Nedavni ulazak u novi milenijum nam pruža mogućnost konačnom otkrivanju najbolje čuvane tajne, Tko je bio T.I.T.O.? Pod tim naslovom ARENA je objavila članak eminentnog profesora u domovini, Zlatka Tomičića (broj 1857, 18.7.1996). Vjerujem da su mnogi čitatelji ARENE prihvatili taj članak skeptično (naročito bivši komunisti) jer su autoru toga članka manjkali ‘konkretni’ dokazi dok su neki prihvatili tu mogućnost objeručke bez obzira na dokaze. Iz tog razloga je potrebno objasniti da li je to stvarnost ili dio “emigrantske bajke” kako mi je nedavno predbacio u pismu bratić iz Varaždina. Iz tog razloga kronološkim redom navađam ‘konkretne’ dokaze, objavljenih u knjigama engleskog govornog područja čiji se detalji suprostavljaju Titovom porijeklu.

 

 

Donosimo prilog članice Hrvatskog kulturnog vijeća Mire Ivanišević, koja je u svom tekstu postavila pitanje da li sadašnja (kao i bivše) vlade dopušta nestručan rad državne administracije, županija i lokalne samouprave – kao i korupciju i nepoštivanje zakonskih odredbi. Ta je pitanja detaljnije obrazložila potkrijepivši ih argumentima u 6 točaka. Primjerice - "Vlada katastrofalno stanje u izgradnji stambenih i ostalih građevinskih objekata zbog nedostatka pravovremenog rada građevinskih inspekcija. Na predstavku građana ministrica Marina Matulović Dropulić dipl.ing.arh. je svojim dopisom Urbr. 531-01-07-02 od 03.kolovoza 2007. odgovorila slijedeće: « Točno je da građevinskih inspektora ima malo, jer je za ta radna mjesta potreban građevinski ili arhitektonski fakultet i najmanje 5 godina radnog iskustva. Osim toga stručnjaci tog profila mnogo su bolje plaćeni u privatnom sektoru. Ministarstvo stalno objavljuje natječaje ali se na njih, upravo iz spomenutih razloga, kandidati ne javljaju. « Ministrici i njezinim suradnicima uopće ne pada na pamet da zbog velikih problema promjene uvjete za građevinskog inspektora, jer taj rad mogu raditi ljudi sa srednjim ili višim stupnjem obrazovanja uz određeni broj godina radnog iskustva i položenim stručnim ispitom za tu djelatnost. Zadnjih dana vidimo kaos i prebacivanje krivice s jednog na drugog kod gradnje na više mjesta u Zagrebu. Na te događaje se nije službeno oglasilo Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva".

 

 

Dr Borislav Arapovic, član društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne i član Švedskog društva književnika, prije nekoliko dana poslao nam je svoj književni doprinos promociji našeg trećeg zbornika o radu Haaškog suda, održanoj 16. listopada ove godine u Zagrebu. Riječ je, naime o djelu  "Jednooka pravda jednookoga Den Haaga" - koje čine dva stihoveza  - 'Minutu do ponoci' i 'Uskrs u Den Haagu', objavljena u nagrađenoj zbirci stihoveza Prolomom, Mostar, 2005. U nastavku, spomenuta autorova djela donosimo u cjelosti

 

 

Iz Hrvatskog slova prenosimo članak Mate Kovačevića, koji razmatra povezanost Carle del Ponte s britanskom politikom, koja je za razliku od one Sjedinjenih Američkih Država učinila sve u svojoj moći da Hrvate proglasi dežurnim zločincima, brinući istodobno da notorni zločinci, Karadžić i Mladić, ostanu izvan domašaja Haaškog suda. "U kolikoj je mjeri Haaški sud britansko oružje, uz čiju pomoć London pokušava obnoviti Jugoslavije, najbolje svjedoči odgovor Velike Britanije na američku odvjetničku postavu obrane generala Gotovine. Naime, u londonskom odjelu za Balkan, očito su prosudili kako bi, uz pomoć nekih sudaca i novoga londonskog odvjetničkog tima generala Ivana Čermaka, mogli poraziti američku obranu generala Gotovine. Nu, rješenje balkanskih pitanja, kao što je očito i u slučaju kosovske neovisnosti, koju za razliku od Britanije i njezina prirepka EU zagovaraju Sjedinjene Države, nije još ni na pomolu. Hoće li i kad, u tom međusobnom nadmetanju pobijediti američka strategija izvlačenja Hrvatske, Makedonije i Albanije iz sastava nenaravne europske tvorevine Zapadnobalkanske unije ili će stoljetno kolonijalno lukavstvo Londona, uz pomoć političkih elita spomenutih država i ovaj put nadmudriti svoje suparnike, na kraju će ipak pokazati vrijeme."

 

 

Proteklih dana Udruga Sv. Jurja objavila je šest svezaka časopisa National Security and the Future na 1500 stranica u kojima se prvi put objavljuju u javnosti dokumenti Predsjedništva BiH od 1991. do 1994. godine. Glavni urednik ovoga izdavačkog pothvata je Miroslav Tuđman. Prof. dr. sc. Miroslav Tuđman je redoviti profesor na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Šef je katedre za organizaciju znanja. Područje interesa mu je teorija informacijske znanosti i nacionalna sigurnost. Glavni i odgovorni je urednik časopisa Nacional Security and the Future. Objavio je desetak knjiga, preko 200 znanstvenih i stručnih radova, urednik je 15-ak zbornika...

 

 

Zašto dokazujemo istinu podrijetla Hrvata: Da u slobodi, u obnovljenoj državi rasvjetlimo konačno i zauvijek saznanja o sebi: Od kuda potječemo? Gdje nam je Pradomovina? Odakle nam ime Hrvat? Odakle vučemo korijen hrvatskog materinskog jezika ; čakavštinu i ikavštinu? Odakle nam vijekovni valoviti troplet?  Odakle nam kockasti crveno-bijeli državni grb? Odakle nam nazivi : Bijele i Crvene Hrvatske? Točnim odgovorima, moći ćemo onda mirne duše zaključiti jednom zauvijek našu hrvatsku nacionanu povijest.

 

 

Započeli su predizborni skupovi, poput putujućih cirkusa i pokazivanja 'zlatnog teleta'. Političari ponovno uz zabavu, nude lažne nade i licemjerna obećanja svojim biračima. Ujedno Vjesnik od 18. rujna donosi članak o saborskim predizbornim aktivnostima pod naslovom »Izborni zakon ne smije se dirati«, u kojem se otvara pitanje mogućnosti ponovne promjene Ustava, temeljem prijedloga kojim bi se ukinula zastara za kaznena djela počinjena tijekom pretvorbe i privatizacije, te za ratne profitere. Iako je još davno bilo nužno radikalno promjeniti Izborni zakon, ali prije svega ukinuti obezvrijeđeni sustav stranačkih lista na koje kandidate postavljaju isključivo stranačke vrhuške. S tim se stranačkim listama omogućava privid demokracije, a u stvari provodi se manipulacija pojedinaca, uglavnom šefa stranke, koji određuje svoje buduće podanike. Tako se u većini stranaka i kasnije njihovih klubova zastupnika nameće uvjet poslušnosti, ovisnosti i bespogovornog glasanja u Saboru po diktatu jednog čovjeka. Taj sustav 'konsenzusa', koliko je možda bio opravdan u ratno vrijeme, sada sve više razotkriva sav jad i bijedu uloge saborskih zastupnika, šefova stranaka i političara.

 

 

Nema dana u godini a da se neke zajednice, skupine ljudi, stranke ili pojedini narodi u svijetu ne prisjećaju i oplakuju tužne događaje i stradanja iz bliže ili daljnje prošlosti, a na žalost sve je manje onih koji iz osjećaja i s veseljem slavi neko dobro djelo svoga brata ili sestre, prijatelja ili susjeda, zajednice ili naroda. Sve je više onih koji su bezbrižni na sve ono što se događa pokraj njega, u njegovom selu, gradu ili narodu i sve je manje onih kojima je istina bitna i koji su za istinu spremni i nešto žrtvovati. Sve je više onih koje ne zanima ni Bog, ni obitelj, ni prijatelj, ni njegov narod kojem po rođenju pripada. Takvo je stanje i ponašanje čovjeka u hrvatskom društvu i uopće u svijetu je zabrinjavajuće, posebno za nadolazeće naraštaje. Umjesto zova na uzbunu ljudi mirno spavaju kao da se ništa čudnovato ne događa. Takva i slična pitanja nameću se svaki dan, a odgovori? Kao da je nestao čovjek u čovjeku. Zašto tako?