strane hrvatskih domoljuba ili nacionalista, ali zato iza svih terorističkih napada u neovisnoj Hrvatskoj stajale su strane obavještajne službe ili njihovi domaći kvislinzi, od yugo-srbijanskog 'Labradora' do istarske JUTE, ITA-e (istarske terorističke akcije!) pa sve do britanskih MI-6; tko onda danas stoji iza bombaškog 'atentata' u Pazinu!? Istrijanska Al-Qai(n)da!? Sjetimo se: Šokantno miniranje 'Hrvatske ptice' u Božićnoj noći 1992. godine kod mosta preko Limske uvale, slijed je mračnih terorističkih radnji u Istri, od, primjerice ubojstva ministra turizma Marčela Popovića pa nadalje; tko je stajao iza toga? Pa, nisu to bile 'mračne sile' Tuđmanova HDZ-a s početka devedesetih kako to danas sugerira neuračunljivi Damir Kajin! S novinskih su napadačkih članaka, raznorodni neprijatelji mlade hrvatske države, od iredentista, secesionista, neo-fašista sve do kripto-antifašista prešli na ispisivanje uočljivih parola uz istarske ceste: Istra je Republika, Istra je Država, Istra je samostalna Pokrajina; sprejem su premazali i bijelu, kamenu 'Hrvatsku pticu' a na toj su skulpturi napisali: Srbija-Italija. «Miniran je bio šest metara visoki simbol istarske slobode, za koju su se istarski Hrvati stoljećima borili.(D.Kalafatić)

 

 

U posljednjih petnaest mjeseci objavljene su tri moje knjige: „Globalizacija i gospodarski nacionalizam“, „Povratak domovine“ i „Isusovi ljudi“, naoko s različitim temama ali im je u temelju isto pitanje: sustav ljudskih vrijednosti za današnji svijet. U prvoj su knjizi opisani korijeni i razlozi nedavne promjene smjera globalizacije u kojoj su nacionalne države počele od korporacija preuzimati vodeću ulogu. U drugoj je izneseno pravo stanje Zapada i Hrvatske, koje nameće zapadnim narodima ponovno prijanjanje uz rad i proizvodnju, ako ne žele utonuti u siromaštvo. Prve dvije knjige predvidjele su pojavu sadašnje duboke svjetske krize, koja je posljedica liberalnog vjerovanja, da je svijetu najbolje kad se svatko brine samo za se. Kriza je pomogla da se bolje i brže uvide pravo stanje Zapada i prava narav liberalnog kapitalizma. U sadašnjoj krizi, koja se još nije potpuno objavila, ljudi se pitaju, je li došao kraj kapitalizmu?, kao što su se prije dvadesetak godina pitali, je li došao kraj kominizmu? Istok je odbacio komunizam ne bi li mu bilo bolje. Ako se Zapad ne odrekne kapitalizma, uz Istok koji je u kapitalističkom uzletu, stanje Zapada se ne može poboljšati. Malo ljudi vjeruje da uz kapitalizam i socijalizam postoji neki treći način. Zauzeo sam se da se u prijekoj nuždi, upravo kako bi se izbjegnula kriza, svi narodi opet prihvate gospodarskog nacionalizma kojim bi se globalni svijet u stanovitoj mjeri re-lokalizirao čime bi se smanjila neizvjesnost koju je globalno tržište stvorilo u svijetu te ogradili izvori neizvjesnosti.(Z.Mršić)

 

 

Mnogi gledatelji reportaža o Krugu za  trg na raznim TV-postajama se slažu sa zapažanjima gospodina Hitreca. U svojim kućama smo još žešće reagirali. U svom osvrtu je gosp. Hitrec između ostalog naveo :» Građanski Zagreb je omogućio asimiliranje «osloboditelja», od kojih je jedan dio 1991. napustio Hrvatsku ili se pridružio petoj koloni srpskih pobunjenika, ali među takvima nije bilo Hrvata.» Predpostavljam da gosp. Hitrec pod pridošlicama «osloboditeljima» smatra pripadnike NOV-e i kasnije JNA, kao i neke djelatnike policije i carine, a ne na starosjedioce Zagreba bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Željela bi nadodati, da se je, bar dio, tada asimiliranih Hrvata - osloboditelja i njihovih potomaka u svim gradovima Hrvatske 1991. spretno uključio u novonastale stranke i da su zauzeli dobre pozicije na svim razinama vlasti. Pa se postavlja pitanje koliko su oni doprinjeli ili još uvijek pridonose ovom stanju u državi u kojoj se skoro sve hrvatsko zabranjuje, rasprodaje, optužuje vlastite časne građane, razvoju mita, korupcije i mafije, uništenju vlastite proizvodnje itd. U kojoj su mjeri pridonjeli i u komunističkom režimu krađi svih nekretnina u privatnom vlasništvu kao i gradnji ogromnog broja stanova, na pokradenom zemljištu, pretežito za djelatnike JNA.(M.Ivanišević)

 

 

Međunarodni upravitelj BiH Miroslav Lajčak u svom je izvješću Vijeću sigurnosti ocijenio kako je zadnjih mjeseci u njegovoj zemlji pojačana nacionalistička retorika svih strana postala normom te da su zabilježeni brojni izazovi Daytonskom mirovnom sporazumu, državi BiH i Republici Srpskoj. Osim uopćenih ocjena Lajčak je prigovorio kampanji srpskih političara, koju vode protiv njegova Visokoga ureda, te retorici koja dovodi u pitanje postojanje države Bosne i Hercegovine. Zbog promicanja svoga, kako je naglasio, privatnoga političkog programa, Lajčak je prozvao i muslimanskoga člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića, ocijenivši kako ured i međunarodne forume koristi da bi u pitanje doveo postojanje Republike Srpske. Lajčak u svom izvješću nigdje poimence ne spominje problem Hrvata, premda su oni najnezaštićenija kategorija stanovništva u njegovoj zemlji, pa se s pravom valja upitati je li i Lajčak priznao dvonacionalnu podjelu zemlje u kojoj su preko noći, zahvaljujući njegovim prethodnicima W. Petritschu i P. Ashdownu Hrvati zbrisani s lica zemlje. Naime, spomenuti upravitelji prvi su srušili temeljne daytonske mehanizme za zaštitu nacionalnih interesa, čime su županije unutar Federacije podređene centraliziranoj muslimanskoj upravi iz Sarajeva, a hrvatski grad Mostar pretvoren u poduzeće mješovite uprave, koja ni jednu odluku ne može donijeti bez konsenzusa.(M.Kovačević)

 

 

„Tu gdje huče morski vali vodili su borbe preci da bi sutra svojoj djeci u amanet more dali“! Tako je nekad pjevao pjesnik, hvaleći naše borbene pretke koji su, ispred svakog svog osobnog interesa, stavljali - interes naroda i domovine. Gdje smo mi danas? Nalazimo se u situaciji mnogo žalosnijoj nego što to većina našeg naroda može uopće i pojmiti. Zbog podaništva, i čistog sluganskog mentaliteta naše politike – dopustili smo sveopću kriminalizaciju Domovinskog rata i svih naših domovinskih svetinja. Izručili smo naše časne branitelje, hrvatske generale, da trunu u haaškim ili domaćim kazamatima. Raspustili smo redovnu vojsku, rasprodali smo sva narodna dobra; banke, telekomunikacije, naftnu industriju, Plivu, Končar, Teslu i nebrojena druga gospodarska poduzeća, brojne hotele, plaže, priobalna zemljišta, odrekli smo se ZERP-a i sl. Čemu to vodi? Doista čemu to vodi - i svaka slijepa osoba to vidi, osim ako nije slijepa na svoju političku pamet. Kao zadnje, ostala je naša hrvatska, naša dalmatinska - trinajest stoljeća stara tradicionalna brodogradnja. Bili smo brodari koji smo naslijedili vještinu gradnje brodova, neizravno još od starih Liburna, koji su nekad nastavali ove naše jadranske prostore i bili veliki majstori, autohtoni graditelji brodovlja, čiji smo mi narodonosni sljednici. Dugih trinaest stoljeća, naši brodovi su bili ponos naše Dalmacije, Hrvatskog primorja i naše Istre, naših otoka. (M.Prpa)