Detalji

Objavljeno: 17. lipnja 2015.

Na najgori je mogući način osramoćena Hrvatska, koju se po tko zna koji put povezuje s nacizmom i fašizmom. Znakovito, dan nakon utakmice, Hrvatsku je povodom incidenta na Poljudu, za istu stvar, dakle za fašizam i fašizaciju, optužila i njezina ministrica vanjskih poslova. Navedena je izjava samo jedna u nizu optužbi kojima aktualna vlast stvara psihozu fašističke opasnosti u Hrvatskoj. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 24. svibnja 2015.

Skup u Bleiburgu svjedoči i o tomu da su jugoslavenske vlasti strogo, u nekim slučajevima čak i smrću, kažnjavale svaki spomen na vlastite zločine, zbog čega se komemoracija žrtvama tog masakra jednostavno morala održavati izvan jugoslavenskih granica, tj. na Bleiburškom polju. Zalaganjem za promjenu mjesta žalovanja, neojugoslavensko omalovažavanje Bleiburga u zaborav želi gurnuti i ovu činjenicu. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 21. travnja 2015.

Markovina je svojim izlaskom iz "jugoslavenskog ormara" razgolitio, medijski već više od desetljeća vješto prikrivanu istinu, da se iza "hrvatske ljevice" i njezine izražene, navodno demokratskim razlozima motivirane kritičnosti spram hrvatske države, često krije najobičnija jugoslavenska mržnja. U kulturnoj i znanstvenoj produkciji koja je na tragu Markovininih razmišljanja izražen je isti osjećaj, samo na profinjeniji način. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 20. travnja 2015.

Slijedom potpune ispremiješanosti privatnog (obitelji) i ideologijskog (Jugoslavije), vjera koju su Markovine polagali u jugoslavenski ideal može se usporediti samo sa žarom kojim iskreni vjernici prilaze Bogu. Takav je stav sasvim normalan kada je riječ o transcendentnim stvarima, no kada političkoj tvorevini prilazite s takvom dozom nekritičnosti nije čudo da vam mnoge stvari jednostavno promaknu. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 19. travnja 2015.

Markovina je tako postao i ostao zarobljenikom one vrste jugoslavenstva koje ne ljubi jugoslavenske narode, posebice ne one subverzivne poput Hrvata, ali obožava jugoslavensku državu. Da stvar bude gora, kod Markovina je ta država shvaćena kao neka vrsta njihove proširene nacionalno mješovite obitelji što ih je dovelo do zapanjujućeg podređivanja jugoslavenskom državnom idealu. Na Markovininu je primjeru postalo jasno da oni koji Hrvate optužuju za "fetišizam države" najčešće nisu ništa drugo nego fetišisti jugoslavenske države. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 10. ožujka 2015.

Čak i kad bi pretpostavka o liječničkoj pogrješci kao razlogu koji je Glogoškog smjestio u kolica bila točna, to apsolutno ne bi značilo da je ovaj išta manje ratni heroj i invalid. Jer pod nož navodno "nespretnog" kirurga koji mu je "podario" (kako insinuira Erceg) invalidnost, Glogoški nije došao zbog "žeđi za privilegijama" - što je podsvjesni sadržaj podmetnutih teza - nego zbog toga što je teško ranjen i to kao dragovoljac Domovinskog rata. Shodno tomu, navedena je izjava besmislena, jer čak i da je ono što Erceg iznosi točno, to ničim ne bi narušilo čast jednog od vođa prosvjeda iz Savske 66. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 26. veljače 2015.

Višegodišnje huškanje, naročito pojačano nakon uspostave Šatora, ubrzo se materijaliziralo. Prvo je izvjesni Grahovac izveo performans u Savskoj 66, da bi par dana nakon toga, kako prenose neki portali, divljao po autobusu na liniji Zagreb - Velika Gorica i psovao branitelje, predsjednicu, HDZ. Na njegovo udaljavanje iz Savske promptno je reagirao Centar za mir bojeći se da mu policijskom intervencijom nije uskraćeno pravo na prosvjed. Njegovu divljačku epizodu u ZET-ovu autobusu odšutjeli su grobnim mukom, jer to valjda ne ugrožava mir za koji se zalažu. (E. Kraljević)

Detalji

Objavljeno: 22. siječnja 2015.

Današnje umovanje oko francuskog satiričkog tjednika sugerira nam da je naizgled ničim, (pa ni poštovanjem spram drugih ljudi), ograničena sloboda izražavanja, svrha sama sebi. Teza je to koju forsiraju u suvremenim društvima sve moćniji, sve manipulativniji, sve agresivniji i svezloćudniji mediji koji, nerijetko neodgovorno se odnoseći prema ljudima, stvaraju skandale od kojih žive. Neke od karikatura objavljenih u Charlieu, svojom su uvrjedljivošću u kojoj nema ni trunke humora ili satire, bile na tragu takvog poimanja medijskih sloboda. (E. Kraljević)