Okretanje američkomu ljetu 2026.

Hrvatska nogometna reprezentacija držala se do jedanaesteraca u Parizu u uzvratnom susretu četvrtfinala Lige nacija, ali je poražena od Francuske (ukupno 2:2, odnosno 5:4 u raspucavanju za svjetske doprvake). Izabranici Zlatka Dalića nisu na mjestu tuge i ponosa na Stade de Franceu uspjeli obraniti prednost od dva pogotka, jer su u regularnom dijelu Olise iz slobodnoga udarca i Dembele poništili istovjetnu splitsku pobjedu Vatrenih. Dvije utakmice u tri dana pokazale su se prezahtjevnima za Hrvatsku, iako treba skinuti šešir pred dvjema vrhunskim reprezentacijama i prikazanim nogometom. Nakon hvalospjeva iza te divne poljudske noći, uslijedilo je prizemljenje i spoznaja da je ovo hrvatska realnost i maksimum, kako je nakon pariškoga ispadanja ustvrdio izbornik Dalić.

Izvor: HNS

Prevladava dojam da se moglo učiniti više, no tako to obično biva kada se ispadne na penale, koji su nam u nedavnoj prošlosti donijeli mnogo sreće. Teško je igrati protiv trkački moćnije selekcije, naši stariji igrači morat će primiti više pomoći od mlađih ako želimo biti konkurentni za najviše dosege na Svjetskom prvenstvu 2026. u Sjevernoj Americi. A želimo. Nije poraz utjeha, no zahvaljujući ispadanju idemo u papirnatu slabiju kvalifikacijsku skupinu s Češkom, Crnom Gorom, Gibraltarom i Farskim Otocima. Iako su kvalifikacije ozbiljne, ne treba sumnjati da ćemo sljedeće godine gledati Hrvatsku na prvom velikom natjecanju s 48 svjetskih reprezentacija. Stoga je već sinoć hrvatski izbornik pokušao s različitim izmjenama, primjerice Ivanovića, Jakića, Fruka i More, dobiti impuls od naizgled zapostavljenijih igrača. A svaki će biti vrijedan, osobito kada se vrate ozlijeđeni Majer, Matanović, Luka Sučić te pozove talentirani napadač Rapida Dion Drena Beljo. Nema mnogo vrsta koje mogu parirati francuskoj, španjolskoj ili njemačkoj reprezentaciji.

Hrvatska je više puta pokazala svoju vrijednost, neovisno o tome što ni nakon dvije svjetske medalje nismo među najboljih deset na FIFA-inoj ljestvici. Na svoj način, u Parizu je 23. ožujka zaokružen jedan ciklus i otvoren je drugi – bez nove medalje u Ligi nacija. Koliko god bilo bolno da ćemo godinu dana čekati napad na novo odličje, možemo i moramo biti ponosni što i u poznim igračkim godinama imamo priliku gledati Luku Modrića i Ivana Perišića, sposobne odigrati kvalitetan turnir na vrućem američkom tlu. Prirodno je da u svim reprezentacijama dolaze mlađi i brži, no energija i iskustvo dvojice najiskusnijih zalog su još mnogim radovanjima uspjesima u kockastom dresu. Jesu, razmazili su nas i naviknuli na polufinala, no iako pojedinci gledaju pozorno na svaki neuspjeh, jamačno će i kvalifikacije pokazati vrijednost hrvatske reprezentacije. Kao i ostanak u skupini A Lige nacija, što je bio prvotni i ostvareni cilj. Nije bilo mjesta euforiji nakon Splita, nema mjesta panici nakon Pariza. Uz brojnu potporu hrvatskih navijača, kakva je i prevladavala na ulicama francuske prijestolnice i nacionalnom stadionu, Hrvatska je zaklopila jednu i otvorila drugu stranicu zvanu Svjetsko prvenstvo.

Neka je reprezentativcima sa srećom i zdravljem, jer ozljede će diktirati doseg u dolazećem ciklusu. Jedanaesterci jesu više znanje i koncentracija nego lutrija, ali i ona pinka sreće sinoć je otišla na francusku stranu, baš kao i Španjolcima protiv Nizozemske. Jutro poslije jest bolno, ali i trezveno. Pripadamo vrhu nogometne igre, neka tako i ostane.  

Tomislav Šovagović