Hrvatski premijer Ivo Sanader upravo je pao s Marsa te komentira "najnoviji razvoj događaja oko haaških optužbi protiv hrvatskih generala i Hrvatske (Oluja). Pitanje što misli o transkriptima koji su "mrčeni" (da pozajmim Čičkov balkanski rječnik) u Uredu predsjednika, te na kojima se temelje haaške optužbe za "zločinački pothvat" Hrvatske (i generala Ante Gotovine, među inim) pri kojem je oslobođena 1/3 okupiranog hrvatskog teritorija, veliki kazališni dečko Sanader zapravo neće komentirati, ali će uzeti zasluge za hrvatsku slobodu: "Neću komentirati ovaj najnoviji razvoj događaja, ali u svakom slučaju, ostaje čvrsta obveza Vlade da se obrani istina koju svi znamo - Hrvatska je bila napadnuta, imala je pravo na obranu i pobijedili smo u tom nametnutom ratu", izjavio je Sanader.

 

 

...Sedamnaest godina nakon uspostave hrvatske države, deset godina nakon održanog predavanja Ljubice Štefan i objavljivanja podataka o žrtvama Jasenovca od 1945. - 1947./48. i pet godina nakon njene smrti, ovih se dana povodom posjeta biskupa Škvorčevića Jasenovcu, ponovno javlja glas o potrebi spoznaje pune istine o tom logoru. Mediji su samo kratko objavili izjavu dr. Josipa Jurčevića da je "jasenovački logor nakon 1945. bio logor za poražene u ratu" (Večernji list, 13. ožujka 2007.). Jurčević je spomenuo da se o tome još uvijek šuti i ne pokreće znanstveno istraživanje stvarnog stanja (GK, 18. ožujka 2007.). Doista, zašto se već jednom ne istraži područje bivšeg logora Jasenovac? Zašto se ne izvrše ekshumacije i objektivno utvrdi potpuna istina tko se sve nalazi u jasenovačkim masovnim grobnicama?

 

 

U ovom tekstu sam izdvojila nekoliko primjera koji zorno pokazuju kako zastupnici nesavjesno vode brigu o radu Vlade Republike Hrvatske. Danima se prepucavaju satovima, imovinskim karticama itd., premda za rješavanje nepoštenja političara i ostalih građana postoje druge službe, koje su dužne voditi istrage o kriminalu i korupciji. No, onaj dio koji je propisan Ustavom Republike Hrvatske i njezinim zakonima zastupnici Hrvatskog sabora ne sprovode. Zato se pitam, a vjerojatno nisam jedina, tko zapravo danas vlada hrvatskim narodom i ostalim građanima Republike Hrvatske i gdje to sve skupa vodi?

 

 

Ivana Arapović, koja trenutno živi u Kanadi, piše kako su hrvatski predsjednik i vlada danas postali gotovo zaštitnici srpskih ratnih zločinaca koji bi u normalnim okolnostima trebali biti sudski gonjeni u Hrvatskoj, ako već ne mogu biti suđeni u Haagu. Kao jednog od provoditelja ovakve politike u medijima ističe Davora Gjeneru, koji u lobiranju srpskih interesa ide tako daleko da kaže: "Meni se čini da je pozicija [da Hrvatska treba povući tužbu] koju u javnosti zastupa profesor Šimonović vrlo promišljena i razborita. Hrvatska se nalazi u ozbiljnim problemima zato što 90-ih godina nije funkcionirala kao normalno uređena pravna država. Mnogi su procesi koji su se tada vodili administrativno nedorađeni. Mislim da je u vezi ove presude vrlo važno istaknuti negativno iskustvo s kraja Prvog svjetskog rata, kad je dosuđivanje ratnih reparacija u Njemačkoj stvorilo osnovu za stvaranje fašističke većine. Iz ovog su razloga međunarodne vlasti nesklone određivanju isplate ratnih šteta.".

 

 

... Previše je u povijesti zapamćeno zala od i danas neshvatljivih inkvizicija, reformacijskih i protureformacijskih sukoba, osmanskih i sličnih osvajačkih pohoda, ubijanja nevinih ljudi i djece u terorističkim napadima na zrakoplove, hotele i škole ili pak športaša na Olimpijskim igrama. Od bliskoistočnih sukoba, slanja židovske, muslimanske i svjetske mladeži u besmislene ratove, a u nas od popđujićevskih zlodjela do razaranja Vukovara i drugih mjesta, te mnogostrukih rušenja crkava i džamija i inih vjerskih svetinja u nedavnom Domovinskom ratu. Stoga je sasvim neprihvatljivo bez argumenata učestalo graditi napade baš na katoličanstvo i Vatikan iz kojeg i ranije i danas dopiru najsnažnije poruke za mir ...

 

 

Već sam način na koji se u Hrvatskoj provodi Proces za suradnju u jugoistočnoj Europi (SEECP) budi opravdani na strah da se ponovo dogovaraju suradnje sa susjednim balkanskim zemljama koje nemaju nikakvih dodirnih točaka sa željama i potrebama hrvatskih građana. Naime, daleko od očiju javnosti ovih dana sastaju se hrvatski predstavnici s predstavnicima Albanije, BiH, Makedonije, Crne Gore i Srbije, kako bi za 11. svibnja 2007. pripremili sastanak šefova država i vlada SEECP-a u Zagrebu, na kojem će se uspostavit na razini SEECP-a i operativno tijelo, tzv. Vijeće za suradnju. Koliko su ove aktivnosti u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske trenutno nije jasno budući da se one dobro skrivaju. No, kada bi se zaista radilo o dogovorima koji bi bili od koristi Hrvatskoj onda bi valja predsjednik Vlade, koji koristi svaku priliku kako bi istaknuo uspjehe svoje vlade, o SEECP-u zvonio na sva zvona. No, zvona se ne čuju. Prenosimo komentar Mate Kovačevića iz Fokusa u kojem se može saznati nešto više o novom balkanskom okupljanju u Zagrebu 11. svibnja.

 

 

U nedjelju, 30. prosinca 2018., u 92. godini u Buenos Airesu je preminuo poznati hrvatski javni politički djelatnik, dugogodišnji član i čelnik Hrvatske republikanske stranke (HRS), politički pisac i publicist, prof. Kazimir Katalinić. Tim povodom ponovno donosimo razgovor koji je s prof. Katalinićem 2007. za "Fokus" vodio Damir Borovčak. (hkv)

 

 

Ne smijemo biti naivni i ne reagirati na najoštriji način, na blaćenje i krivotvorenje povijesnih činjenica od strane "Baltimore Sun-a" i pisanja Julije Gorin, koja u naslovu svoga članka pita: "Kada će se svijet suprotstaviti fašističkoj Hrvatskoj?". Ako ovo ostane kao "smiješna kritika iz SAD-a", koja nas zabavlja, onda mi potvrđujemo to što piše "Baltimore Sun", što ni u kojem slučaju nije istina, ali nas zato može skupo koštati. Bilo bi zanimljivo saznati što je naša diplomacija, odnosno veleposlanstvo u SAD-u učinilo po ovom pitanju?