Krapinske Toplice - na čast domovine u korist čovječanstvu

Krapinske Toplice su lijepo uređeno i mirno malo mjesto u Hrvatskom zagorju. Nekada davno bile su mondeno, europsko kupališno lječilište. Zagrebčanima najkraći put do Krapinskih Toplica je onaj, koj od železničke postaje u selu Zaprešić do kupališta vodi i ovim će pravcem putnik za 3 sata u toplice stići. Tik postaje u selu Zaprešiću se mogu kola dobiti, za koja gostioničari i trgovci naručbine primaju. Želi li tko, da za vožnju iz Zaprešića do kupališta liepša i udobnija kola dobije, može takova pismenim ili brzojavnim putem kod ravnateljstva Krapinskih toplica nešto prije naručiti.

Krenet li pak put Toplica osobnim kolima dobro je unaprijed znati i cijenu parking usluge: dnevna karta za kolnicu (garažu) košta 10, a za svakog konja 5 do 10 nvč. Prema tome, nije isplativo u Krapinske Toplice ići kolima Audi A6 3,0 V6TDI koja vuku 203 konja.

Evo cjenika iz Bancalarijeva turističkog vodiča kroz Krapinske Toplice, objavljenog 1868/71.:

Poličana (Poljčane) – željeznička postaj na pruzi Beč – Ljubljana –Trst; Kiselica rogatačka je današnja Rogaška Slatina u Sloveniji.

Cijene smještaja u novom dvokatnom hotelu Jakoba Badla (Curhaus), koji ima 110 soba, niže su na drugom katu. Odlučite li proći jeftinije uzmite u najam postelju sa slamnjačom i bez podvorbe (obratite pozornost i na razsvjetu), ili potražite jednu od "preko 50 sa pokučstvom obskrbljenih soba uz jeftine ciene" u privatnom smještaju kod grofa Keglevića (12 udobnih soba), odnosno u gostionicama Magjar, K janjetu ili K jelenu. "Ciene soba su od 1. listopada do 1. svibnja za 25% manje."

Kupalištni red jedno, a Dragojla Jarnević drugo. Na odlasku iz Krapinskih Toplica (1874.) piše: "Poplatih sve račune. Liečniku ni sam dala nego 4 ft, a to je mislim dosti što sam kod njega dva puta bila i on jedan put mimogred kod mene. Sobarici i u kupelji poslužnicama dala sam preko njihova računa svakoj 1 ft. Vidilo mi se da im nije bilo po volji, ali da sam dala više, nebi imala s čime ići kući."

Dominik Bancalari, kupalištni liečnik u Krapinskih toplicah, savjetuje vam:

"Upute glede porabi kupelji. - Kada gost kupelj uzimlje, mora podpuno tielesno i duševno miran biti; nesmije zato prije kupelji nikada žestokih pića piti, niti mnogo hodati. Nesmije se zatim kupati u vrieme, kada jelo probavlja; isto tako ako se prije duže vrieme kartao (osobito hazardirao) ili marljivo čitao. Ujedno je dobro, da se nikada najednoč cielim tielom do glave u vodu neide, nego da se polagano postupice po stubah u vodu silazi".

Tko još danas "marljivo čita"?!

 

Luksemburžan Dominik Bancalari u Beču tiska monografiju o Krapinskim Toplicama na njemačkom jeziku. Ovaj liječilišno-kupališni turistički vodič na 80 stranica ("Der Curort Krapina-Töplitz und seine warmen Quellen und Bäder", Wien, 1868.) je preveden na hrvatski jezik i objavljen u Zagrebu 1871. godine pod naslovom Krapinske toplice, njihova topla vrela i kupelji.

Pretisak hrvatskog izdanja ovoga izuzetno zanimljivog turističkog vodiča objavljen je 1991. godine (drugo izdanje 1998., Kajkaviana, Biblioteka pretisaka) zahvaljujući prim.dr. Marcelu Majsecu mlađem, ravnatelju Bolnice za reumatska oboljenja i rehabilitaciju Krapinske toplice koja je financirala ovaj pretisak. Uvidom u ovo djelce lako se uočava profesionalno organizirana turistička ponuda kakvu mi do danas još nismo dostigli.

1709. – Johann Leopold Payer u Grazu objavio knjigu "Od kreposti Toplic Varašdinskih i Krapinskih"; spominje ljekovitost kupelji u Krapinskim Toplicama, a "glas o liekovitom dielovanju krapinskih kupelji razprostiraše se u najdalnje kraje".

1779. – Ivan Krstitelj Lalangue, liječnik, napisao "Krapinske toplice vu Horvatskom Orszagu".

" (...) tri zvirališta mlačna, koja vsa jednake vu sebi zaderžavaju rudne iliti temeljne delce. Dvoje zvirališče je na otpertom zraku, jedno pak je obzidano i pokrito za veliku priliku oneh, koji se kupljeju (...)."

1787. – Balthazar Hacquet ("Physicalische politische Reise"), rudarski inženjer, opisao je kupelj (bazen) i barbirenje u Krapinskim Toplicama:

"U zajedničkoj kupki nalazilo se mnoštvo ljudi, muškaraca i žena bez odjeće. Njihova gola tijela bila su puna kravljih rogova za puštanje krvi. Krv je tekla u vodu i zgrušaval se. U vodi su plivale patke halapljivo gutajući ugruške krvi. Često se stavljalo i po deset rogova na tijelo, čak i po spolovilu". (Kolesarić, 2012.)

1861. – Leopold Tanzer, liječnik, objavio prvu monografiju o Krapinskim Toplicama "Krapina-Toplitz im April 1861."; zatim slijede monografije: 1868/71. Bancalari, 1876. Rak, 1889. Weingerl i 2012. Kolesarić.

2012. – Josip Kolesarić, veterinar, objavio monografiju "Krapinske Toplice i njihova topla vrela" koja je predstavljena na prošlogodišnjem BadlFest-u u Krapinskim Toplicama (nakladnik Općina i Turistička zajednica Krapinske Toplice).

Ponositi Hrvat svoje Zagorje "hrvatskom Švajcom" nazivlje

(današnje dnevnopolitičke tiskovine stavile bi ovakav podnaslov: Desničarski ekstremist svoje Zagorje "hrvatskom Švajcom" nazivlje)

Vidikovac na Fučkarovu brijegu u Krapinskim toplicama.

Prekrasan pogled na zagorske brege, vrhove Donačke gore, Maceljske gore – i Maceljske žrtve – Strahinščice, Zagrebečke gore, a ponekad pogled seže i do Savinjskih Alpa u Sloveniji. Dolje, u nizini Topličkog potoka je lječilište tijela, a na uzvisini Fučkarova brijega je lječilište duha i duše (nije nužno povezano s Vinskom stazom koja ovuda prolazi!).

"Nehotice zaželit će si svaki gost, koji samo hodat može, da si vidik raširi. Uspne li se na nizki ogranak brda Zašata (danas Fučkarov brijeg, nap.a.), koj se jedno 150 koraka nad dolinu uzdiže, stići će za pol sata hoda vispoljanu (plateau), na kojoj stoji crkvica posvećena sv. Mandaljeni. Od ove svetice zadobi i ovaj ogranak ime. Koračiv nekoliko koraka dalje, imati će putnik što vidjeti. Pod nogami vidjeti će gledalac Krapinske toplice, kao da ih iz oblaka zrije. Ide li dalje po bilu brda Zašat, stići će za ¼ sata na najviši vrh, otkuda je vidik mnogo liepši nego li sa Mandaljenskog brda... mnogo više nasladjivati će se oko zrijuć nebrojena brdašca zagorska... Sred šuma punih granatimi hrastovi proviruju rodni vinogradi i zelena polja. Na mnogih brdih zagorskih biele se poput labudova crkvice i kapele, između kojih pruža osamljena prama jugu ležeće crkva sv. Tri kralja osobito krasnu sliku... Bogatstvo naravi, krasota pogorja i divota dražestnih dolina sjećaju gledaoca mnogo na proslavljenu Švajcu (Švicarsku); nije zato ni čudo, ako ponositi Hrvat svoje Zagorje "hrvatskom Švajcom" nazivlje." (Bancalari, 1871.)

 

Zagorski bregi i Donačka gora (sjeverno od Rogatca u susjednoj Sloveniji)

Približno prije 80 milijuna godina (razdoblje gornje krede) na području Hrvatskog zagorja pojavilo se prvo kopno, zapravo nekoliko otoka: na području Strahinščice - Ivanščice, Kalnika, dok je na području Medvednice (Zagrebečke gore) postojao arhipelag od pet ili šest otočića. Krajem krede (prije oko 70 mil. godina) došlo je do spuštanja čitavog područja te su svi otoci bili preplavljeni.

Orogenetskim pomicanjem tla i jakim vulkanskim erupcijama u razdoblju miocena, približno prije 22,5 mil. godina, označen je početak stvaranja današnjeg krajolika Hrvatskog zagorja kojim se protezao niz od desetak manjih vulkana na potezu od Huma na Sutli, preko Lepoglave i Varaždinskih Toplica do Kalnika. Najviše vulkanskog pepela i piroklastičnog materijala ima na području Maceljske gore (Fosilni vulkan i špilja Vindija u Hrvatskom zagorju).

Sljedećih 20 mil. godina šire područje Hrvatskog zagorja prolazi kroz različita geološka razdoblja u kojima je nastavljeno tektonsko izdizanje i spuštanje tla, izmjenjivanje slatkovodnih jezera i slanih mora.

Zagrebečka gora i "antička" preša za jabuke i grozdje.

Brojni nalazi fosiliziranih listova kopnenih biljaka (vinova loza, vrbe, trave), ali i slatkovodne i morske faune (puž Radix croatica, glavonošac Aturia) iz Radoboja pokraj Krapine, pokazuju da su klimatske prilike prije približno 10 mil. godina bile slične današnjim.

Panonsko more povuklo se iz Hrvatskog zagorja prije približno 5 mil. godina, a naše Zagorje je dobilo ime po nizu gora koje ga okružuju ili se pružaju po njegovoj sredini, izdignute u razdoblju posljednjih 5 mil. godina: Maceljska gora, Ravna gora, Strahinščica, Ivanščica, Kalnik, Medvednica (Sleme ili Zagrebečka gora ), Cesargradska gora, Kunagora.

Pogled na Krapinske Toplice i Cesargradsku goru, 2013.

Većina od 13 toplih zvireka Hrvatskog zagorja nalazi se u usjecima potočnih i riječnih dolina koje su nastale tijekom posljednjeg geološkog razdoblja (pleistocen- halocen), tj. između 150.000 i 10.000 godina.

Termalni izvori (zvireki) u Krapinskim Toplicama nalaze se na "termalnoj liniji" (zapravo poprečnom rasjedu) koja ih povezuje sa Sutinskim, Šemničkim, Tuheljskim i Atomskim Toplicama u susjednoj Sloveniji. Voda koja danas izvire duž Topličkog potoka u Krapinskim Toplicama starija je od 40.000 godina, a pripada geokemijskom tipu kalcijsko-magnezijsko hidrogenkarbonatnih i sulfatnih voda.

Vilma i Francek Kremenko - prvi turisti

Možemo biti sigurni da su u zadnjem međuledenom dobu Vilma i Francek Kremenko vikendom dolazili iz Krapine u Krapinske Toplice liječiti reumu i ženske bolesti, jer je voda toplija (39 – 41C) od vode njima bližih Šemničkih topličica (20 – 26C), dok su Beti i Barni Kamenko iz Vindije tijekom posljednjeg ledenog doba odlazili u Varaždinske Toplice. Bili su to početci zdrastvenog turizma, i vjerojatno prva klasifikacija termalnih izvora: toplice – izvori topliji od 30C, i topličice – temperatura izvora 20 – 26C.

Balneološki kriterij za termalna vrela je temperatura vode: hipoterme (20 – 24C), homeoterme (24 – 38C) i hiperterme (više od 38C). Na izvorima je tijekom posljednjih 10.000 godina taložen peloid – crni ili sivi mulj s mineralima i česticama organske tvari (manje od 2 nanometra) iz termalne vode – koji se i danas u Krapinskim toplicama rabi za liječenje reumatskih i nekih drugih bolesti. Stari Egipčani su peloidom liječili opekotine, a danas Izraelci peloidom iz Mrtvog mora ublažavaju psorijazu.

Aqva viva na "autocesti" Via Asiatica (Tabula Peutingeriana)

Tabula Peutingeriana: na rimskoj "autocesti" Via Asiatica (širina dvosmjernog kolnika 2,96 - 3,56 m) - Aqvileia (pokraj Trsta) – Ljubljana/ Eimona – Celje/ Celeia (1) – Ptuj/ Petovio (2) – Ludbreg/ Iovia Botivum (3) – Osijek/Mursa – Byzantium (Konstantinopol) nalazilo se i rimsko naselje (postaja) Aqva viva u današnjim Petrijancima (ili Vinici?) pokraj Varaždina; Beč/Vindbona (4), Pula/Pola (5), Ravena/Ravenna (6);

Tabula Peutingeriana je preslika Castoriusove rimske "auto-karte" (nacrtane oko 273. po.Kr.) s ucrtanim glavnim rimskim cestama (via), važnijim gradovima i vojničkim postajama, te njihova udaljenost izražena u dvokoraku (passus), odnosno rimskim miljama (1000 passus = 1 mille = oko 1.430 m).

Na isječku karte vidimo (Remista X - Aqva viva XI - Populos VIII) da je Aqva viva udaljena 11 milja od Remista (naselje izmeđe Ptuja i Ormoža) i 8 milja od Populosa (današnji Bartolovac) kod kojeg se (vjerojatno) odvajala lokalna cesta za Varaždinske toplice (Aqva Iasae).

Hrvatsko zagorje bilo je premreženo rimskim vicinalnim (regionalnim) cestama, putevima i naseljima (npr. Lobor – Hrvatski troplet u Loboru), ali ne postoji ni jedan arheološki nalaz ili pisani dokument koji bi potvrdio papagajski ponavljanu priču o rimskim termama "Aquae vivae" u Krapinskim Toplicama, odnosno da je "općinsko središte Krapinske Toplice bilo poznato još u rimskom razdoblju pod nazivom Aquae vivae".

Uostalom, ovdje su prije Rimljana živjeli Kelti koji su u mnogočemu bili kulturniji i bogatiji od Rimljana, pa ih je Gaj Julije Cezar u Galiji i srednjoj Europi istrijebio (genocid, procjenjuje se na 2.000.000 ubijenih Kelta), a Tiberius u našim krajevima (bitka kod Vinkovca/ Cibalae 8. po.Kr.).

1303. – spominje se u pisanom obliku toponim Toplicza (ime po izvoru tople vode) i župa Presvetoga Trojstva u Krapinskim toplicama (Sanctissimae Trinitatis in Toplica); 1414.g. - Aquae Calidae; 1513.g. - Thoplicza Krapinensis ili Thermae Krapinensis; 1639.g. -Thermis ili Termis Krapinensis, odnosno Termis Krapinensibus; 1850 - 1859.g. Krapina – Töplitz (razdoblje Bachovog apsolutizam i zatiranja hrvatskoga jezika).

Krapinske Toplice na turističkoj karti Europe iz 1876.

"Zagorje je jedan rajski prediel u našoj Hrvatskoj, ali narod još nije na onom stupnju naobrazbe da bi znao cieniti i služiti se po vriednosti s onim blagom kojim ga dobri Bog obdario. Oj krasna, krasna je naša hrvatska zemlja, ali nesretna po vlastitih joj sinovih" – piše hrvatska književnica Dragojla Jarnević (1812 - 1875.) u svojem intimnom Dnevniku tijekom boravka u Krapinskim Toplicama (srpanj-kolovoz 1874.), a koji je pisala s prekidima od 1833. do 1874. Dnevnik je zanimljivo svjedočanstvo o brojnim događajima i poznatim ljudima. (Dragojla Jarnević, Dnevnik, Matica hrvatska Karlovac, 2000.)

Krapinske Toplice na "turističkoj karti" Europe s ucrtanim najkračim putevima do Toplica (Anton Rak "Das Mineralbad Krapina-Töplitz in Croatien", Beč, 1876.). *Pettau – Ptuj; Poltschach – Poljčane.

"Za putnike iz Trsta, Ljubljane i Zagreba koli za ove, koji dalje sa istoka dolaze, najzgodnija je željeznička postaja Zaprešić... Za goste iz Beča, koji po pruzi državne željeznice putuju, jest najzgodnije ako istu prugu u Optuju (Ptuj) ostave, a odavle poštom put nastave preko Rogatca i Pregrade. Put od Optuja nije radi dugotrajne vožnje (sedam sati) na kolima najugodniji... Put preko Polićana jest najzanimiviji i najugodniji...". (Bancalari, 1871.)

1658. – Prvi "bazen" (kupelj) u Krapinskim Toplicama - udubina u zemlji ograđena hrastovim trupcima - gradi Franjo pl. Keglević, vlasnik krapinsko-kostelskoga vlastelinstva.

1703. – Prvi sigurni podaci o javnoj uporabi toplih izvora u Krapinskim Toplicama – bečki liječnik Stockhammer uputio Boltu pl. Patačića na lječenje u Krapinske Toplice.

1711. – Zagrebački biskup Esterhazy na kupanju u Toplicama. Kanonik Branjug biskupu je "pripremio sjenicu od granja, u kojoj se biskup imao svlačiti i oblačiti prije ulaska u kupelj. Posebne zgrade za kupališne goste nije bilo, već je kanonik biskupu našao smještaj u kući grofice Lamberg".

1791. – Vlast od vlasnika kupališta traži obnovu Gospodske i Pučke kupelji "da se izbjegne kupanje pod vedrim nebom", no jedino je "grofica Eleonora Petazzy o svom trošku uredila kupelj Dubrava koja je bila duga oko 15 m, a široka oko 12 m".

Na tabli bi moralo pisati "Gustav pl. Ožegović i njegova žena Ivana, rođ. pl. Paszthory", jer je vrijeme "komunističkoga razdoblja koje se obračunavalo s hrvatskim plemstvom i hrvatskom baštinom" ipak iza nas.

Ožegovići su stara hrvatska plemenitaška obitelj iz mjesta Barlabaševac u križevačkom kraju.

Stjepan Ožegović (+1837.), s plemićkim pridjevkom Barlabaševečki, bio je protonotor Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, brat baruna Mirka Ožegovića Barlabaševečkog, biskupa Senjske i modruške ili krbavske biskupije (Emericus Osegovich de Barlabassevecz episcopus segniensis et modrussiensis seu corbaviensis), i otac Metela i Gustava Ožegovića Barbalaševečkog.

Gustav je bio vlasnik imanja i kurije Klokovec u Krapinskim Toplicama, a Metel vatreni ilirac.

Gustavova žena Ivana, rođ. Paszthory, također je podrijetlom iz plemenitaške obitelji koja je dala stariješinu Varaždinske lože (1749. - 1759.).

Kapelica sv. Marije Magdalene, 2010.g.

Je li kapelica sv. Marije Magdalene izgrađena 1877. (kako to piše na tabli) ili prije 1874. godine?

Jesu li u grobnici (dograđena kapelici?) pokopani Gustav i Ivana Ožegović, ili samo Gustav?

Je li grobnica u kapelici bila mjesto prvog ukopa Jakoba Badla (+1884.), ako je, kad je onda izgrađen mauzolej?

    2010.g.                                                                                                                               2013.g.

Obnova kapelice sa trostranim svetištem, i drvenim kipom sv. Marije Magdalene na oltaru, počela je 2012. godine.

Kapelicu je po jednom pisanom dokumentu dao iznova zidati 1874. godine toplički župnik Ivan Rukavina (+1909.), a po drugom izgradili su je Ožegovići 1877. godine.

2010.g.

Zagonetna je i mramorna ploča na nadvratniku ulaza u grobnicu. Nema upisanog datuma ukopa, a natpis Sepulcrum Dni. Gustavi Osegovich de Barlabaševec (u ono vrijeme pisalo se Osegovich de Barlabassevecz) sugerira da je ovdje pokopan Gustav, ali ne i njegova žena Ivana.

Međutim, na osmrtnici Jakoba Badla piše da je on pokopan u kapelici sv. Magdalene!!!

Od grafita na ploči, koji su još čitljivi, najstarija su dva: 9. V. 1936. (potpis nečitak) i 13. IX.1936. (potpis Risović A. i Dragica). Zatim slijede potpisi iz 1945., 1948. ...

Grobnica, 2010.g.

Jedna nadgrobna ploča. "U grobnici su nekoć bile slike izrađene u ulju. Te slike su, na žalost, nestale u vrijeme Drugoga svjetskog rata." (Kolesarić, 2012.)

Međutim, sjećanja nekih svjedoka toga vremena govore suprotno, tj. da su barbarsko uništavanje, pljačka, otimačina i ubojstva bila zaštitni znak komunističkoga razdoblja neposredno poslije Drugog svjetskog rata kada su neki od prosjaka postali bogataši. Primjerice, toplički općinski službenik (pisar?) ubijen je u Badnjoj noći 1945. i bačen u jarek pokraj župne crkve. Topličani koji su išli na ranu Božičnu mešu vidjeli su ga "s nosom vu grabi". (Naknadno proglašeni partizanski narodni neprijatelji - popis likvidacija i imovine)

 

Toplički pješački prsten obuhvaća i stazu koja ide vrhom Magdalene i Fučkarova brijega. Lijepa karta pješačkih staza (rekreativne, trim, medicinske, vinske) može se radnim danom dobiti u Turističkom uredu Krapinskih Toplica.

Povjesnica kaže da je kroz šumu (danas zapuštena "park-šuma") u davna vremena bilo uređeno šetalište s klupama, od crkve Presvetog Trojstva do kapelice i mauzoleja Jakoba Badla na Magdaleninom brijegu.

Na preslici izvorne osmrtnice Jakoba Badla čitamo: "Smrtni ostanci ljubljenoga pokojnika ... položiti u posliednje prebivalište u kapeli sv. Magdalene."

Koje godine je zapravo izgrađen mauzolej, i kad je tu položeno (ekshumirano) tijelo Jakoba Badla?

Jakob Badl rođen je u Rogaškoj Slatini, u tajkunskoj obitelji koja u Mariboru i okolici posjeduje velike plantaže vinograda. Trgovao je vinom i konjima, a njegov sin Antun postat će vlasnik Staudingerove tvornice kože u Mariboru.

Badl je u blizini Krapinskih Toplica kupio vlastelinstvo Dubrava, zatim 1857. kupuje u Toplicama gostionicu K janjetu, te Gospodsku i Pučku kupelj, a "s posjednici ostalih vrela gjom. groficom Oršićkom i g. pl. Kuhtićem sklopi ugovore. Pošto se je posljednji okanio svojih prevelikih osnova (zahtjeva, nap.a.), prodadoše oba ova vrela i tako postade Badl posjednikom svih vrela" za svotu od sto tisuća forinti.

Ruši stara kupališta, i već potkraj lipnja 1866., na početku austrijsko-pruskog rata, dovršio je izgradnju mondenoga europskog kupališno-lječilišnog centra. Gradnja je trajala samo sedam godina (1859 - 1866.), a "od strane vlade nedobi Badl u svom nastojanju oko podignuća kupelji nikakove podpore."

Lječilišni dom (Curhaus), 1920.?

U ožujku 1859. položen je "pervi kamen" i blagoslovljeno je mjesto budućeg Lječilišnog doma (Curhaus) - zgrada današnje stare bolnice - koji je dovršen mjeseca studenoga 1861., sa "110 konformno uređenih, najbolje oslikanih i suhih soba".

2013.

Marijina kupelj, 2013.g.

Godine 1861. započeo je graditi bazen, a već u svibnju 1862. je uz najveću svečanost i blagoslov otvorena Marijina kupelj (bazen je dobio ime po Badlovoj ženi, bio je dubok jedan metar, a od površine vode do stropa visina je iznosila 9 metara). Tom prigodom položen je kamen temeljac za još jedan bazen, Jakobovu kupelj.

Jakobova kupelj, 2013.g.

Jakobova kupelj (bazen 23 x 13 m) izgrađena je za 11 mjeseci. U travnju 1863. svećano je otvorena za kupanje, zajedno s 21 malih bazenčića (Separat Cabine) izgrađenih uzduž kupelji. U bazenčiće gost ulazi malim stubama, i može se ovdje kupati/plivati gol.

Jakobova kupelj, 2013.g.

Kupelj se nalazi iznad termalnog izvora, a dno kupelji bilo je napravljeno od hrastovih razmaknutih platnica kroz koje ljekovita voda starija od 40.000 godina i danas izvire. Voda u bazenu je kristalno čista, bez dodatka klora i sličnih aditiva, a u takvoj vodi danas osobito uživaju Talijani.

Neljubi sa Hrvati neimački razgovarati

"Na čast domovine u korist čovječanstva, 1862."

Hrvatski grb i natpis "Na čast domovine u korist čovječanstva, 1862.", u kamenu isklesan, stavio je Jakob Badl na zabat sjevernog pročelja Jakobove kupelji.

Ovaj je natpis s grbom kasnije "zginul", naravno, a od nametnutoga povijesnog i narodnog zaborava spasio ga je prim. dr. Marcel Majsec mlađi, kad je presliku grba i natpisa dao staviti na unutarnji zid kupelji prigodom njezine obnove 1990. godine.

Jakobova kupelj izvana, 2013.

(lijevo "Curhaus", a u pozadini Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, i Magdalena - klinika za kardiovaskularne bolesti).

Na mjestu ostakljenog zabata sjevernog pročelja obnovljene kupelji nalazio se Badlov natpis s hrvatskim grbom.

2013.

1930.

Blagovalište - Restauration

Godine 1866. svečano je otvoreno, "uzprkos mnogim težkoćam", Blagovalište (Restauration) i u njemu Cursalon, krasna plesna dvorana za zabavu gostiju. Uređeno je i šetalište u lijepom perivoju s palmama, bananama, agavama, ružama ...

"Sva vrela i kupelji, kuća za goste, gostiona, perivoj, ostale neke gostione, vlasnost su g. J. Badla. Ravnateljem kupališta je sin Ignjat Badl, te kano takov vodi takodjer račune".

2013.

Akromion, rekonstruirano bivše Blagovalište, je od 2008. godine najveća privatna ortopedska bolnica (s tri operacijske sale) u Republici Hrvatskoj.

Cursalon

"Središte sastanaka i družtvovanja jest kupalištna dvorana... imade najglasovitijih političnih i beletrističnih listova toli iz inozemstva koli i ovozemstva na 4 razna jezika... u dvorani služi i glasovir gostom na porabu... osim drugih javnih igara priredjuje kupalištno ravnateljstvo svake nedjelje u zabavu obćinstvu po dvie tombole s plesom. Razim toga priredjuje zavod svake saisone 4 javna plesa na svoje troškove... Nedaleko od blagovališta smještena je već godinu dana nova pokrivena kugljana, te služi često gostom poslije objeda za zabavište". Bilo je to godine 1871. A danas?

Kugljana u perivoju

Drvena "kugljana", jednostavna i jeftina javna igračka za sve uzraste, je danas zaboravljena...

Turisti ispred ulaza u Curhaus

"Evo ovdie ima prostorijah koje mogu primiti preko 400 osobah sa tri gostione. Neračunajuć prostorie za prosti narod. Medju svimi ovimi gosti jesam ja za sada jedina Hrvatica, tekar koncem ovoga mjeseca i početkom kolovoza dolaze Hrvati ovamo. Sada je talijanski elemenat ponajviše zastupan. Uz ove ima ih iz Beča, Gratza, Ljubljane, i u obče iz austrijskih i štajerskih pokrajinah. Svake godine, kako mi rekoše, je sve veća navala ovamo. Evo kao i sada! Talijani donašaju zlata, a troše mnogo.

Žalibože što je po restauracijah sve nemačko, talijansko, pa i francusko, i neimaš s kime poštene hrvatske rieći izmieniti. I kod Jeranda (učitelja, nap.a.) hotijaše krenuti na nemački razgovor, ali im ja odma rekoh da mi neljubi sa Hrvati neimački razgovarati." (Jarnević, 1874.)

"Stalno namještena glasba svira svaki dan jutrom i večerom po 2 ure najobljubljenije starije i novije komade. Buduć da se glasba ovim načinom prilično u sredini šetališta, stanova i kupalištnoga blagovališta nalazi, mogu je svi gosti slušati".

Osjetljive biljke iz parka čuvane su tijekom zime u grijanom stakleniku (Glasshaus) na mjestu današnjeg Toplice Hotela.

"Jučer imasmo ugodnu zabavu na jednoj sjenokoši do 1/4 sata od toplica udaljenoj. Kako rekoh je talijanski živalj ovoga mjeseca najviše ovdie zastupan i Talijani prirediše tu zabavu. Oni pozvaše sve goste bez iznimke k toj zabavi, i sakupi se nas preko 200 u parku, pa se digosmo ob 6 satih pred veče na tu sjenokošu. Sviraći na čelu uz nje barjaktari sa trobojnim barjakom hrvatskim, onda magjerskim, crnožutim, pa i bielo crvenim.

Tuj zamjetih da Talijanom nije toliko do liekovite vode koliko do zabave i promjene zraka. Ima ovde nekoliko mladih Talijanka kojima se ne vidi nikakova bolest, jer one plešu na svakom plesu, već pohadjaju toplice nebi li im sreća potekla... Ima ovde jedna Talijanka, niti liepa struka ni obraza , a pre malena da bi mogla i kakvu milinu izazivati u dosta nespretnom kretanju. Namiguša je izvanredna, pa s toga okolo nje, kada godj se pokaže, po nekoliko mužkaraca. Njezina ljubkost i dražest ih neprivlaći, već njezina kesa, jer kažu da je veoma bogata. Ona izlazi samo u svili i čipkah, a vrat i mišice sjaju se u zlatu. Takove žene ljube mužkarcom današnje doba više nego i kada prije." (Jarnević, 1874.)

2013.

Curhaus i Blagovalište, oko 1880.

Austrijski slikar Kazimiri iz Graza, po fotografskom predlošku izradio je gornju sliku Krapinskih Toplica.

Stara priča - strani strateški ulagač

"Dosta krasno i udobno uzkrisiše ove toplice u dobi od jedno 10-15 godina; i to tekar odkako predjoše iz ruku hrvatskih vlastelina u ruke tudjinca.

I kod ovieh toplica se vidi malovrednost hrvatskih vlastela, kao i kod još nekojih u našoj nevoljnoj domovini.

Da su Hrvati poduzetnoga duha, pa hrvatske terme (toplice) bolje u red stavljaju, mogla bi se naša domovina samo po toplica blagostanja dostati.

Hrvatska ima razmjerno više toplica, nego koja zemlja na tako malom zemljištu. Uzmemo 1. Toplice u banskoj pukovniji, 2. Lešće, 3. Sutinske, 4. Stubičke, 5. Krapinske, 6. Varašdinske. Pa sve te vode liekovite i u ugodnih i zdravih predielih." (Jarnević, 1874.)

1902.

2013.

Vikendice i izrasla šuma na obronku Magdalenina brijega onemogučuju pogled na Toplice s onog mjesta na kojem su fotografirane 1902. godine.

1902.

"Uspjeh liečitbe je u obće veoma povoljan, te se pokazuje uslied velike djelatnosti vrela za kraće ili duže vrieme. Brzi i povoljni uspjeh liečtbe povukao je obću pozornost liečnika na se te je kupalište došlo na velik glas. Broj gostova bivao je sve to veći. Liste od ovih posljednjih godina pokazuju, da je gostova i stranaca od višega i gradjanskoga stališa bilo god. 1865: 900, 1866: 1100, 1867: 1920. ...

U kupelji obstoji osim toga cielu godinu pošta, a za vrieme saisone (od 1. svibnja sve do posljednjega rujna) c. kr. brzojavna postaja. Pošta, brzojavni ured kao što i sud smješteni su u kući gosp. grofa Keglevića. Opazka. U mjestancu zastupani su svi zanati; broji se ukupno preko 50 kuća i mnogo gospodarskih zgrada. Župa broji 4000 duša; duhovne poslove obavljaju dva svećenika." (Bancalari, 1871.)

 1901.

1939.

Dolina Topličkog potoka, cesta za Krapinu, Fučkarov breg i Magdalena, 2013.

Godine 1892., 14. lipnja, svečano je otvoren Restauration Bellevue prigodom posjete Austro-Ugarskog ministra rata (K.u.k. Kriegsminister, Feldzeugmeister) Ferdinand von Bauera.

Restauration Bellevue, 2013.

"Pjevačko društvo Zagorje", utemeljeno u Krapinskim Toplicama 1885. godine, ovdje je zabavljalo baruna Bauera i njegovu suprugu.

Restoran Bellevue bio je od 1892. do svibnja 1945. otoren tijekom ljetne turističke sezone, "od 1. svibnja sve do posljednjega rujna".

Ernest Svažić, novoizabrani načelnik Općine Krapinske Toplice, 2013.

Gospodin Ernest Svažić, bivši direktor Turističke zajednice Krapinskih Toplica i utemeljitelj BadlFesta, ima zanimljivu ideju za oživljavanje restorana Bellevue, ali ostvarenje te ideje ovisi o dogovoru s današnjim vlasnikom ruinirane i zanemarene zgrade restorana. U tome će on i njegovi mladi obrazovani suradnici vjerojatno uspjeti, jer im je zajednički cilj Toplice opet uvrstiti na turističku kartu Europe i stvaranje "branda Krapinske Toplice", koji neće zanemariti zagorske i svehrvatske kulturno-povijesne vrijednosti.

A da Krapinske Toplice ponovno postanu poželjno turističko odredište (to se zove na starohrvatskom "destinacija") morali bi svi Topličani zasukati rukave. Poželjno turističko odredište ne čine samo hoteli, lijepi apartmani, uređene okučnice, okrepljujući zagorski zrak i (ljekovita) voda.

Aleja divljih kestena, 2013

Drvored posađenih divljih kestena, šetalište od Bellevuea do Lječilišta (Curhaus), bio je nastavak lječilišnog perivoja. Šetalište, dugo 800 m, kasnije je izgradnjom otvorenog bazena (1939.) skraćeno za oko 100 m, a danas ga na jednom mjestu presjeca obilazna cesta oko Toplica.

Aleja divljih kestena u (Kostelskoj) dolini riječice Kosteljine, prije 1930.

2013.

Uz blagdan sv. Marije Magdalene Krapinske Toplice obilježavaju blagdan župe i Dan općine, tijekom kojeg se od prošle godine organizira kulturno-zabavni program pod nazivom BadlFest (u znak sjećanja na Jakoba Badla). Ovogodišnji BadlFest obogaćen je orguljskim koncertom, nastupom glumačke družine Histrioni i pjevača Miroslava Škore, a održan je i Badlov kulinarski kup.

Badlov kulinarski kup – natjecanje ugostitelja iz Krapinsko-zagorske županije u pripremi jela od buče.

Od buče do zagorske bučnice...

Slavna zagorska (slana ili slatka) bučnica sa sirom, zapečene štrukle, domaći kravlji sir (a ne industrijski gemišt limunske kiseline i mlijeka u prahu), ili hladno kiselo mlijeko iz glinenih lončeka, domače krvavice ("devenice"), dimljeni špek uz čvarke, luk i svježi kukuruzni kruh... u Toplicama gost može samo sanjati. Ali zato ima specijaliteta iz talijanske, francuske ili bečke kuhinje, što je već u domeni usađenog nam sluganstva i kompleksa manje vrijednosti.

Zagorska bučnica sa sirom

 

Od starih Krapinskih Toplica malo je toga ostalo očuvano.

Župna crkva Presvetog Trojstva, oko 1930., i 2013.

Prva crkva u Krapinskim Toplicama sigurno je izgrađena prije 1303. godine, jer se već te godine spominje župa Presvetog Trojstva u Toplicama (Sanctissimae Trinitatis in Toplica). Godine 1676. zapisano je da drvena toplička župna crkva ima zvonik s dva zvona, a oko crkve je groblje. Na ruševinama te stare crkve izgrađena je, od 1829. do 1832. godine, sadašnja crkva Presvetog Trojstva (obnavljana 1856., 1913. i 1994-96.). U zvoniku se nalazi ura iz 1855., a na ulazu u crkvu drvena vrata iz 1829., restaurirana 2001. godine. Pokraj crkve dovršava se novi dječji vrtić na parceli u vlasništvu Crkve.

2013.

"Nedaleko od gornjega kraja gostinske kuće (Curhaus, nap.a.) uzdiže se na uzvišenom mjestu župna crkva, koja je u novom slogu sagradjena i nedavno istom dovršena. Zvono crkve razblažuje svojim čistim i ugodnim glasom slušaoca; a velika slika u crkvi nad glavnim oltarom, koja sveto trojstvo predstavlja, imade umjetničku vriednost. Ovu je sliku darovala neka zahvalna bečanka (Carolina Wittek, tajnica austrijskog ministra financija, nap.a), što joj je suprug u tom kupalištu sretno ozdravio". (Bancalari, 1871.)

Restaurirana barokna propovjedaonica iz 1830.

Nadaleko poznate orgulje (17 vokalnih registara) izradio je Leonhard Ebner, graditelj orgulja iz Maribora, 1854. godine. Kupio ih je o svom trošku toplički župnik Ivan Rukavina 1860. godine. Ebnerove orgulje besplatno su restaurirane 2001. godine u Umjetničkoj radionici Heferer u Zagrebu.

U nedjelju, 21. srpnja 2013. koncertom u Krapinskim Toplicama započeo je jubilarni 20. festival Orgulje Heferer. Nastupili su sopranistica Martina Klarić i naš istaknuti orguljaš prof. Mario Penzar, a ulaz na koncert bio je slobodan. Orguljski festival završit će u prosincu, koncertom u KD Vatroslava Lisinskog u Zagrebu.

Orguljar Ivan Faullend iz Umjetničke radionice Heferer, sopranistica Martina Klarić, orguljaš prof. Mario Penzar, te voditelj župe Presvetog Trojstva i suorganizator koncerta vlč. Matija Herceg.

Krapinske Toplice izabrale "Oca domovine" u Hrvatski sabor

Župni dvor (stan) u Krapinskim Toplicama, oko 1905.

Prva javna škola u Krapinskim Toplicama bila je u jednoj sobici drvenog župnog dvora (zidani dvor izgrađen je na istom mjestu 1877.) u kojoj su župnik Fabijanec (od 1799. do 1846.) i kapelan Blažetić, vatreni ilirci, okupljali djecu različite dobi i podučavali ih na narodnom (hrvatskom) jeziku. Zatim je između crkve i potoka izgrađena drvena hiža, prava pučka učionica (1846.), no škola će uskoro otkliziti u potok Topličinu (1850.)!

"U župnikovom vrtu, gdje je i kugljana, dobivaju se po ljetu osim vina, kave i mlieka, sama mrzla jela. Samo ako tko topla jela naročito zahtjeva, onda mu se takova prirede. Ovaj vrt je često, osobito u večer, sielom ugodnih zabava." (Bancalari, 1971.)

Kad je ban Koloman Bedeković raspisao nove izbore za Hrvatski sabor 1871., dr. Ante Starčević izabran je u Krapinskim Toplicama (izborni kotar Pregrada) za zastupnika u Hrvatskom saboru.

U predizbornom govoru, održanom nasred ceste, glavna je tema bila slobodna Hrvatska, a Topličanima je rekao i ovo: "Kod izborah za Sabor obično se ljudi narodu ulagivaju, dok od njega izmame što žele. Po izborih, navadno se izbornici tuže, da su se prevarili u svojemu izboru, a izabranici zaborave na narod i na svoja obećanja i rade samo za se. "

Podjetimo, Ante Starčević i Eugen Kvaternik utemeljili su Stranku prava (1861.g.). Starčević do kraja života čvrsto i tvrdoglavo vjeruje u svoj cilj. Bio je žestoki protivnik protuhrvatske bečke i mađarske politike, velikosrpske ideologije i jezičnog nasilja Vuka S. Karadžića (koji je negirao hrvatski narod i jezik), Strossmayerove južnoslavenske ideje, dvoličnosti domaćih ulizica strancima (naziva ih slavoserbima i robska pasmina), a radi bunjenja i buđenja hrvatske nacionalne samosvijesti ("Horvatska Hrvatom!", "Bog i Hrvati! ", "Ni pod Beč, ni pod Peštu!") odsjedio je mjesec dana u zatvoru (1863.).

Župni dvor, 2013.

U ovom župnom dvoru, posredovanjem župnika Rukavine, sastali su se 20. lipnja 1893. Starčević (predsjednik Stranke prava) i biskup dr. Josip J. Strossmayer (predsjednik Narodne stranke), i potvrdili sporazum o ujedinjenju opozicije protiv mađarona grofa Khuena.

Evo kako je zagrebački Obzor (22. lipnja 1893.) opisao taj susret:

"Trebalo je da dva muža, toli mila hrvatskom srdcu, da se i oni nadju, pa da vidljivo dokažu, kako odobravaju ono sjedinjenje, koje se u njihovo ime sbilo, koje se u njihovo ime širom cieloga hrvatsva slavi. Slava im! – uskliknut će veselo i ganutljivo svako hrvatsko srdce; pošto svako hrvatsko srdce vidi u sastanku Starčevića i Štrosmajera najčvršći zalog bolje budućnosti, neoborivo jamstvo nadaleke sreće za hrvatsku otačbinu.

Starčević i Štrosmajer od kada stupiše na javno poprište, bijahu uviek predstavnici i zastupnici jedne ideje: ideja ujedinjene i slobodne Hrvatske; pa toj ideji posvetiše svaki u svome okviru cieli svoj viek. Sjedinjeni u ideji, akcija im je bila različita i dielila ih je, pa su se i svi hrvatski rodoljubi po različitosti tih akcija dielili. Danas jedan je pravac pristašama Starčevića i Štrosmajera."

Srbi protiv sporazuma Starčević – Strossmayer iz Krapinskih Toplica

Oglasna ploča u Krapinskim Toplicama, 2010.

Ljubav prema svojim korijenima je sastavni dio normalne osobe. U Toplicama još i danas neki domaći momci "mućkaju od Vardara pa do Triglava" i radije bi trčali štafetu "našeg Jože iz Kumrovca" nego podigli spomen-ploču "desničarskom ekstremistu" dr. Starčeviću koji je za Miroslava Krležu bio "jedini lampaš v kermežljivoj noči, kak germlavine bas za naše tupoglavce."

Jesmo narod!

Zagrebački Obzor (22. lipnja 1893.) izvještava o reakciji hrvatskih Srba na sporazum Starčević – Strossmayer.

"Nu ipak Branik (srpski list, nap.a.) milostivo dopušta, da se moglo doći do ujedinjenja Trojednice, samo što do njega dovesti neće put, kojim ide hrvatska opozicija. Kad bi i put, kojim ide opozicija bio sbilja kriv – a nije – je li to dovoljan razlog, da srbski list, koji hoće, da se ističe svojim zrelim i pomirljivim duhom, a stoje uz politiku grofa Khuena..."

Kuća Hruš, oko 1930.

Kuća Hruš izgrađena je 1859. godine, i vjerojatno je danas najstariji zidani objekt, uz župni dvor i crkvu, u Krapinskim Toplicama. Tu je, ispred gostionice, bio kolostaj, a poslije i autobusna postaja (sve do oko 1960.) kad se od Langova trga u Zagrebu, preko Velikog Trgovišča do Toplica putovalo 2 do 3 sata.

2013.

Bivolska žila i Šaranova jama

"Vudri, vudri in der Stadt, mađaronom štrik za vrat!" – uzvikivala je povorka 400 gnjevnih, siromašnih i bijednih seljaka glavnom ulicom u Krapinskim Toplicama 1. rujna 1883. Pozvani su oružnici iz Krapine koji su pucnjevima u zrak ugušili pobunu i uhitili kolovođe, ali protuzakonito postavljene dvojeznične natpise, koji su također bili uzrokom pobune, nisu dirali.

"Još Hrvatska ni propala! Dole Jugoslavija!" – uzvikivali su pobunjeni seljaci u Maloj Erpenji 1934.

Nakon atentata na Stjepana Radića i ostale zastupnike HSS-u u Narodnoj skupštini Kraljevine Jugoslavije, te ubojstva pravaša Milana Šufflaja usred Zagreba početkom 1931., jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević svečano je dočekan u Toplicama 1. lipnja 1931.

Protiv srpske okupacije ("sreski načelnik je Srbijanac, financ je Srbijanac, žandar je Srbijanac") i unitarističke ideologije integralnog jugoslavenstva, pobunili su se seljaci u Maloj Erpenji, selu u Općini Krapinske Toplice.

"... Bilo je to u mjesecu travnju ili svibnju 1934. godine. Naša trobojnica crven-bijeli-plavi vijori se obješena na hrastu u sredini sela, oko 100 metara od kapelice. Oko 9 sati dva žandara dolaze na svoju redovnu ophodnju. Kada su vidjeli Trobojnicu na hrastu, pao im je mrak na oči. Jedan skida svoje cokule i počne se penjati na hrast, a drugi drži pušku na gotovs. Dok je žandarčina bila na hrastu, zatrubi truba (vlasništvo trgovca Šoštarića) kao znak opasnosti za selo. Na znak trube sa svih okolnih brda počeli su se spuštati ljudi, svaki imade nešto u ruci (sjekiru, vile, motiku, kolac) ... Žandari s bajunetama na puškama, uperenim u ljude, deru se "marš stoko", "odstupi bre, stoko, pucaćemo"... Vide žandari da je situacija za njih vrlo opasna, bace zastavu. Barjak podigne Maks Jaloševečki i viče "Živjela Hrvatska, živio dr. Maček". Narod se veseli, a žandari iskoristili priliku i bjež...

Sada vidi priliku onaj naš sokolaš u selu (glavni izdajica ako je tko rekao nešto protiv kralja ili Jugoslavije), nije vrijedno da mu spominjem ime i prezime jer još ima žive djece, te dojavi u srez tko bi mogao biti kolovođa te naše pobune... Dolaze žandari i odvode u sreski zatvor u Pregradi braću Ciglenečki, braću Čavlek, mog oca (Šoštarića, nap.a.) i još dosta nepoznatih... Svi su dobili batine u podrumu pregradske žandarmerijske stanice ... postavljen je na kladu i tučen bivolskim žilama po tabanima i bubrezima... U Maloj Erpenji su počele pripreme za izbore 1935. godine. Svi su glasovali za dr. Mačeka, samo su učitelj i onaj naš sokolaš glasovali za Bogoljuba Jeftića..." (Pobuna seljaka u Maloj Erpenji, Hrv.zagorje, br.1, dokumenti-kronika, Krapina, 1995.)

Danas imamo Hrvatsku, ali njome i dalje vladaju jugoslaveni i sokolaši. A drug Predsjednik Josipović vrijeđa hrvatski narod i njegovu borbu za samostalnost (opširnije), i po srpskom narodnom običaju triput se ljubi sa četničkim vojvodom Tomislavom Nikolićem, Predsjednikom Srbije. 

Mnogi tukci sline za njim i njegovim prethodnikom, i na priče o Crvenkapici koja je sredila zločestog vuka, pa je poslije postavila javnu rasvjetu u toj mračnoj šumi. Pjev plavokukmastog pupovca im je zakon, a ustaštvo samo alibi za protuhrvatstvo i zlokobnu podijelu hrvatskog naroda. Jer kako drukčije protumačiti nazočnost državnog vrha na "komemoraciji" kod Šaranove jame u Jadovnom ("u jamu su ustaše bacile na tisuće i tisuće ubijenih Srba, Židova i drugih..."– Dnevnik, HRT1, kolovoz 2013.), u kojoj forenzičari i speleolozi nisu pronašli ni jednu, jedinu ljudsku kost! Svatko željan istine to može lako i sam provjeriti (Hrvatski državni arhiv, izvješće državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava)! Ali, lakše je vjerovati u televiziju nego vlastiti razum.

 Kuća Graf, 2013.

Kuća Graf izgrađena je 1878. godine. Podigli su je židovski doseljenici Mavro (+1918.) i Barbara (+1912.) Graf, oboje pokopani na današnjem topličkom groblju, zajedno sa sinovima Dinkom i Hinkom umrlim 1902. godine.

Barbara i Mavro Graf (fotografija iz albuma obitelji Zbil - Graf)

Mavro Graf otvorio je u obiteljskoj kući dućan i prvu banku u Toplicama. Njegov sin Sigmund (Žiga) Graf bio je veletrgovac jajima i član uprave Banke i štedionice Krapinske Toplice, a u Zagrebu vlasnik izvozne tvrtke "Ovex"d.d. U Toplicama je otkupljivao guske, race, čučeke i jaja. Bio je član isključivo židovske lože "Zagreb" koja se nalazila u zgradi "Srpske banke" (Jurišićeva ul. br. 2 u Zagrebu).

Preslika dokumenta sa zanimljivim datumom, koji se nekako ne uklapa u povijesne priče Slavka i Ive Goldsteina.

Spomenimo da je Žiga Graf darovao 5000 kruna za odijevanje siromašne školske djece u Općini Krapinske Toplice (1918.), kao i (neprovjereni) podatak da je godine 1929. darovao jedno brončano zvono crkvi Presvetog Trojstva, jer su crkvena zvona bila rekvirirana tijekom Prvog svjetskog rata. Sproveden je u logor Jasenovac.

Negdašnje kuće topličkih obitelji Amršek i Majsec, 2013.g.

Kuće obitelji mesara Amršeka i pisara Majseca izgrađene su 1900. godine.

Stjepan Majsec, toplički pisar (javni bilježnik), općinski načelnik (1907.), urednik Bilježničkog glasila, član užeg vodstva Radićeve HRSS-e, otac topličkog liječnika dr. Marcela Majseca (1911-1994.) i djed dr. Marcela Majseca, izgradio je kuću u kojoj je danas caffe bar Petar Pan.

2013.
Na mjestu nekadašnje obiteljske kuće vlasnika ciglane (Gjurgjan), danas su apartmani za iznajmljivanje i prodavaonica "Drogerija Flora".

Gostiona Gjurgjan 1928. (fotografija iz albuma obitelji Đurđan)

Gostiona Gjurgjan smještena na jugozapadnom izlazu iz mjesta uz cestu za Pregradu i Tuheljske Toplice. Godine 1930. gostionici je dograđena kuća sa sobama za iznajmljivanje ("zimmer frei"). Gostionica je srušena 1946.

Fašnik 1932., maškare ispred kuće i gostionice Gjurgjan (na biciklinu je otac autora reportaže)

2013.

Pansion Đurđan danas, i na ulazu zdenac stariji od 100 godina; na mjestu stare gostionice nalazi se garaža.

"Letzte stiche", 2013.

Ispod kurije Klokovec izgrađena je sredinom XIX. stoljeća gostionica "Letzte stiche" ("Zadnji štih") na raskrižju cesta za Tuheljske Toplice i Pregradu. Kasnije, kada se novi vlasnik oženio brbljavom Višankom, Topličani su je nazvali "Grlica".

Patačićeva kurija (dvorac) Klokovecz, slikao grof Aleksandar Patačić (Status familae Patachich, Beč, 1740.)

Kurija Klokovec, 2011.

Kurija Klokovec pripada hrvatskoj spomeničkoj baštini. Od 1993. godine je u vlasništvu topličke obitelji Čermak. Temeljito je obnovljena.

Imanje Klokovec nije otvoreno za posjetitelje (foto: Pixell)

Obnova zagorskih dvoraca bila bi kralježnica turizma u ubavom dijelu naše lijepe.

Kuća Mihaliček u "Pizdekovoj ulici" (danas Toplička), 2013.

Kuća Mihaliček stilski odgovara razdoblju u kojem su izgrađene Amršekova i Majsecova kuća. S obzirom na velik broj priženjenih u ovoj ulici, stari Topličani dali su joj nadimak "Pizdekova", a i današnji kuću nazivaju po imenu vlasnikove žene – "Dobrilina kuća".

 Kuća Sinković i Gostiona k pošti, oko 1930.

2013.

Kuća Halapir, pekarnica i gostionica, oko 1930.g.

Kuća Halapir i danas s pekarnicom, 2013.g.

Poprsje cara Franje Josipa II. u parku nasuprot Curhausa, oko 1900.

Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, 2013.

Obitelj Badl i Majsec su nedvojbeno najzaslužnije za razvoj zdravstveno-lječilišne i turističke djelatnosti u Krapinskim Toplicama.

Prim. dr. Marcel Majsec (fotografija iz albuma obitelji Majsec) i njegov sin, prim. dr. Marcel Majsec, 2013.

Prim. dr. Marcel Majsec, toplički liječnik 1939-1945., a poslije "oslobođenja" i odlaska iz Toplica vojne bolnice 16. vojvođanske divizije (iz sastava Treće armije JA, koja se "proslavila" na Dravogradu i Bleiburgu), bio je od 1956. do 1980. ravnatelj Kupališnog lječilišta - Bolnice za reumatske bolesti i rehabilitaciju. U Kupališnom lječilištu otvara Odjel za reumatske bolesti i ortopedsku rehabilitaciju (1956.), utemeljuje Medicinsku školu za medicinske sestre i fizioterapeute (1959.), gradi novu bolničku zgradu s 250 kreveta (1976.) - Bolnica za reumatske bolesti i rehabilitaciju.

Prim. mr. sc. Marcel Majsec, internist-kardiolog, rođen je u Krapinskim Toplicama, a mjesto ravnatelja bolnice (od 1980. do 2009.) "naslijedio" je od oca, te nastavlja njegovim stopama: u sklopu bolnice otvorena je škola za djecu s tjelesnim oštećenjem (1983.), Bolnici za reumatske bolesti i rehabilitaciju dograđuje suvremeno uređen novi bolnički odjel sa 270 kreveta (1988.) – ova bolnica od 1994. djeluje pod nazivom Specijalna bolnica za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice (750 radnih mjesta); tijekom njegova ravnateljstva obnovljene su kupelji (Marijina i Jakobova), izgrađene privatne bolnice Specijalna bolnica za kardiovaskularnu kirugiju "Magdalena" (1997.), Interna poliklinika za hemodijalizu "Vita" (2006.) i Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju "Akromion" (2008.). Slobodno možemo reći da su Majseci priskrbili Krapinskim Toplicama gotovo 900 radnih mjesta!

Krapinske Toplice imaju 1.298 stanovnika (cijela općina/župa 5.367, odnosno 4.575 upisanih u popis birača), i po odnosu broja radnih mjesta i stanovnika jedinstvene su u Hrvatskoj – imaju više radnih mjesta od stanovnika (bolnice, Belina, dva hotela, dvije banke, Poliklinika "Maček – Belencan", prodavaonice, kafići i manji privatni poduzetnici)!

1974.

2013.

1902.

Niža pučka škola za dječake (katnica na gornjoj fotografiji), izgrađena "na travniku pod cestom vodećom u Zagreb", svečano je otvorena 1866., dok je učionica za djevojčice bila otvorena kasnije, 1873. godine. Nalazila se na mjestu između današnje autobusne postaje i Turističkog informativnog centra. Nova Osnovna škola Krapinske Toplice otvorena je tek 9. lipnja 1967.

Današnje kuće koje se mogu vidjeti na fotografiji su: kurija Klokovec, gostionica Zadnji štih (i Gjurgjan), Amršek, Majsec i Graf. Vidi se Aleja kestena u Kostelskoj dolini i novo topličko groblje s kapelicom na vrhu Poljakova brijega.

1939.

Stjepan Mihun, vlasnik kupališnog lječilišta od 1928. do 1941., izgradio je prvi vanjski zidani bazen u Toplicama (1939.).

1940.

U prizemlju katnice do bazena nalazila se od 1937. do 1945. "Pekarna i gostiona" topličke obitelji Frajman (Gabrijela). Dolaskom "oslobođenja" kuća je konfiscirana, a vlasnik poslan na oporavak u "terme Lepoglava", gdje je tijekom četverogodišnjeg liječenja trajno zaboravio pisati i čitati. Uputnicu za lječilište napisao je topličan J.H.

1958.
Dom rudara i metalurga Hrvatske izgrađen je 1958. godine.

1972.
Novi hotel s unutarnjim bazenom dograđen je "Rudarskom" (Dom rudara i metalurga Hrvatske) 1968-70., danas Toplice Hotel.

2013.

1972.

2013.

1970.

2013.

Terasa Ville Magdalene, 2013.

Aparthotel Villa Magdalena, 2013.

Aparthotel Villa Magdalena, u vlasništvu obitelji Petrović, je doista prekrasno uređen i održavan mali hotel s apartmanima i Wellness centrom (četiri zvjezdice, HolidayCheck Quality Selection certifikat 2013.). Gostima je dozvoljeno i dovođenje pasa, a jela priprema Mislav Božić, mladi entuzijast pred kojim je velika kulinarska karijera.

Bazen s termalnom topličkom vodom i terasa hotelskog restorana (pansionski i a-la-carte).

Pogled iz zraka na Krapinske Toplice, 1998.

Do 2001. godine Krapinske Toplice su imale četiri vanjska bazena sa dva teniska terena, igralištem za minigolf, košarku, mali nogomet, stolni tenis, "kugljanu"... Na žalost, sve to je zaboravio projektant novog "Aquae vivae vodenog centra". Ili nije bilo predviđeno Prostornim planom Krapinskih Toplica.

Minigolf igralište, 2000.

Drama Krapinskih Toplica

Gradnja velikog Vodenog parka (centra), u najljepšim zagorskim toplicama, počela je 2001. godine i bilo je predviđeno da se Aquae vivae centar dovrši za tri godine. Pokazalo se da je to bila utopija iz koje se razvila slojevita drama Krapinskih Toplica, priča o misteriji 12-godišnje gradnje koja se prati sa zanimanjem. Glavna uloga u ovoj drami dodijeljena je vlasniku Vodenog parka, koga njegovi mještani optužuju da odugovlačenjem izgradnje zapravo uništava toplički turizam. Park je nominiran za Guinessa.

srpanj, 197....

srpanj, 2013.

Na mjestu betonskog kompleksa "aquaparka" ranije su bila dva vanjska bazena (jednog od njih vidimo na prethodnoj fotografiji).

Mala škola evolucije – od majmuna do ...

                                                                                                                     2003.                                     2004.

Konstrukcija kupola iznad unutarnjih bazena slična je konstrukciji tradicionalne mongolske jurte, šatoru nomada u stepama središnje Azije.

2010.

Aquae vivae vodeni park prostire se na 18.000 m2 zatvorenog prostora, ima pet nutarnjih i jedan vanjski bazen, saune, Wellnes centar, restoran, terasu za sunčanje... Ugrađeno je 55 km cijevi (najviše u podno grijanje), 60 tona bakra i oko 60 tona inoksa, 2.100 tona čelika, 20.000 kubika betona, tone obrađene hrastovine... Sve radove izvode obrtnici iz Toplica i Krapinsko-zagorske županije.

2013.

Kupalištni restoran (lijevo) i 1.500 ormarića s elektronskom bravom u garderobi (desno)

2013.

Cijeli kompleks je solidno građen, a inoks (nehrđajući čelik, otporan na klor i soli) je ugrađen čak i u nogostup oko centra.

2010.

2013.

2009.

Predvorje Aquae vivae centra, otvoreno 1. svibnja 2013.

Pet povijesnih hrvatskih grbova iz krune grba Republike Hrvatske, prikazani kroz pet slika s krajobraznim motivima iz Hrvatske, naslikano je na zidu ispod kupole.

Dragutin Plahutar, vlasnik Aquae vivae centra, 2013.

Gospodin dipl. inž. Dragutin Plahutar, vlasnik Aquae vivae centra u koji je do sad uložio 21.35 milijuna eura, 1. svibnja 2013. najavio je završetak radova i svečano otvaranje tijekom jeseni ove godine.

Detalj iz predvorja, 2013.

2013.

2013.

Bazen predviđen za obuku u ronjenju, 2013.

U sklopu Vodenog parka predviđeno je i otvaranje škole ronjenja, pod nazivom ZARON (Zagorsko ronjenje).

2013.

Otvorenjem novog Vodenog parka Krapinske će Toplice definitivno (ponovno) postati omiljeno kupališno odredište Zagrepčana, a na to se u slovenskom Čatežu i (slovenskim) Tuheljskim Toplicama ne gleda s oduševljenjem.

kolovoz, 2013.

I za kraj - podsjetnik Marcela Velikog

Kaže se - samo mijena stalna jest. Na čitateljima je naravno procijeniti iz ove reportaže koliko to vrijedi za Krapinske Toplice. A mi ćemo se za kraj ove reportaže popeti na brijeg i baciti još jedan, zadnji pogled prema dolje.

2009.

U Krapinskim Toplicama nitko ne zna odgovor na bizarno pitanje: koje godine je izmješteno staro groblje na današnje? Ni gdje se to staro groblje pokraj crkve Presvetog Trojstva nalazilo.

2013.

Za lijepo uređeno topličko groblje skrbi grobar Marcel Veliki. Podsjeća nas da smo i mi kumeki (akado-sumerska riječ kumme-ki znači hodočasnici), prije nego nas g. Veliki "pospremi" na onaj svijet, kao što je "pospremil" i brojne Topličane.

Ljubomir Škrinjar