Zapadne sankcije protiv Rusije

Zapadne sankcije protiv Rusije razorne su i imaju neposredan učinak koji će vrlo brzo osjetiti milijuni Rusa, a Rusija ih neće moći dugoročno podnijeti bez značajnog pada životnog standarda stanovništva, piše u kolumni objavljenoj na web stranicama popularne neovisne moskovske radio postaje "Eho Moskve" ekonomist Konstantin Sonin.

Sonin je profesor na katedri za javne politike Harris University-a of Chicago, gostujući profesor na Višoj ekonomskoj školi u Moskvi, te suradnik u Centru za istraživanje ekonomske politike u Londonu i vanjski suradnik na Institutu za ekonomije tranzicije u Stockholmu.

On smatra da je ekonomski odgovor na vojne akcije koje je pokrenula Rusija protiv Ukrajine vrlo brz. U svim prethodnim epizodama, kada su Rusiji uvođene “nekakve ekonomske sankcije”, glavni cilj je bio dugoročno promijeniti njezino ponašanje. Posljedice sankcija nisu se odmah osjetile, nego su se postupno gomilale. No sankcije koje su krajem veljače uvele SAD, Velika Britanija i EU imaju drugačiji cilj – zaustaviti, u stvarnom vremenu, bombardiranje Kijeva, Harkiva i drugih ukrajinskih gradova te napredovanje ruskih vojnika. Te su sankcije, uz dugoročne posljedice, sračunate na izravan, neposredan učinak, kaže Sonin.

Zamrzavanje imovine središnje banke, isključenje Rusije iz SWIFT sustava, sankcije protiv Sberbanke i VTB-a, zaustavljanje letova za Europu i otkazivanje ugovora o leasingu primjeri su sankcija koje bi odmah trebale biti vidljive milijunima Rusa, dodaje.

Navodi da su izravne posljedice uvedenih sankcija već vrlo vidljive: dolar je početkom veljače koštao 75 rubalja, prvih dana rata 90-100 rubalja, a nakon objave zamrzavanja imovine centralne banke dostigao je 120 rubalja.

Tu su i dugoročne posljedice – ograničenja u financijskoj sferi za državu, privatne banke i tvrtke, zabrana uvoza naprednih tehnologija Rusiji ne ostavljaju nikakvu šansu za održivi gospodarski razvoj, kategoričan je Sonin.

“Jednostavno nema primjera iz novije povijesti kada bi se neka država razvijala u uvjetima slične ekonomske izolacije. Svi slučajevi trajnog rasta dogodili su se u pozadini povećane otvorenosti, financijske integracije i međunarodne trgovine”, kaže on.

Dodaje kako sadašnji ruski “izolacionistički porivi” mogu odvesti u zaborav fantastične prednosti koje su međunarodna trgovina i integracija u svjetski gospodarski sustav donijele Rusiji prije trideset godina, nakon ekonomske katastrofe SSSR-a.

“Tijekom tih desetljeća zemlja je prevladala značajan dio zaostatka – kako u tehnološkoj sferi tako i u sferi potrošnje. Reforme koje su omogućile ulazak strane robe, tehnološkog razvoja, novih organizacijskih praksi u zemlju nisu bile lake (…). No sada bi Rusiji mogle biti potrebne godine složenih, bolnih reformi, kako bi ponovno stekla priliku za gospodarski razvoj i postigla ukidanje sankcija uvedenih prije nekoliko dana, osim ako se ne ostvari još tragičniji scenarij – scenarij ekonomske katastrofe nalik događajima iz 1990.-1991.

“Prije nekoliko dana bih takav scenarij nazvao nezamislivim, a sada je malo vjerojatan, ali velika je to razlika: “nezamislivo” i “malo vjerojatno”. U svakom slučaju, to će biti moguće samo ako partner Zapada u tim pregovorima bude novi, drugačiji politički režim, kao što je to bio slučaj nakon 1991. godine”, kaže Sonin.
Mogu li sankcije biti još jače?

Prije samo tjedan dana embargo na prodaju nafte ili plina, potpun ili djelomičan, činio se jednostavno nemogućim, kaže Sonin, no napominje da i ta opcija sada nije isključena.

“Koliko god jezivo zvučalo, izgledi za embargo ovise o razmjerima daljnjih žrtava među ukrajinskim civilima. Ako se umjesto povlačenja trupa i sklapanja mirovnog sporazuma nastave borbe na ulicama najvećih gradova Ukrajine, tada će embargo postati stvarnost, uz snažan pad životnog standarda i proizvodnje, nedostatak osnovnih proizvoda, ali ne i gladi.

Prekid financijskih veza sa svijetom, ali uz prodaju nafte, plina i metala, potrošačkog i tehnološkog uvoza preko Kine i Latinske Amerike, Sonin smatra realnijim scenarijem prije promjene režima u Rusiji, ali pita se otkud će do te promjene doći. U tom scenariju također vidi smanjen životni standard, ali ne toliko kao u “super hard varijanti”.

Zaključuje da ruska ekonomska politika do sada očito nije uzimala u obzir ekonomske posljedice rata te podsjeća da je na sličan način bjeloruski predsjednik Lukašenko za godinu dana doveo državu do ekonomskog kolapsa i potpune ovisnosti o vanjskom sponzoru, ali upozorava da Rusija nema vanjskog sponzora koji bi mogao puniti proračun.

Sonin na kraju napominje da ga je kolumnu o posljedicama sankcija zamolio napisati Forbes Russia. Tvrdi da je kolumna u Forbesu uređena tako da se rat u Ukrajini ne naziva ratom te da je dopustio objavu te, kako, kaže, cenzurirane verzije, a da je na siteu Eha Moskve “prava” kolumna.

Podsjeća da ruski medijski regulator Roskomnadzor informacije o granatiranju ukrajinskih gradova i smrti ukrajinskih civila kao rezultata djelovanja ruske vojske, kao i materijale u kojima se operacija koja je u tijeku naziva napadom, invazijom ili objavom rata, tretira kao neistinite, piše Hina.

(hkv)