Detalji

Objavljeno: 17. rujna 2009.

Pred nama je knjiga poznatog hrvatskog kolumniste i publiciste Mate Kovačevića Bespuća hrvatske politike. Knjiga je i sastavljena od njegovih kolumni – njih preko 100 - tiskanih u «Fokusu» u razdoblju od rujna 2004. do prosinca 2006. Što mislim o samoj knjizi i autoru možete vidjeti u predgovoru Pozadina obmane hrvatskih političara. Sam predgovor sam proširio i pod naslovom Kako Srbima po treći put predati Hrvatsku? objavio u „Hrvatskom slovu“ od 10. srpnja 2009, a zapravo to je tekst s prve promocije ove knjige. U predgovoru sam napisao ono što je – čini mi se – osnovna karakteristika Kovačevićevih tekstova: Oni objašnjavaju suvremena događanja kroz usporedbe s povijesnim događajima i na taj način čitateljima objašnjavali što je stvarna pozadina tih događanja. U predgovoru sam također spomenuo i tvrdnju za koju držim da je osnovno pravilo po kome je prepoznatljiva hrvatska politika poslije Oca hrvatske države akademika Franje Tuđmana: „Kad gazda mijenja slugu – uvijek nađe boljeg slugu.“ (Akademik J.Pečarić)

Detalji

Objavljeno: 16. rujna 2009.

Premijerka Kosor je u tajnosti postigla štetan sporazum sa Slovenijom, zatim je lagala da nije. Prihvatila je nastavak pregovora na temelju drugog Rehnovog prijedloga kojeg Hrvatski sabor nije prihvatio. Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova jučer je (15. rujna 2009.) izdalo kratko priopćenje u kojem kaže: ‘Predsjednica Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor i predsjednik Vlade Republike Slovenije Borut Pahor dogovorili su nastavak pristupnih pregovora Republike Hrvatske s Europskom unijom, te nastavak pregovora o rješavanju graničnog pitanja uz olakšavanje Europske unije na temelju prijedloga od 15. lipnja 2009.’ S tom izjavom Hrvatska je priznala da je slovenski premijer Borut Pahor govorio istinu kada je slovenskom Parlamentu rekao da je dogovoren nastavak pregovora na temelju drugog Rehnovog prijedloga od 15. lipnja, koji govori o slovenskom kontaktu s otvorenim morem. (M.Bošnjak)

Detalji

Objavljeno: 16. rujna 2009.

Lijepo je katoličkim vjernicima bilo čuti veoma nadahnutu propovijed Slobodana Štambuka, časnog biskupa bračko-hvarsko-viškog, 12. rujna og. na svečanoj misi u Udbini; i okorjeli ateisti bi to morali priznati. Ali, avaj! Nije prošlo ni par sati nakon svete mise kako smo čuli oštre kritike a od koga bi drugo doli 'naše', hrvatske televizije i pučko (školsko)g pravobranitelja Jurice Malčića o tome kako se biskup s oltara direktno miješa u politiku i, zamislite, 'potiče Ustavom i Zakonom zabranjenu diskriminaciju'? A evo te njegove 'inkriminirane' preporuke vjernicima (želje, mišljenja, nap.a.) vezane uz predstojeće predsjedničke izbore (skraćeno):«I ne bi li bilo normalno i poželjno da u katoličkoj Hrvatskoj njezin predsjednik bude katolik?! Ali ne samo po svjedočanstvu krsnog lista, nego po svjedočanstvu života po vjeri! Smiju li katolici ove Zemlje misliti tako, nastupati tako, postupati tako?!» Dakle, u tim biskupovim riječima nije bilo nikakve isključivosti, nikakvog zahtjeva niti onog imperativnog 'Predsjednik mora biti katolik', bilo je to tek mišljenje i želja jednog crkvenog velikodostojnika, božjeg sluge ali i građanina ove zemlje koji po Ustavu ima i pravo glasovanja na izborima. (D.Kalafatić)

Detalji

Objavljeno: 16. rujna 2009.

Iza krinke hladne retorike međunarodne diplomacije, koja povremeno zapne i na pitanju opstanka Bosne i Hercegovine, ne skriva se samo zabrinutost onih krugova koji su pod svaku cijenu željeli u zajednički tor zatočiti Srbe, Hrvate i Bošnjake. Dapače, u pozadini se tog govora da nasluti i shvaćanje, kako prisilno zatočenje triju naroda unutar jedne države nije tek negacija načela slobode, na kojoj počiva zapadni svijet, nego čak i težnja da se isprave vlastite pogrješke nastale u poratnom procesu, koji se, umjesto razvoja jednakopravnosti pretvorio u poligon za realizaciju monstruozne velikobošnjačke državne ideje. U tom projektu bošnjačka elita na cijelom prostoru, koji se još uvijek uvjetno može nazvati Bosnom i Hercegovinom, želi eliminacijom Srba i Hrvata zadržati dominaciju, a u dogledno vrijeme uspostaviti čak i islamsku državicu, od koje se mnogima na zapadu ledi krv u žilama. O tom svjedoče sve snažniji pokušaji bošnjačkih unitarista da rušenjem srpske republike centraliziraju državu, a potom njezino stanovništvo dovedu u položaj sličan onom u kojem se danas nalaze Hrvati u tzv. Federaciji.(M.Kovačević)

Detalji

Objavljeno: 13. rujna 2009.

U novije vrijeme opširnije je pisano o Prvom splitskom partizanskom odredu, a donesena je i reportaža o obnovi spomenika na mjestu njegova stradanja nedaleko Košuta. Mnoge mitove i stereotipe o događajima iz hrvatske povijesti doista treba prevrednovati. Ipak, nakon neprimjerenog proglašenja “osme ofenzive” od strane Stjepana Mesića, pod sjenama žrtava u Jasenovcu, otvorena je opasnost nesrazmjernog i nekritičkog evociranja komunističke antifašističke borbe. Samo da nakon antifašističke borbe ne bismo ponovo bili izloženi i “tekovinama revolucije”. Stradanje Prvog splitskog partizanskog odreda značajan je događaj i zbog toga što je u pitanju bio veliki okršaj među Hrvatima 1941. godine.(S.Lozo)

Detalji

Objavljeno: 11. rujna 2009.

Kad čovjek nema drugog posla pa prati udarne vijesti naših elektroničkih medija, bili oni nacionalni ili 'anacionalni', stekne dojam da više nije senzacija kad pas ugrize novinara nego obratno! Bilo kako bilo čini nam se da su izvještaji reportera ili novinskih piskarala bezvrijedni ako nisu barem žuto obojeni a velika većina tih izvještaja bez daljnjeg se može uklopiti u takozvanu crnu kroniku. Tako je bilo i ovih dana kada je na svim TV postajama ali i u pisanim medijima glavna, senzacionalna vijest glasila poprilici ovako: Hrvatska tone sve dublje i dublje prema ponoru a razlog tome je: pad konkurentnosti! Doduše, ovaj put nije Zoran Šprajc ugrizao psa nego je Hrvatsku žestoko ugrizao Svjetski ekonomski forum (WEF) svojim 'crnim' izvještajem i to upravo pri kraju glavne ali i po Hrvatsku veoma uspješne ('mediteranski konkurentne'!) turističke sezone; puka slučajnost? Prošle godine po izvještaju WEF-a Hrvatska je glede konkurentnosti zauzimala 61. mjesto a ove smo godine pali na veoma nisku, 72. poziciju. Tako se to navodi u priopćenju hrvatskog 'Nacionalnog Vijeća za konkurentnost' (vrijednog suradnika World Economic Foruma) na čelu kojeg je veeeliki hrvatski menedžer Darko Marinac, poznat još iz propale 'Plive' odnosno iz danas propadajuće 'Podravke' koja slijedi 'Plivin' put.(D.Kalafatić)

Detalji

Objavljeno: 12. rujna 2009.

"Tražim ovih dana novog predsjednika države, među najavljenim kandidatima i onima koji se na to spremaju!" Piše Višnja Starešina na hrvatskom web portalu Hrvati Amac 7. kolovoza 2009. i nastavlja: "Da ne mistificiramo, većina njih mogli bi biti uobičajeno korektni predsjednici. Ali pred sljedećim je predsjednikom i poseban izazov: preuzet će dužnost u trenutku kad je potpuno potrošen gospodarski i politički model upravljanja državom u kojem ista politička elita već dvadeset godina dijeli vlast i sukladno tom udjelu raspodjeluje državne sinekure i dobit od upravljanja državom, bez ikakve razvojne vizije i strategije. Upravo zbog te potrošenosti dosadašnjeg modela novi će predsjenik imati istinsku priliku promjeniti način i načelavođenja države. Nešto slično onomu što se dogodilo SAD-u s Barackom Obamom. Tko bi od naših kandidata mogao uvjerljivo reči "yes,we can" i mobilizirati energiju uspavanu sadašnjom politikom? Među dosad najavljenim kandidatima takvog ne vidim. Svi su uglavnom bili, ili još jesu, uvijek dio istog političkog kruga, iste političke filozofije".

Detalji

Objavljeno: 09. rujna 2009.

Ako je Sanader odstupio jer nema rješenja za izlazak iz krize, onda njegov izbor nasljednice nije dobronamjeran već duboko antihrvatski čin. Kako drugačije - nego kao ruganje naciji - protumačiti to što je on mnogo manje sposobnu i liderski neprepoznatljivu Jadranku Kosor gurnuo tamo gdje se sam više nije snalazio. Pa kome to nije jasno da krizna vremena traže najsposobnije na vrhu vlasti? Empatija može biti izraz dobroga srca, ali ona ništa ne govori o sposobnosti, mudrosti i odvažnosti. Može li vjerna pratilja biti pouzdana vodilja? Mogu li beskičmeni stranački poslušnici preko noći postati samostalni i odlučni lideri? Očito da na našoj političkoj sceni vladaju nejasnoće i pomutnja zbog usitnjenosti individualističkih ili grupno-interesnih vizija i nečasnih ambicija koje onemogućuju pronalaženje konsenzusa oko pravaca i sadržaja poželjnog razvoja države i društva. (P.Kuzmić)