Bojan Glavašević: Važna je karijera

Uvijek sam imao rezervu prema uzrečici "pustimo institucije neka rade svoj posao". Ne zato što bi ustanove trebalo podcjenjivati, dapače, one su unatoč nesavršenostima poznatim još od Sokratova vremena najbolje što imamo. Ne niti stoga što je to jedna od svega nekoliko omiljenih šupljih mantra negdašnjeg predsjednika Mesića.

Spomenuta mi se uzrečica ne sviđa jer navodi ljude na pomisao da su institucije nekakva objektivna stvar poput stroja koji nas svojim mehaničkim determinizmom uvijek GlavaševićIako je taj svoj moderni (da ne kažem pomodni) svjetonazor dobrano naplatio (između ostalog i mjestom pomoćnika ministra), činilo se da je njegova ambicija sekundarna, a da se u svom djelovanju ipak vodi načelima, makar i pogrješnim.Snimke s kolegija Ministarstva branitelja otkrivaju međutim potpuno novog Glavaševića.dovodi do željenog rezultata. Ništa međutim nije pogrješnije od toga jer ustanove su skup ljudi koji doduše odlučuju vođeni zakonima, koji bi trebali biti jamstvo njihove objektivnosti. No i same zakone pišu ljudi, a još se veće mogućnosti subjektivnog upliva na njihov rad krije u širokim mogućnostima tumačenja i primjene pravnih propisa.

Da institucije svoj posao mogu obavljati na vrlo loš način, tj. da mogu postati karikatura u odnosu na namjere njihovih osnivača, postalo je razvidno iz audiosnimaka s kolegija Ministarstva branitelja u eri ministra Matića, emitiranih u TV emisiji Bujica.

Na tim se snimkama čulo da ministar smišlja načine kako prevariti populaciju koju zastupa, zabilježene su njegove neodmjerene i priproste izjave koje se odnose na veterane Domovinskog rata, što potom shizofreno kombinira s divljenjem samom sebi i svom predanom radu za branitelje?!

Zvijezda Bojan

Matićevo ludilo je ipak periferno, jer prava zvijezda ovih snimaka je Bojan (Koji Ne Mrzi) Glavašević. Bivšeg pomoćnika ministra mediji su portretirali kao čovjekakoji nadilaze sve nacionalne i vjerske podjele. Činilo se da je unatoč tragičnoj sudbini njegova oca, nekim čudnim mentalnim "klikom", a preko svog naivnog univerzalističkog humanizma, Bojan došao do logike izjednačavanja krivnje kao njegove intimne subjektivne istine, te da je ovu vidio kao osnovni preduvjet za poslijeratnu pomirbu. Iako je taj svoj moderni (da ne kažem pomodni) svjetonazor dobrano naplatio (između ostalog i mjestom pomoćnika ministra), činilo se da je njegova ambicija sekundarna, a da se u svom djelovanju ipak vodi načelima, makar i pogrješnim.

Snimke s kolegija Ministarstva branitelja otkrivaju međutim potpuno novog Glavaševića. Iza maske dosljednog mirotvorca (dr. Jekyll) proviruje cinični karijerist (mr. Hyde) koji se podsmjehuje svemu o čemu u javnim nastupima govori s patetičnim pijetetom. Tako Bojan s teško pojmljivim zluradim smijehom prati degutantna izlaganja svog šefa Matića koji za ubijene koristi pojam "pošpricani"(a koji pojam kasnije, opet uz dosta smijeha, upotrebljava i sam), zatim se izruguje stradalima u Busovači (Busovača zdraaaaaaavo) itd. Kako je u trenutcima kad se rasprava koliko toliko uozbilji Glavašević potpuno inferioran, odnosno jednostavno nema što za reći, moguće je da njegova sklonost neumjesnom humoru predstavlja pokušaj da se na bilo koji način, pa makar i u svojstvu lude, uključi u razgovor i tako "nahrani" svoj ego.

Istina je da Glavašević, načelno nikoga ne mrzi, ali izgleda da niti ne voli nikoga osim sebe i vlastite ambicije. Kao takav, a s obiteljskim backgroundom herojskog oca, pravi je materijal za političku karijeru. On je „poluproizvod“ kojeg će onaj tko ponudi više, poput npr. Pupovca, programirati po svojim potrebama. Bojan neće imati ništa protiv, jer izvjesno je, načela su tom ciničnom političaru „novog kova“, strana stvar. To što će pri tomu psihopatskim smijehom i uporabom skandaloznih izraza omalovažavati žrtve, ovoj lažnoj ikoni lažnih antifašista koja poslušno izgovara naučene riječi manifesta podjednake krivnje, nije ni najmanje bitno. Važna je samo njegova karijera, a ne nekakvi "pošpricani zombiji" u koje spada i njegov otac. Potonji postaju bitni samo ako, hineći suosjećanje, na njima kani politički profitirati.

Egon Kraljević