Kao što smo najavili i ove subote donosimo priču o zaboravljenim žrtvama iz Domovinskog rata. Autor Tomislav Vuković u Glasu Koncila prepričao je istinit tragični događaj iz Karanca kod Belog Manastira. Na napuštenoj farmi Sudaraš nedaleko od Belog Manastira domaći su Srbi 17. listopada 1991. ubili  50-godišnjeg oca Vinka Čička i njegova tri sina: 27-godišnjeg Ivana, 25-godišnjeg Antu i 23-godišnjeg Matu. Prije toga su ih toliko mučili i unakazili da su članovima obitelji zabranili otvoriti ljesove. "Pitanje jesu li HHO ili koja slična nevladina udruga pokazale barem znatiželju za tragediju obitelji Čičak, ili, možda, voditelj koje televizijske emisije (uz jednu jedinu časnu iznimku), ili redatelj filmova o zločinima u Domovinskome ratu - zvuči danas u Hrvatskoj, nažalost, prilično smiješno!"

 

 

Pisali smo kako je HSP 30. rujna ove godine u svim gradovima i većim mjestima u Hrvatskoj pokrenuo potpisivanje peticije za raspisivanje referenduma o suspenziji Ustavnog zakona o suradnji s Haškim sudom, odnosno o prekidu suradnje s tim i takvim sudom. I ovog smo puta, kao i prošlog kad smo prvi put o ovoj temi pisali, nazvali sjedište HSP-a gdje nam je ljubazno priopćeno kako je do jučer peticiju potpisalo 296 tisuća ljudi, a tu je brojku isto tako na tiskovnoj konferenciji potvrdio i predsjednik stranke Anto Đapić, te kazao kako očekuje da će sakupiti svih 400 tisuća iako je, s obzirom da je vremenski rok od dva tjedna u kojem su potpisi trebali biti sakupljeni već prošao, njeno potpisivanje sada samo od moralnog značaja. HSP je vjerojatno kao stranka izvukao nekakvu korist od potpisivanja peticije budući da su mnogi hrvatski građani u današnje vrijeme već sretni kada se njihov angažman može zabilježiti kao moralni čin, bez ikakve stvarne mogućnosti da se bilo što stvarno u Hrvatskoj promijeni. S druge strane, svima je jasno da se imalo agresivnije krenulo u medije, primjerice s nekoliko plaćenih oglasa kojima bi se građane obavijestilo gdje se može potpisati peticija, potreban broj potpisa koji se kreće oko 440 tisuća sigurno bio sakupljen u roku.(mmb)

 

 

Hrvatska je, pobijedivši Češku u trećem krugu, odnosno već u drugom kad je svima pa i Češkoj postalo jasno da se radi o prevelikoj brojčanoj nadmoći – što je izazvalo i njeno povlačenje kandidature – sa 184 glasova podrške postala članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Time je osigurala mjesto u “svjetskoj vladi”, operativnom tijelu UN-a u čiji opis poslova spada rješavanje konflikata i kriza u svijetu, od 1. siječnja 2008. do kraja 2009. Samo primanje ne može se i ne smije okarakterizirati nikako drugačije nego kao veliki uspjeh hrvatske vanjske politike za koji je najzaslužnija Vlada RH, dok bi sve ostale kvalifikacije u tom smislu bile zlonamjerne i nepoštene. No, isto tako primjećujemo prema načinu na koji su shvaćena veza između Sanaderovog govora u Glavnoj skupštini o radu Haaškog suda i primanja Hrvatske u Vijeće sigurnosti koliko su prioriteti hrvatske političke elite pobrkani.(mmb)

 

 

Već smo pisali kako se predsjednik Mesić zapravo obožava hraniti tračevima i aferama, glumiti velikog šefa čija riječ uvijek mora biti zadnja, gurati nos u apsolutno sve što bi mu moglo pomoći da nabaci koji politički bod, ali i glumiti uvrijeđenu princezu ako se netko usudi napraviti nešto što baš i nije u skladu sa Stipanovim osobnim preferencijama. Tako se naš predsjednik nije libio po treći put u nepunih godinu dana, manirom pravog partijskog dužnosnika zagalamiti na urednike nacionalne televizije, jer su po njegovom mišljenju dali previše medijskog prostora nekome tko to ne zaslužuje. Precizinije, kao i prošli put, kada je sredinom srpnja u emisiji HTV-a “Fokus” prigovarao HTV-u na neprofesionalizmu, povod je bio slučaj Zagorec. Predsjednika je razljutio podulji nastup odvjetnika Zvonimira Hodaka u emisiji “Hrvatska uživo” u petak. «Zabrinjava me da državna televizija, koja bi trebala biti javna, daje prostor čovjeku koji je jednostavno odvjetnik jedne osobe koju gone hrvatska tijela. Zašto to HTV čini, treba pitati one na televiziji, jesu li to urednici ili direktor. Mene zanima tko daje prostor jednom čovjeku koji dolazi niotkuda» - izjavio je Mesić u subotu. Na spomenutu izjavu oglasila se glavna urednica Informativnog programa HTV-a Hloverka Novak-Srzić koja Mesiću daje za pravo kada je riječ o sadržaju spornog Hodakova gostovanja, no isto tako naglašava da su svi eventualni propusti u nadležnosti uredničkog kolegija te da nije na njemu da kroji uređivačku politiku javne televizije. «U uljuđenim, demokratskim zemljama to se jednostavno ne radi» - poručila je Novak-Srzić. No na Stipu se ne treba previše ljutiti, kao što ga i u mnoštvu situacija – osim u onima kad svojom politikom svjesno ili nesvjesno šteti hrvatskim interesima – ne treba shvaćati preozbiljno. Na kraju krajeva, radi se o čovjeku u godinama čije pamćenje i nije što je nekad bilo pa svojim ponašanjem počesto sam sebi ruši kredibilitet. Primjerice, 8. listopada 2006. HTV je u Dnevniku objavio snimku s Mesićevom proustaškom izjavom i pjevanjem ustaških pjesama. Mesić je zahtijevao hitno obraćanje javnosti u kojem je naglasio da je, iako je snimka možda autentična, riječ o “perfidnom i prozirnom napadu i podmetanju». Kako onda shvatiti patetično držanje i govorancije koje je nedavno održao na antifašističkom skupu u Istri? Stipe bi, malo na jednu, malo na drugu stranu, ovisno o situaciji jer na kraju krajeva – glasovi su glasovi bez obzira od kog dolaze.(mmb)

 

 

 

 

I ove subote donosimo priču o zaboravljenim hrvatskim žrtvama iz Domovinskog rata. U ovom nastavku opisana je tragedija Antuna Vidakovića koji je u Vukovaru izgubio jedanaest članova obitelji. Autor reportaže koja je objavljena u Glasu Koncila, Tomislav Vuković, u uvodu je napisao: "Krajnje je vrijeme da se hrvatski narod ozbiljno zamisli nad poraznom i sramotnom činjenicom da se u javnosti ne zna ni za jednu pobijenu hrvatsku obitelj tijekom Domovinskoga rata, za što su izravno krivi dio sluganske političke elite, brojne licemjerne udruge civilnoga društva s dvostrukim mjerilima, nekoliko zlonamjernih znanstvenika s unaprijed zadanim tezama i beskrupulozni medijski moćnici."

 

 

Hrvatska radiotelevizija otkrila je u četvrtak "toplu vodu" objavljujući u udarnom Dnevniku "ekskluzivno" snimke koje dokazuju da je JNA vodila bitku za Vukovar, te da su zapovjednici i jedinice koje su odgovorne za ratne zločine bili pod njezinim zapovjedništvom. Dobro jutro! Kao da se to u Hrvatskoj nije do sada znalo. No, da su ovakve snimke od kada su počela haaška suđenja češće bile puštane na nacionalnoj televiziji možda optužnica kao i presude vukovarskoj trojci Šljivančaninu, Mrkšiću i Radiću ne bi ispale ovako kako su ispale. Ali u Hrvatskoj se radije provodio akcijski plan, kako bi se hrvatski nacionalizam (čitaj domoljublje) svelo na najmanju moguću mjeru. Poruka koja je u četvrtak HRT preko Dnevnika poslana Haaškom sudu bi valjda sada trebala toj instituciji sugerirati da je vrijeme za otkrivanje "tople vode" i u Haagu. Drugovi, a gdje ste do sada bili?(mmb,mm)

 

 

Dok se hrvatski političari svakodnevno bave politikantskim podmetanjima i grčevitom borbom da zadrže svoje udobne fotelje, mimo njihovih «umnih» i «učenih» glava neopaženo prolaze stvari koje im, da se zaista brinu o državnim interesima, nikako ne bi smjele promaknuti. Svima nam već na uši izlazi dogma koju već godinama nameću hrvatski političari o ulasku u EU i NATO, kako bi se iza nje sakrili svi neriješeni problemi unutar države, koje na svojoj koži svakodnevno najbolje osjeća običan mali čovjek. No, razmotrimo li cijelu situaciju malo pobliže, ono što jedino možemo zaključiti jest – da nam se svim skupa ne piše ništa dobrog. Jer, ta ista Europa nas već godinama, a tako će biti i u dogledno vrijeme, po tom pitanju kao nekakvo ne željeno dijete (kako se nas Hrvate oduvijek i tretiralo) drži na sporednom kolosjeku i iz petnih se žila trudi baciti nam pod noge što više klipova kako bi onemogućili da do nje uopće dođemo, i kako bi pritom izgledali što je moguće smješnije i jadnije. Kakva je situacija s NATO-m? Pa pogledajmo. Iz zrakoplovne baze Zemunik u srijedu su uzletjeli MiG-ovi-21, koji su u sastavu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva prvi put sudjelovali u borbenoj operaciji u sklopu NATO-ove vježbe “Noble Midas 07“. Voditelj vježbe, brigadir Dražen Šćuri ostao je vidno zbunjen, nakon što su ga novinari upitali zašto je na karti područje leta preko hrvatskih otoka označeno Jugoslavija. Rekao je samo kako je to karta NATO-a, izrađena u Napulju za potrebe vježbe. Što reći? Može li nas više zasmetati činjenica da su izrađivači spomenute karte kronično površni i neinformirani, da ne kažemo nekako drugačije, ili to što nitko od prisutnih hrvatskih vojnika na tako nešto nije reagirao, čija je to vojska i smeta li to njih uopće?(mmb)