Feljton se u osam nastavaka u užem smislu bavi suodnosom književnosti i umjetne inteligencije, a u širem utjecajem tehnologije na društvo, osobito umjetnost. Svi naraštaji i sve društvene skupine koriste se blagodatima i zamkama novih tehnologija, mahom ne razmišljajući o etičkim zaprjekama.
Zakonski raspraviti o načinima uporabe, prijetnje i zaštite
Da bi se moglo razmišljati o umjetnoj inteligenciji, ponajprije je potrebno definirati ju. „Ako se prihvati da je UI u raspolaganju ukupnim znanjem, tada je uporaba UI-ja usporediva s uporabom Aleksandrijske knjižnice. 
Razlika je u tomu što znatiželjnog korisnika opslužuje brzi, strojni knjižničar koji ne isporučuje knjige nego rješenja: ulomke iz tekstova povezanih s temom korisničkog upita ili cijele matematičke odgonetke. Strojni knjižničar ili UI daje odgovore čak i kada ih nema i to sve dok ih korisnik zahtijeva, odnosno dok prepravlja i produbljuje upit“, tako smo započeli razgovor s književnicom i profesoricom na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku Jasnom Horvat. Ona je odavno i u svojim književnim djelima multimedijski kombinirala različite forme, prilagođavajući se novim tehnologijama, primjerice putem QR koda kako bi čitatelju ponudila dodatne izvore o temi svojih povijesnih romana i putopisa.
„Taj 'strojni knjižničar', odnosno neuronski poslužitelj informacija, može biti u boljoj ili lošijoj radnoj temperaturi, ovisno u upitu koji mu postavi korisnik knjižnice, broju prethodnih kontakata s korisnikom kao i s neuronskim stanjem stroja u određenom trenutku. Umjetni, odnosno, 'strojni knjižničar' može halucinirati i izmišljati netočne informacije, prosljeđivati krive informacije ili nuditi točne, ali iz područja koje nije povezane s upitom. Kao i u zbilji, autor provjerava primljene sadržaje, izvore i reference. Jednako tako, citat koji književnik prenese u svoj tekst tek je poticaj za novi tekst. Preuzimanje bez navodnika bilo je i ostalo otuđivanje i krađa“, napomenula je dr. Horvat prije nego što smo se uputili u mali pokus. Naime, odgovore na novinarska pitanja autora ove nizanke razlomili smo na tri stupca – prva dva stupca odgovori su dviju umjetnih inteligencija (Perplexity i ChatGPT), a u trećem odgovori Jasne Horvat.
| Pitanje | Odgovor Perplexity | Odgovor ChatGPT |
Odgovor Jasne Horvat |
| Kako promišljate sve potentniju spregu umjetne inteligencije i književnosti? |
Umjetna inteligencija i književnost sve se više isprepliću, otvarajući nove mogućnosti za kreativnost, ali i izazove u definiranju autorstva i originalnosti. |
Sprega umjetne inteligencije i književnosti otvara nova izražajna sredstva, ali i izaziva pitanja o autorstvu, izvornosti i duhovnoj dubini teksta. | Umjetna inteligencija strojni je knjižničar u suvremenoj Aleksandrijskoj knjižnici ukupnoga znanja, a kreativni korisnik oblikovatelj je jedinstvenih, inovativnih upita kojima navodi strojnog knjižničara da mu ponudi informacijsku podlogu za njegov književni tekst koji će na koncu ispisati iz osobne vizure. Izravno preuzimanje isječaka iz knjižnice ukupnoga znanja, a bez naknadnih preradba umjetnika ili znanstvenika, nedvojbeni je plagijat. |
| Kako zaštititi područja autorskih prava, socijalne sigurnosti i samu bit književne umjetnosti, na tragu siječanjske Deklaracije Društva hrvatskih književnika o UI-ju? | Zaštita autorskih prava i socijalne sigurnosti zahtijeva jasne zakonske okvire i etičke smjernice, kao i aktivno sudjelovanje književne zajednice u oblikovanju politika. | Potrebno je zakonski jasno definirati autorstvo, uvesti obvezno označavanje UI-generiranog sadržaja i osigurati potporu piscima kroz sustav koji vrednuje ljudsku kreativnost. |
Algoritam je formula mreže, bila ona neuronska kakva je u umjetnoj inteligenciji ili složena arhitektura digitalnih mreža kakva je internetska mreža. Uspostava algoritma kojim bi se strojno utvrđivalo autorstvo, bila bi tehnologijski način zaštite autorstva. |
| Koje su najveće zamke umjetne inteligencije, kao objekta koji postaje ravnopravan autor sa živim čovjekom? | Najveće zamke su gubitak ljudskog faktora, etički problemi i mogućnost dezinformacija ili plagijata. | Zamke uključuju gubitak autentičnog iskustva, etičke dileme oko vlasništva i smanjenje vrijednosti književnosti kao ljudskog izraza. |
Najveća zamka postavlja se pred čitatelja jer postaje upitno čime hrani svoje duhovno tkivo. Može se pretpostaviti da je umjetna inteligencija dijelom teorije zavjera proizvedena da bi se književna umjetnost žrtvovala na oltaru brzine. S druge strane, povjerenje je jedan od ključeva za ostanak i boravak u tekstu. Kako čitatelja tako i samog autora koji tekst ispisuje iz dubine vlastitih uvjerenja, pa time i povjerenja u samoga sebe. |
| Jeste li se susretali s UI-jem, možete li podijeliti neko iskustvo? Je li njezina najveća prednost brzina ažuriranja i usvajanja ranijega (ne)znanja, tj. nepoznavanja građe, mnogo brža od čovjeka? | Da, susreo sam se s UI i njezina brzina u usvajanju i ažuriranju informacija nadmašuje ljudsku, ali nedostaje joj dubina ljudskog iskustva. | Da, susretala sam se s UI i njena najveća prednost je brzina sinteze i pristupa velikim količinama podataka, ali često bez emocionalne nijanse. |
Uporabljujem dvije umjetne inteligencije: Perplexity i ChatGPT i to u ulozi poslužitelja informacija. Pokazalo se da su obje podjednako brze, a odgovori su im srodni, no ne i istovjetni. UI-e često odgovore preuzimaju s Wikipedije ili nekog drugog besplatnoga informacijskoga servisa. Odgovore im uspoređujem, provjeravam i analiziram. |
| Što UI nikada neće moći unijeti u književni tekst – život, um, duh? (Govorimo načelno o kvalitetnom književnom tekstu). | UI nikada neće moći u potpunosti unijeti život, um i duh u književni tekst jer su to duboko ljudske dimenzije koje nadilaze algoritamsku obradu. | UI može oponašati formu, ali neće moći unijeti autentični doživljaj, empatiju i životnu kontradikciju koja stvara književnu istinu. |
Povijest je pokazala razvoj ljudskog odnosa prema književnosti. Platon je u Državi ponudio kritiku vizualne umjetnosti, a njegov učenik Aristotel, u spisu Poetika (grč. poiesis, proizvodnja, stvaranje, rađanje) uspostavio je znanost o pjesništvu, točnije o proizvodnji pjesništva (grč. poietiké epistéme) ili znanju stvaranja. U novom vijeku promišljanje umjetnosti naziva se estetika, pri čemu umjetnost objedinjuje dva fenomena – znanje (grč. téhne) i umijeće (lat. ars). Suvremena estetika u književnosti analizira sposobnost teksta da izazove osjećaje, umne ili tjelesne reakcije, odnosno modelski i pojmovno analizira forme, žanr, intermedijalnost, eksperiment i inovacije. Pojava tehnologije koja posjeduje znanje (grč. téhne) ne podrazumijeva nužno vještinu i umijeće (lat. ars) stvaranja (grč. poiesis) osjetilnog i estetskog doživljaja. Umjetna inteligencija ne posjeduje sposobnost rađanja osjetilne idejnosti što je za ljudsko autorstvo prilika da nadvlada brzomisleće strojne knjižničare koji su u posjedu (gotovo) ukupnoga ljudskog znanja. |
| Kako se zaštititi i u odgojno-obrazovnom procesu od UI-ja? (Njezino doba jest tu, pitanje je etičnosti!) | Zaštita u odgojno-obrazovnom procesu zahtijeva edukaciju o kritičkom razmišljanju i etičkoj upotrebi tehnologije. | Edukacijom o etici korištenja UI-ja, poticanjem originalnosti i uvođenjem kombinacije digitalnih i osobnih metoda ocjenjivanja. |
Metodika poučavanja danas je frontalna i u njoj izostaju sokratski dijalozi na kojima je Platon gradio svoju Akademiju. Frontalnom pristupu u nastavi prijetnja je umjetna inteligencija, ali je takva prijetnja ujedno prilika da se zamijeni frontalni pristup u nastavi. Povratkom na poučavanje u obliku sokratskih dijaloga nastavnici bi imali ulogu ispitivača koji postavljanjem pitanja potiču u sugovornicima dolazak do odgovora. Takav pristup zahtijevao bi veći broj učitelja na svega nekolicinu učenika, neoslanjanje učenika na zapisivanje nego na uključivanje u rasprave s obvezujućim kritičkim i logičkim zaključivanjem. U tako organiziranom učilištu, umjetna inteligencija ne bi bila prijetnjom jer za nju ne bi dostajalo vremena. Sustavno vježbanje umjesto učenja napamet metodički je model koji je u antici ostvario važne spoznajne i razvojne pomake. UI potiče nas na povratak sokratskim, mentorski vođenim dijalozima. |
| Hoće li UI „profitirati“ (gledano, dakako, iz hrvatske perspektive) i uslijed masovnosti tiskanja knjiga, točnije, izostankom kvalitativnih i estetskih kriterija prigodom objave, jer ništa lakše u Hrvatskoj doli objaviti knjigu? | UI može profitirati od masovnosti tiskanja knjiga, ali kvaliteta i autentičnost ostaju ključni faktori za dugoročnu vrijednost. | Da, jer komercijalna logika pogoduje kvantiteti nad kvalitetom, što stvara prostor u kojem UI tekstovi lako prolaze kao sadržaj. |
Marshall McLuhan svojedobno je pojasnio efekte „križanja ili hibridizacije medija“ koji se danas tumače konvergiranjem medija. Riječ je o fenomenu u kojemu svaki novi medij obogaćuje postojeće te niti jedan medij ne izumire, ali dobiva nova značenja kao i uporabne dimenzije. Knjigu nije „uništio“ radio, niti je TV „uništila“ radio, ali su se svi navedeni mediji mijenjali pojavom novih medija. Masovno tiskanje knjiga koja vlada na nakladničkom tržištu nije posljedica pojave UI, niti će pojava UI umanjiti nakladničke kvote. Postupak stalne transformacije i hibridizacije medija neprestance je u tijeku pri čemu se svaki novi medij oslanja na prethodne, ali ih istodobno nadopunjuje i transformira. |
|
Lako je zamisliti da će UI, osim samoga autorstva, sama sebi biti i književnim kritičarom, marketingom, njezini „plodovi“ mogu biti dostupniji i komercijalniji – ako ona tako odluči. Slažete li se? Ili je zabrinutost pretjerana? |
Slažem se da UI može preuzeti mnoge uloge, ali zabrinutost nije pretjerana jer je potrebna kontrola i regulacija. | Djelomično. UI može analizirati podatke i trendove, ali književna kritika zahtijeva subjektivnu procjenu i kulturni kontekst koji nadilazi analitiku. |
Književnu kritiku nije zasjenila UI, taj proces devalviranja književne kritike dogodio se prije pojave UI. Neoliberalni kapitalizam književnu kritiku uspješno je zamijenio marketingom nagrađivanja i proglašavanjem uspješnica pukim prebrojavanjem broja prodanih primjeraka. Tomu valja pribrojiti urušavanje medijskog izvještavanja, nepovjerenje čitatelja u prosudbe stručnih povjerenstava i bijeg čitatelja na društvene mreže u čvorišta istomišljenika. Osnaživanjem ljudske književne kritike umanjila bi se prijetnja od umjetne književne kritike. |
| Je li UI zbog ekonomske računice naša sadašnjost a da se o posljedicama i ne promišlja? Kako argumentirati s onima koji smatraju da se javlja pretjerana bojazan od raznovrsnosti područja korištenja UI-ja? | UI je naša sadašnjost, ali važno je promišljati o posljedicama i uspostaviti odgovorne okvire za njezinu primjenu. | Da, jer brzina implementacije nadilazi regulaciju. Argumentacija protiv pretjerane bojazni treba se temeljiti na svijesti o ograničenjima UI-ja. |
Širenje i dostupnost UI dopušta pretpostavku da se ekonomija znanja transformira u ekonomiju inovacija. Calvino, F.; Reijerink, J. i Samek, L. (2025) navode različite kanale uz pomoć kojih UI transformira inovacije, a među njima su a) unaprijeđene sposobnosti stvaranja ideja i povećanja kreativnosti te b) ubrzavanje znanstvenih istraživanja i razvoja javnog i privatnog sektora. Pri tomu se ističe nužnost ljudskog nadziranja rezultata koje nudi UI jer njihovu smislenost oblikuju i ovjeravaju jedino ljudi, točnije stručnjaci. Ljudska ekspertiza ostaje nezamjenjiva bilo da je riječ o procjeni umjetne ili ljudske idejnosti. |
| Vlada li kulturna pustoš (ili marginaliziranje kulture) i bez UI-ja, odnosno, kako književnosti nije naudila ni jedna informatička ili industrijska revolucija – do sada? | Kulturna pustoš nije nužna posljedica UI-ja, a književnost je do sada uspješno preživjela sve tehnološke revolucije zahvaljujući svojoj prilagodljivosti i ljudskoj kreativnosti. | Nažalost, da. Marginalizacija kulture prethodi UI-ju, no UI može dodatno produbiti jaz ako ne postoji aktivna kulturna i obrazovna politika. |
Osiromašenje kulture događalo se postupno, komodifikacijom kulturnih doživljaja, masovnim oblicima „zabavljanja“ i glorificiranjem spektakla kao kriterija kulturnog uspjeha. Obrasci visoke kulture uzmiču pred široko dostupnim i površnim sadržajima, no književnost i nadalje ostaje intiman prostor u kojemu čitatelj gradi vlastiti svijet. Književni tekst potpora je za jedinstveni konstrukt, u kojemu čitateljska mašta nadograđuje, stvara i oblikuje. Gledano tehnologijski, knjiga je danas u sebe upila razvijenije medije, pa je uz pomoć QR-kodova i NFT-eva postala multimedijski pripovjedač. Takvo upijanje novih medija knjizi je omogućilo ravnopravan život u dobu mrežnih tehnologija. Unatoč i usprkos svemu, knjiga je zadržala priliku da uz pripovjedačevu pomoć čitatelj gradi svijet koji sadrži njegova prethodna iskustva. |
„Šteta je počinjena, napredak se dogodio! Budućnost je tu, mi smo je donijeli i UI ne će nestati samo zato što ne znamo kako njome upravljati. Uz vlastitu pamet imamo i pomoćnu, dopunsku, ali ne i upute za uporabu. Nismo se dogovorili tko je u čijoj vlasti i kako ponovno ne ugroziti nas same“, sažela je naša sugovornica i podsjetila da je čovjek izumio novu tehnologiju koja je ujedno i novi medij te ističe nužnost zakonodavne regulative: „Prethodne tehnologije čovjeka su zamjenjivale u tjelesnim naporima, a ova nova, zamjenjuje ga u umnim. Kao i kod prethodnih izuma, čovjek će prvo morati obuzdati sebe i vlastite nagone da prisvaja ono što mu ne pripada, pa makar mu to jednostavno i brzo posluživala UI. Ovladaju li ljudska bića svojim najnovijim pomagačem, umjetnom inteligencijom, moglo bi se dogoditi da ih UI ne samo zamjenjuje u umnom naporu nego da ih i dodatno potiče na umne napore. Da bi ljudska vrsta doista ovlada svojim izumom UI-ja, prethodno je potrebno raspraviti načine njezine uporabe, prijetnje i zaštite. Potom bi se trebali ispisati propisi i zakoni kojima će se normirati ljudska uporaba umjetne inteligencije. Dokaz za takvu potrebu stoji pred nama i svi mu svjedočimo. Riječ je o vremenskom rascjepu u kojemu ne postoje propisi vezani uz uporabu UI. Pri tomu, i sama UI, kada joj se postavi pitanje o ugrozi ljudskog autorstva postojanjem umjetnog autorstva, ukazuje da su propisi nužni i da ih ljudska bića trebaju što prije donijeti.“
Tomislav Šovagović
(nastavlja se)
Literatura
Calvino, F.; Reijerink, J. i Samek, L. (2025). The effects of generative AI on productivity, innovation and entrepreneurship. OECD Publishing, Paris. (dostupno na poveznici ovdje)
Horvat, J. (2024). Akademski bonton. Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku. (dostupno na poveznici ovdje)
Lozančić, A. (2025). Evaluacija ChatGPT-a pri oblikovanju akademskog pisanja u polju ekonomije. Diplomski rad. Osijek: Ekonomski fakultet u Osijeku.
McLuhan, M. (2008). Razumijevanje medija: mediji kao čovjekovi produžeci. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.
OECD – Organisation for Economic Co-operation and Development (2019). Artificial Intelligence in Society. OECD Publishing, Paris. (dostupno na poveznici ovdje).
Tekst je dio niza „Prirodna književnost i umjetna inteligencija – hoće li i stroj sutra ući u kanon?“, a na Portalu HKV-a objavljen je u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti u 2025. godini Agencije za elektroničke medije. Prenošenje sadržaja dopušteno je uz objavu izvora i autorova imena.
Povezano
T. Šovagović: Prirodna književnost i umjetna inteligencija – hoće li i stroj sutra ući u kanon? (1)
T. Šovagović: Prirodna književnost i umjetna inteligencija – hoće li i stroj sutra ući u kanon? (2)
T. Šovagović: Prirodna književnost i umjetna inteligencija – hoće li i stroj sutra ući u kanon? (3)
T. Šovagović: Prirodna književnost i umjetna inteligencija – hoće li i stroj sutra ući u kanon? (5)
T. Šovagović: Prirodna književnost i umjetna inteligencija – hoće li i stroj sutra ući u kanon? (6)
T. Šovagović: Prirodna književnost i umjetna inteligencija – hoće li i stroj sutra ući u kanon? (7)
T. Šovagović: Prirodna književnost i umjetna inteligencija – hoće li i stroj sutra ući u kanon? (8)
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
