Dragan Primorac, ministar znanosti, obrazovanja i sporta, zatražio je danas žuran sastanak rektora Zagrebačkog i Mostarskog sveučilišta, kako bi se razriješila situacija nastala nakon optužbi Mirjane Kasapović, profesorice zagrebačkoga Fakulteta političkih znanosti, da je Mostarsko sveučilište neovlašteno koristilo njen studijski program za pokrenuti studij politologije u Mostaru. "Ministarstvo se nema pravo miješati u taj spor jer su sveučilišta autonomna, ali zatražili smo žuran sastanak rektora jer ništa ne smije prljati ugled hrvatske akademske zajednice", izjavio je Primorac na današnjoj konferenciji za novinare u središnjici HDZ-a, odgovarajući na pitanje što Ministarstvo namjerava učiniti kako bi riješilo taj problem. Novinarima je podijeljeno i očitovanje Mostarskog sveučilišta, u kojem se ističe da je to sveučilište "neugodno iznenađeno iznošenjem gomile neistina, površnih ocjena i emotivnih političkih stajališta Mirjane Kasapović". Moramo konstatirati da ni nakon opetovanog pažljivog iščitavanja ponuđenih informacija vezano uz ovu temu, odnosno «spor», ništa što bi se spornim moglo nazvati nismo našli. Zato se postavlja pitanje - što ili tko se zapravo krije iza umjetno izazvanog spora Zagrebačkog i Mostarskog sveučilišta?(mmb)

 

 

Posljednje predraspravno ročište dan uoči početka haškog suđenja vođi srpskih radikala i četničkom vojvodi Vojislavu Šešelju za zločine protiv čovječnosti i povrede ratnog prava i običaja u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH, proteklo je u utorak u raspravi sudaca sa Šešeljem oko uvjeta za njegovu obranu, uključivši plaćanja troškova obrane i njegovih zahtjeva za prevođenjem dokaznih materijala. Nakon što mu je štrajkom glađu uspjelo izboriti se da se pred ICTY-em brani samostalno, Šešelj, među ostalim, traži da Haaški sud prevede njegovu knjigu "Rimokatolički zločinački projekat veštačke hrvatske nacije" ("Rimokatolički zločinački projekt umjetne hrvatske nacije"). U spomenutoj knjizi na punih 1050 stranica dokazuje kako je Vatikan od Srba katolika stvorio hrvatsku naciju kako bi pokatoličio Srbe pravoslavce, a sve to, da apsurd bude veći, piše potomak katoličkog djeda iz istočnohercegovačkog sela Ravno koji je u turbulentnim vremenima kraja 19. stoljeća prešao na pravoslavlje, da bi kasnije postao Srbin. Prema Šešelju, “hrvatski narod povijesno je zaista postojao”, bio je slavenski i imao je svoj jezik, čakavski, ali “taj je narod turskim najezdama skoro potpuno uništen”, a ime se zadržalo “isključivo kao obilježje vrlo tankog sloja feudalne vlastele”. Današnji “Hrvati”, kako ih uvijek pod navodnicima piše Šešelj, nemaju ništa genetsko s onim nestalima - prema Šešelju Gradišćanski Hrvati su relikt tih, poput dinosaurusa izumrlih Hrvata i jedini su neka vrsta pravih Hrvata, a mi ostali Hrvati zapravo smo laž od naroda, odnosno virtualna nacija nastala od Srba katolika koje je kroatizirao Vatikan. Na čelu je tog užasnog projekta, prema Šešelju, Rimokatolička crkva kao najveća “svjetska zločinačka organizacija”, što je, naravno, “odavno utvrđeno, višestruko provjereno i potvrđivano u historiografiji i političkoj teoriji”. Prema pisanju hrvatskih medija l izjavama hrvatske političke elite, dalo bi se zaključiti da se ovdje radi o "nekom tamo liku" koji je počinio neke tamo zločine, pa će za to biti i kažnjen, a po svim je drugim pitanjima njegova pojava danas apsolutno marginalna. No, je li tome baš tako, ako se uzme u obzir činjenica da se radi o redovnom profesoru prava na beogradskom sveučilištu i duhovnom vođi stranke koja ima oko 30% podrške birača - što je brojka o kojoj vodeće stranke u Hrvatskoj sanjaju u najljepšim snovima? O kakvom marginalizmu se ovdje uopće može govoriti, dakle, potpuno je nejasno - osim ako se sjetimo u kakvom unutarnjopolitičkom okruženju živimo. A, baš zbog ovog unutarnjopolitičkog okruženja Šešeljeve teze zavrjeđuju dodatan komentar na ovom portalu. Naime, mnoge ideje koje su odista bile marginalne prije desetak godina danas su dio naše stvarnosti.(mmb)

 

 

Ne prođe ni jedan tjedan a da iz tvornice skandala na Pantovčaku u medijski prostor bude izbačena jedan do dva nova proizvoda. Tako je kraj prošlog tjedna obilježila kritika predsjednika Mesića na temu veza koje postoje između članova trenutne HDZ-ove Vlade i Instituta građevinarstva Hrvatske. Mesić pri tome kao da je čitao portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Naime, u svojoj kritici uputio je vrlo slične primjedbe kao i mi na portalu kada smo krajem srpnja ove godine pisali o aferi s ministricom Matulović-Dropulić. No, dok je naše pisanje proizašlo iz želje da se glasno ukaže na potrebu oštre borbe protiv korupcije, sukoba interesa, i amoralnosti na najvišim razinama hrvatske izvršne vlasti, u slučaju predsjednika Mesića motivi su, kao i obično, potpuno druge naravi.(mm)

 

 

I ove subote nastavljamo s pričama o zaboravljenim žrtvama iz Domovinskog rata. Tomislav Vuković u Glasu Koncila piše o tragičnom događaju s istoka Hrvatske. U okupiranom Lovasu, srpski su zločinci 18. listopada 1991. bacili bombu u podrum obiteljske kuće Antuna Pavoševića, gdje su se skrile njegova 42-godišnja supruga Jozefina, 18-godišnja kći Marijana i 59-godišnja majka Slavica. Kada su čuli jauke, zapomaganje i stenjanje ranjenih, sišli su i pucnjima iz strojnica dovršili zločinački naum. Prema pričanju jednoga mještanina, zločinci su se kasnije hvalili kako su kćer Marijanu prije toga silovali.

 

 

Ne znam za Vas, no mene osobno ovaj, sad već i pretjerano izražen fenomen bezrezervnog oduševljavanja sa svim uvjetno rečeno «novotarijama» koje nam dolaze sa svih strana svijeta – već pomalo živcira. Uzmimo samo primjer «vještičjeg ludila» koje zadnjih nekoliko godina masovno obuzima Hrvate, u najvećoj mjeri pripadnike mlađih generacija svakog 31. listopada u godini, odnosno dan prije Svih Svetih. Tako možemo primijetiti opću pomamu za svim «prikladnim» rekvizitima poput bundeva, svijeća i lutaka vještica koje nas zlokobno vrebaju iz svakog kutka. Ta i takva euforija ne zaobilazi ni škole ni vrtiće u kojima je obilježavanje tog – ne zaboravimo ponajprije poganskog običaja već postalo najnormalniji dio nastavnog plana i programa. A zašto, o čemu se tu zapravo radi, što se to slavi i kakve to sve skupa ima veze s nama u Republici Hrvatskoj?(mmb)

 

 

U utorak smo objavili prilog o predstavljanju knjige "Tuđmanizam i mesićizam" prof. dr. Zdravka Tomaca koje je upriličeno u ponedjeljak u 19 sati. Na slikama se lijepo vidi kako je velika dvorana hotela Sheratona u Zagrebu bila pretijesna za sve koji su nazočili ovom događaju. Mnoge osobe na slikama čitatelji ovoga portala će prepoznati kao istaknute osobe iz javnog života. No, ovaj skup ostao je potpuno prešućen u medijima. Ni jedna televizijska postaja nije poslala svoga reportera i snimatelja. Ni jedan dnevnik koji se tiska u Zagrebu - Vjesnik, Večernji list, Jutarnji list, 24 sata - nije u utorak donio ni slova o skupu koji pobudio toliko zanimanje dijela hrvatske javnosti. Kako to? Zar se sve novine i informativni programi raznih televizijskih postaja uređuju na istom mjestu? Očigledno, kada su neke teme koje odstupaju od službene istine u pitanju odgovor je - da.

 

 

Prenosimo članak o zaboravljenim žrtvama iz Domovinskog rata. Tomislav Vuković u Glasu Koncila donosi priču o zločinu koji se dogodio u zaselku Šašićima u Erveniku, nedaleko od Knina. Pripadnici tzv. »krajinske milicije« zvjerski su 18. siječnja 1992. pobili četveročlanu obitelj Čengić: 39-godišnjeg oca Dragu, 31-godišnju majku Nevenku i njihovo dvoje malodobne djece: 11-godišnjeg Slobodana i 4-godišnjeg Gorana. Damir Travica i Slobodan Kovačević pucali su u njih iz strojnica, zapalili ih u njihovoj obiteljskoj kući, a ranjenu majku, koja je pokušala pobjeći iz plamena noseći u naručju mrtvoga mlađeg sina, Kovačević je zaklao u dvorištu.

 

 

Nedavno smo na našem portalu pisali o tome kako su novinari Večernjeg lista i emisije Istraga-Nove tv, utvrdili kako su šestorica pripadnika vojske RSK sa područja Banovine i Kostajnice zapravo ubijena od strane svojih sunarodnjaka, a ne od pripadnika HV-a kako su tvrdili Savo Štrbac i njegov Veritas. Davor Ivanković u Večernjaku ponovno se bavi istom tematikom. U svom tekstu navodi kako je ekipa Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata u Zagrebu, svojim kontinuiranim radom s ciljem da se argumentirano utvrdi prava istina o žrtvama tog rata bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost došla do podataka koji se uvelike razlikuju od onih koje Štrbac i njegovi ljudi kao potpuno legalne izvore, neometano i sustavno serviraju ICTY-u. Voditelj centra Ante Nazor decidirano tvrdi kako se očigledno radi o pokušaju manipulacije brojkama, kao što je to bio slučaj i sa žrtvama Jasenovca. Hrvatska politička elita ove i slične navode, kao i brojne provokacije i zabrinjavajuću velikosrpsku retoriku koja se ponovno i sve češće na ovim prostorima može čuti, uopće ne doživljava kao nešto na što bi trebalo obratiti pažnju, ili u određenim situacijama odreagirati. No nije problem samo i isključivo u vodećim ljudima hrvatske političke scene, pogledajmo malo u to što nam i na koji način svakodnevno servira većina hrvatskih medija.