Jadranka Kosor je lagala hrvatskom narodu i teško oštetila Hrvatsku

Premijerka Kosor je u tajnosti postigla štetan sporazum sa Slovenijom, zatim je lagala da nije. Prihvatila je nastavak pregovora na temelju drugog Rehnovog prijedloga kojeg Hrvatski sabor nije prihvatio.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova jučer je (15. rujna 2009.) izdalo kratko priopćenje u kojem kaže: ‘Predsjednica Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor i predsjednik Vlade Republike Slovenije Borut Pahor dogovorili su nastavak pristupnih pregovora Republike Hrvatske s Europskom unijom, te nastavak pregovora o rješavanju graničnog pitanja uz olakšavanje Europske unije na temelju prijedloga od 15. lipnja 2009.’

S tom izjavom Hrvatska je priznala da je slovenski premijer Borut Pahor govorio istinu kada je slovenskom Parlamentu rekao da je dogovoren nastavak pregovora na temelju drugog Rehnovog prijedloga od 15. lipnja, koji govori o slovenskom kontaktu s otvorenim morem.

Pahor je slovenskom parlamentu rekao da je dogovor s Jadrankom Kosor veliki uspjeh za Sloveniju: "Drugi prijedlog povjerenika Ollija Rehna najbliži je rješenju koje smo željeli. Učinit ćemo sve da arbitražom postignemo pravno rješenje koje će potvrditi kontakt s otvorenim morem", (Hina 15. rujna 2009.)

Priopćenje hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova je objavljeno tek nakon prisile Slovenaca. Borut Pahor je zatražio od Zagreba da formalno potvrdi taj dogovor ako želi odobrenje slovenskog Parlamenta. Da nije bilo tog ultimativnog zahtjeva Boruta Pahora, hrvatska javnost vjerojatno još ne bi znala o tom dogovoru, jer ga je samo dan ranije premijerka Kosor osobno demantirala.

Kako javlja Hina, Borut Pahor je svojim slovenskim kolegama istaknuo da su u zadnjih nekoliko sati razjašnjene neke nejasnoće o tome hoće li se pregovori o arbitraži nastaviti na osnovi drugog prijedloga europskog povjerenika Ollija Rehna.

‘Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova danas je potvrdilo da će se pregovori voditi na osnovu Rehnova prijedloga i da smo o tome postigli dogovor premijerka Kosor i ja’ kazao je Pahor.

Kako je istaknuo, formulacija koja je u svezi s graničnim pitanjem na moru iznesena u drugom Rehnovu prijedlogu povoljnija je od rješenja koje bi Slovenija ostvarila inzistirajući na "načelu pravičnosti", koje se u Rehnovu prijedlogu izravno ne spominje. No, dodao je Pahor, u Rehnovu prijedlogu spominje se kontakt s otvorenim morem, te posebne okolnosti.

Premijerka Kosor je dan ranije, 14. rujna 2009, na Hrvatskom radiju, na programu ‘Kako vlada Vlada’ javno izjavila da osim onoga što je napisala u pismu švedskom predsjedniku, nije dogovoreno ništa drugo vezano uz granični spor. "Sve što smo se dogovorili piše u pismu švedskom predsjedništvu, ništa nije dogovoreno izvan pisma", izjavila je premijerka na upit da komentira napise u slovenskim medijima da je Slovenija dobila izlaz na otvoreno more. ‘Ništa iza toga (pisma), ništa izvan toga’-ponovila je Kosor. (Hina 14. rujna 2009). Već sutradan hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova je na zahtjev Boruta Pahora službeno moralo ne samo potvrditi ono što je premijerka dan ranije demantirala, nego i precizirati da je taj dogovor postignut između dvoje premijera u Ljubljani 11. rujna 2009.

Jadranka Kosor je svoj kapitulantski dogovor skrivala ne samo od hrvatske javnosti nego i od Hrvatskog sabora te ostalih hrvatskih stranaka. Čak ni Vesna Pusić nije znala. Ona je izjavila Hini (15. rujna 2009) da je iznenađena nakon čega je Hina objavila slijedeću vijest:

‘ - Nacionalni odbor za praćenje pregovora s EU-a nije bio izviješćen da će se pregovori o hrvatsko-slovenskoj granici nastaviti na temelju drugoga Rehnova prijedloga od 15. lipnja, koji u Hrvatskom saboru nije prihvaćen, izjavila je u utorak u Zagrebu predsjednica toga odbora Vesna Pusić. To je "nešto što odboru nije bilo poznato, niti smo u parlamentu znali... da će se pregovori... nastaviti na temelju dokumenta od 15. lipnja ove godine, a to je drugi Rehnov prijedlog koji u parlamentu nije prihvaćen", rekla je Pusić u izjavi za novinare nakon zatvorene sjednice Nacionalnog odbora.’

Kao što je Poznato, Hrvatski je sabor nakon velikog pritiska Europske unije prihvatio prvi Rehnov plan o ad-hoc arbitraži tek nakon što je Rehn zaprijetio da mu je to zadnja ponuda te da o njegovom sadržaju više ne može biti pregovora nego da se mora donijeti odluka ‘uzmi ili ostavi’.

Hrvatski sabor je nevoljko taj Rehnov plan o arbitraži ipak prihvatio, ali su ga odbacili Slovenci koji su tražili radikalne izmjene u svoju korist. Nakon što je Hrvatska već prihvatila Rehn-ov ‘finalni plan’ dvolični Rehn ga je pod slovenskim pristiskom izmijenio u korist Slovenije i taj svoj drugi plan 15. lipnja 2009 ponovno ponudio Hrvatskoj, što Hrvatska naravno nije mogla prihvatiti obzirom da je hrvatski Sabor već formalno prihvatio njegov prvi plan. Za razliku od Rehnovog prvog plana, čiji je tekst ipak bio objavljen u hrvatskoj javnosti, njegov pro-slovenski drugi plan nije nikada objavljen u cijelosti, samo su procurile neke izmjene koje su otvoreno išle na ruku Slovencima, kao što su kontakt Slovenije s otvorenim morem. Borut Pahor je u ono vrijeme o drugom Rehnovom planu rekao da je ‘možda najbliži optimum rješenjima koja su bila predviđena parafiranim sporazumom Drnovšek-Račan iz 2001.’

Jadranka Kosor je sada mimo znanja Hrvatskog sabora i hrvatske javnosti prihvatila pregovore o graničnom razgraničenju na temelju tog drugog Rehnovog plana od 15. lipnja 2009.

Kada bi u vladajućem HDZ-u bilo imalo rodoljublja i poštenja, oni bi ju radi toga sami odmah smijenili

Predsjednički kandidat dr.Miroslav Tuđman u posebnom priopćenju oštro je osudio skrivanje istine od hrvatskog naroda i zatražio od hrvatskog Sabora da ne prihvati štetni dogovor sa Slovenijom.

Kako je premijerka još oštetila hrvatske interese?

Jadranka Kosor nije samo u tajnosti prihvatila pregovore na temelju vrlo štetnog modela arbitraže, nego je napisala i potpisala pismo u kojem se jednostrano odrekla brojnih dokumenata koji bi mogli Hrvatskoj biti korisni tijekom arbitraže.

Nakon sastanka u Ljubljani, predsjednica hrvatske Vlade uputila je 11. rujna 2009. slijedeće pismo švedskom Predsjedništvu Vijeća Europske unije, predsjedniku Vlade Kraljevine Švedske, Fredriku Reinfeldtu;

Jadranka Kosor
Predsjednica Vlade Republike Hrvatske

Ovo službeno pismo predsjednice Vlade ima težinu pravnog dokumenta. Za razliku od Hrvatske, Slovenija se nije pismeno obvezala na nikakve ustupke u pogledu buduće arbitraže, nego je sebi ostavila pravo da nastavi slobodno odlučivati u skladu sa svojim političkim ciljevima i teritorijalnim ambicijama. Ovo pismo na kojemu je samo potpis hrvatske premijerke predstavlja jednostrani ustupak Republike Hrvatske.

Jednostrano odricanje od hrvatskih dokumenata

Pogotovo štetno za hrvatske interese je jednostrano pravno odricanje od cjelokupne hrvatske dokumentacije iz pristupnih pregovora s EU. To znači da je Hrvatska sve svoje pristupne dokumente, jednostrano proglasila pravno ništavnim u bilo kojem budućem arbitražnom postupku. Za razliku od Hrvatske, Slovenija se nije odrekla niti jednog svog dokumenta. Dapače, Slovenija može tvrditi da dokumenti koje je koristila u svojim pristupnim pregovorima s EU nisu ‘jednostrani’, jer ih u to vrijeme Hrvatska uopće nije osporavala, nego je naprotiv izjavila da nema otvorenih graničnih pitanja s Slovenijom. Sada prijeti velika opasnost da u budućoj graničnoj arbitraži, Hrvatska neće moći koristiti svoje ‘jednostrane’ dokumente od kojih se upravo odrekla, dok će Slovenija moći koristiti svoje dokumente, jer ih Hrvatska nije osporavala, i prema tome nisu ‘jednostrani’.

Odricanje od Međunarodnog suda pravde

U pismu predsjednice Vlade se spominju dvije mogućnosti za rješavanje graničnog pitanja, jedna od kojih je ‘dvostrani ugovor’ a druga je obraćanje ‘arbitražnom sudu’. Neki komentatori su već ustvrdili da je pojam ‘arbitražnog suda’ ustvari široki pojam i da ne isključuje opciju Međunarodnog suda u Haagu. Ono što međutim zabrinjava je prva rečenica u trećem paragrafu u kojoj se odmah na početku, potvrđuje da će se ‘rješenje ili način rješavanja graničnog spora tražiti u nastavku pregovora između Hrvatske i Slovenije uz olakšavanje EU’. To ‘olakšavanje EU’ je ustvari već poznati prijedlog Olli Rehna o rješavanju graničnog pitanja putem jednog novouspostavljenog ad-hoc arbitražnog tijela. Međunarodni sud u Haagu se zove Međunarodni sud pravde i odluke donosi po međunarodnom pravu. U svom nazivu nema riječi ‘arbitražni sud’ jer se ne radi o arbitraži nego o pravdi i međunarodnom pravu. Arbitražni sud je pak onaj ad-hoc sud kojeg je predložio Olli Rehn i koji govori o potrebi da se odluči o slovenskom ‘kontaktu s otvorenim morem’ i koji među načelima spominje i slovenski zahtjev za ‘pravičnost’. Pismo Jadranke Kosor termin ‘arbitražni sud’ spominje čak dva puta, od čega se na jednom mjestu čak rabi termin ‘bilo koji arbitražni sud’.

Odustajanje od Međunarodnog suda pravde u Haagu, i od međunarodnog prava, može samo biti na štetu hrvatskog naroda. Ako Međunarodni sud pravde može rješavati sporove između većine suverenih država, po međunarodnom pravu, zašto ne može rješavati spor kojeg je Hrvatskoj nametnula Slovenija? Hrvatskoj nije potrebna arbitraža nego međunarodno pravo.

Slabljenje hrvatskih pregovaračkih pozicija

Po pitanju određivanja granica, pogotovo tamo gdje je prethodno vlasništvo nejasno, u međunarodnom pravu je vrlo važno pravno načelo uti posseditis iuris, po kojem se vlasništvo priznaje onoj strani u čijem se vlasništvu teritorij nalazi.

U svom pismu, Jadranka Kosor je prihvatila da 25. lipnja 1991. 'predstavlja osnovu za razrješenje graničnog spora' te da će svi 'jednostrani' dokumenti ili radnje nakon tog datuma biti bespravni pred bilo kojem arbitražnom sudu.

Datum 25. lipnja 1991 jeste važan datum ali je također važna i činjenica što su od toga datuma pa sve do danas, hrvatski teritorij i hrvatske teritorijalne vode, koje svojata Slovenija, bile pod suverenom kontrolom hrvatske države. Kome može koristiti ako se ta činjenica isključi iz budućeg procesa rješavanja graničnog spora? Hrvatskoj sigurno ne.

Slovenski argumenti se uglavnom zasnivaju na nekom načelu 'pravičnosti' po kojem im se treba dodijeliti hrvatski teritorij i more jer da su Slovenci bili oštečeni ranije u povijesti, te na načelu terra nullis, tj. da u trenutku raspada Jugoslavije, kako tvrde Slovenci, granice nisu bile jasno definirane, niti da je bilo jasnog razgraničenja teritorijalnih voda. Prema tome, Slovenci će tražiti, od njima prihvatljivog arbitražnog tijela, da se te granice sada jasno i pravno odrede, kako bi Slovenija imala 'kontakt s otvorenim morem'.

Jedan od razloga sustavnih upada slovenskih ribara u hrvatske teritorijalne vode u zadnem desetljeću, i sustavnog osporavanja hrvatskog suvereniteta nad tim vodama je upravo bila namjera da se u budućem 'arbitražnom' postupku ospori ili umanji prednost koju Hrvatska automatski dobija, putem načela uti posseditis.

Slovenska dugoročna strategija, izgleda, ide za tim da korak po korak, ograničava hrvatske argumente i tako slabi hrvatske pregovaračke pozicije.

Ako se pismom Jadranke Kosor isključuju slovenske provokacije i jednostrane deklaracije nakon 25. lipnja 1991, onda bi to naravno moglo biti korisno Hrvatskoj, ali ako njeno pismo slovenskoj strani pruža temelj da ospori načelo uti posseditis i kontinuirani hrvatski suverenitet nad dijelovima hrvatskog teritorija i pomorja kojeg Slovenija svojata, onda je s tim nepromišljenim i jednostranim ustupkom Hrvatskoj nanijela ogromnu štetu. Nažalost, sve upućuje na ovo drugo.

Štetnost 'tihe diplomacije'

Kada se radi o obrani hrvatskog teritorija i hrvatskih granica onda ne smije biti ovakve 'tihe diplomacije' jer to znači da se od hrvatskog naroda nešto krije. Hrvatski narod ima pravo znati koji su zahtjevi stranih zemalja i koji su stavovi hrvatskih vlasti, prije nego li to doznaju slovenski ili švedski premijeri.

Jadranka Kosor nedavno je iz svog pregovaračkog sastava isključila hrvatskog pravnog stručnjaka Davorina Rudolfa. Isključivanje dokazanih stručnjaka iz pregovaračkog procesa može samo biti na štetu hrvatskog naroda pogotovo kad se zna da je pokojni Ivica Račan bio daleko mudriji političar od Jadranke Kosor, ali je ipak nasjeo lukavom Drnovšeku.

Prepustiti jednoj politički neiskusnoj Jadranki Kosor, koja možda zna napraviti odličnu krumpir salatu, pravo da sa Slovencima vodi 'tihu diplomaciju' iza leđa hrvatskom narodu, je krajnje opasno i upravo vodi prema ovakvim kapitulantskim potezima, koje je Jadranka Kosor upravo učinila.

Skrivanje istine od hrvatskog naroda

U pregovorima sa Slovenijom od hrvatskog se naroda već dugo vremena krije istina.

Hrvatski narod je za sadržaj pisma premijerke Kosor doznao tek nakon što je pismo potpisano i poslano, a za dogovor o štetnom Rehnovom drugom planu, nije znao ni hrvatski Sabor ni hrvatska javnost, sve dok MVPEI nije bio primoran objaviti potvrdu.

Borut Pahor je svoj dio ‘dogovora’ efektivno prepustio ratifikaciji slovenskog parlamenta, dok je Jadranka Kosor hrvatski narod stavila pred gotov čin. Službenu izjavu hrvatske Vlade je sročila u tajnosti, potpisala i poslala, da bi tek onda obavijestila Hrvatsku javnost. O Prihvaćanju drugog Rehnovog plana je otvoreno lagala.

A što je još sve dogovoreno? Što se još krije od hrvatskog naroda?

Hrvatska Hrvatima

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju je sasvim kriva i pogubna politika. Hrvatska država izgubiti će svoju samostalnost i suverenitet nad svojim teritorijem i nad svojim Jadranskim morem koje će postati zajedničko, europsko more. Sadašnja suverena hrvatska država postati će obična administrativna pokrajina unutar nove europske megadržave.

U ime tog europskog zla, hrvatski poslušnici na vlasti, spremni su, korak po korak, kompromitirati gotovo sve hrvatske nacionalne interese. U ime velike izdaje prave se mnoge male izdaje.

Stranka Jedino Hrvatska, smatra da hrvatska država mora ostati samostalna, da na Jadranu mora odmah proglasiti svoj gospodarski pojas, te da se od stranih pretenzija na hrvatski teritorij i hrvatsko more, mora odlučno i svim pravnim sredstvima obraniti pred Međunarodnim sudom pravde, po postojećim međunarodnim zakonima.

Sve drugo su kompromisi na štetu hrvatskog naroda.

Marjan Bošnjak
Glavni tajnik stranke Jedino Hrvatska

{mxc}