Hrvatski jezik se podučavao u svim sveučilištima pod okriljem Crkve u 17. stoljeću, kao jedan od šest svjetskih jezika. Dekret kojim se naređuje učenje tih jezika donio je papa Urban VIII. 1623., I bilo je odlučeno da se hrvatski jezik mora učiti barem dvije godine kao obvezatan predmet na nekoliko sveučilišta diljem svijeta. Ova do sada posve nepoznata činjenica objavljena je u monografiji akademika Stjepana Krasića, Pape i hrvatski književni jezik u XVII. stoljeću, Zagreb - Čitluk, Matica hrvatska, 2004. (Akademik Krasić profesor je povijesti na Papinskom sveučilištu Sv. Tome Akvinskog u Rimu).

 

 

Hrvatski čitatelj mogao bi se iznenaditi kad sazna da u Argentini postoje rijeke koje se zovu Korana, Kupa, Cetina, Una (pritoke rijeke Chany), pa Bosna, Lika, Mura, Sava, Drava, Drina (pritoke rijeke Relem). Postoje i slapovi Budak i Mime (Rosandić). Zasluga je to hrvatskog znanstvenika Ivice Frkovića, koji je predvidio topografska istraživanja na jugu Argentine u pokrajini Neuquen u blizini čileanske granice. Osnivač prvog šumarskog fakulteta u Argentini bio je, zajedno sa svojim hrvatskim kolegama, dr. Josip Balen (u gradu Santiago del Estero na jugu Argentine).

 

 

Donosimo zanimljivi tekst dr. Ante Čuvala koji zorno prikazuje način na koji su Hrvati u Americi kroz ključne trenutke u hrvatskoj povijesti odigrali značajnu ulogu u očuvanju hrvatske kulture i tradicije. Izdvajamo: "Hrvati u Americi su već 1903. spremno reagirali na progone u Hrvatskoj. Tad ih je bilo oko 200,000, utemeljena su i prva potporna društva, a najbrojnija je bila Narodna Hrvatska Zajednica (HNZ). Čelnici Zajednice su odmah poslije prvih vijesti o progonima 1903. pozvali odsjeke, kao i sve Hrvate, da prikupljaju materijalnu pomoć domovini. Ali još važnije, oni su utemeljili Narodnu Hrvatsku Obranu (HNO), čiji će predstavnici tražiti od vlasti u Washingtonu da dignu glas u obranu Hrvata, protestirati kod Austrijkog poslanstva u Americi protiv progona i tumačiti prilike u Hrvatskoj i hrvatska htijenja američkoj javnosti".

 

 

Ante Dabro, rođen u Hrvatskoj 1938., počeo je rezbariti kao pastir. Njegova je nadarenost zapažena prvi put tijekom njegovog djetinjstva, kad je izrezbario golubicu tako precizno da je njegova mačka skočila na nju. Studirao je kod Antuna Augustinčića u Zagrebu. Uslijed neslaganja s komunizmom u Jugoslaviji, od 1957. živi u Australiji, gdje je postao jedan od najistaknutijih kipara. Izlagao je u mnogim europskim gradovima, i njegov se rad posebice visoko cijeni u Londonu. Među njegovim najvažnijim djelima su Spomenik australskoj kraljevskoj mornarici (pogledati i ovdje i ovdje , spomenik je otkrila kraljica Elizabeta II. 1986, i smješten je pokraj Australskog parlamenta u Canberri), spomenik La Pérouse u Parizu (izgrađen u počast francuskog istraživača i pomorskog časnika iz 18. stoljeća Jean-François de Galoupa, grofa La Pérousea, naručen od strane Francuskog ministarstva vanjskih poslova i smješten oko 200 metara od Eiffelovog tornja).

 

 

Oscar Nemon (1906.-1985.), istaknuti kipar i medaljar, rodio se u hrvatskom gradu Osijeku s židovskim korijenima (Oscar Neumann). Maturirao je u Osijeku, i 1923. je preselio u Beč. Inspirirao ga je veliki hrvatski kipar Ivan Meštrović , koji ga je i podupirao. 1931. je Nemon uživo napravio portret Sigmunda Freuda, za kojeg je Freud rekao da je «vrlo dobra i začuđujuće životna slika mene». Nakon kratkog boravka u Parizu, dobivši stipendiju od svog rodnog grada Osijeka, otišao je u Bruxelles 1925. kako bi studirao na Academie des beaux arts (Akademija lijepih umjetnosti). Ostao je u vezi s Osijekom, i za grad je napravio spomenik «Lipanjske žrtve», kao sjećanje ne ubojstvo trojice hrvatskih članova Parlamenta tadašnje Jugoslavije u Beogradu 1928., među kojima je bio i Stjepan Radić . U Bruxellesu je napravio poprsje kralja Alberta I., kraljice Astrid i Augustea Vermeyelena, uglednog povjesničara Flamanske slikarske škole.

 

 

Jedan od simbola Ujedinjenih naroda, kojeg svatko poznaje, jest Jahačica (Spomenik mira), skulptura koju je stvorio Antun Augustinčić (1900.-1979.). Dana je kao dar UN, i smještena je ispred glavne zgrade u New Yorku. Postolje spomenika načinjeno je od mramora s hrvatskog otoka Brača . Spomenik mira ima 10 metara visoko postolje, a skulptura jahačice visoka je 5,5 metara. Drugi prekrasan kip jahača kojeg je stvorio Augustinčić predstavlja poljskog maršala Josefa Pilsudskog.

 

 

Neki su možda čuli a neki nisu za prof. dr. Milana Šufflaya. Ako su čuli to sigurno nije bilo u školi ili na televiziji. Milan Šufflay bio je hrvatski povjesničar i jedan od utemeljitelja albanologije, a ubijen je uz mig jugoslavenskih vlasti 1931. godine. Osim znanstvenog rada, Šufflaya ističe i zanimljiva činjenica da je napisao prvi hrvatski znanstvenofantastični roman. Prof. dr. Milana Šufflaya jugoslavenske vlasti u više navrata proganjale i zatvarale, a nastradao je od ruke režimske organizacije Mlada Jugoslavija, za što nitko nije nikada odgovarao. Albert Einstein i Heinrich Mann zbog toga su uputili apel Međunarodnoj ligi za prava čovjeka u kojem su upozorili na strašno stanje u svezi sa Šufflayevim umorstvom. Na sve to povijesne činjenice podsjetio nas je Anđelko Jurun iz Buenos Airesa, čije tekst donosimo u nastavku zajedno s apelom Alberta Einsteina i Heinricha Manna.(mm)

 

 

U umjetnosti našeg vremena vjerojatno je najslavnije ime kipar Ivan Meštrović (1883.-1962.), koji je stvorio remek-djela od kojih su mnoga posvećena povijesti njegove domovine. Možete ih vidjeti u Meštrovićevim galerijama u Splitu i glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu. Njegove se skulpture mogu vidjeti u Londonu (Tate Gallery), Firenci (Uffizi), Torinu, Rimu, Pragu (Hradčani), Budimpešti, Chicagu (Čikaški Indijanci, Grand Central Park, vidjeti razglednicu iz 1939. i dvije fotografije), South Bendu (Indiana, SAD), Rochesteru (Minnesota, SAD), Baton Rougeu (Lousiana, SAD), itd. Isklesao je i spomenik najznačajnijeg slovačkog pisca Martina Kukučina (Matej Bencur) u Punta Arenasu (Patagonija, Argentina). Matej Bencur je proveo dio svog života u Hrvatskoj, na otoku Braču, i napisao je knjigu o životu hrvatskih iseljenika u Južnu Ameriku.