Uz remi Hrvatske i Albanije 2:2 na Euru 2024.

Nije bilo lako gledati utakmicu Hrvatske i Albanije u Hamburgu, u okviru drugoga kola skupine B na Euru 2024. Nakon svega, očajnoga prvoga dijela okrunjenoga golom Lacija, dogodio se remi unatoč hrvatskom preokretu golom Kramarića i autogolom Gjasule. Nažalost, isti igrač iskupio se pogotkom u petoj minuti sudačke nadoknade za konačnih 2:2. Učinio je da nam treba isključivo pobjeda u odlučujućem dvoboju s Talijanima u trećem kolu 24. lipnja od 21 sat u Leipzigu. Tako smo ostali na začelju ljestvice s jednim bodom nakon dva kola. I brojnim upitnicima nad glavama.

Unatoč boljoj i očekivanoj navijačkoj podršci (vrijedi za obje vrste), bilo je to najlošije prvo poluvrijeme hrvatske reprezentacije u eri Zlatka Dalića. Lošije i od dvoboja sa Španjolcima. Ne samo zbog pogotka Albanije i njihove tri „pečene“ prilike za 2:0, već uopće pristupa, sporosti, nepovezanih linija. Djelovali smo poput ispuhana balona, ali zahvaljujući vrataru Livakoviću prednost Albanaca bila je samo jedan pogodak. Na predahu su napravljene dvije važne izmjene. Umjesto indisponiranih Brozovića i Majera u igru su išli Mario Pašalić i Luka Sučić. Živost je bila osjetna od prve sekunde drugoga dijela. Dijelom je pridonijelo i što se vrsta koju vodi Brazilac Sylvinho svjesno povukla u krilo svojega golmana Strakoshe. Počeli smo voditi igru, pritiskati albanski šesnaesterac. Nije bilo učinkovito. U 69. minuti još jedan važan potez napravio je izbornik Dalić, jer je uveo Budimira umjesto Petkovića. Postali smo okomitiji i odlučniji. Plodove bolje igre tkali smo i naplatili u svega tri minute. Najprije je Kramarić u 74. minuti u svojem stilu „izvagao“ albansku obranu i zabio izjednačujući pogodak. Iskoristili smo olakšanje, taj tako potrebni pogodak nakon tri sušna poluvremena, jurnuli po drugi i postigli ga već dvije minute kasnije zahvaljujući upornosti Sučića i pogrješki Gjasule koji je loptu skrenuo u vlastitu mrežu. 

Pokušali su naši reprezentativci doći do trećega gola, no umjesto osiguravanja pobjede primili smo gol, između ostalih, zahvaljujući i ulasku dinamovca Hoxhe i bivšega „Osijekova“ igrača Dakua. Oni su trgnuli uspavani albanski „bunker“ i umalo došli do punoga plijena. Pošteno, s rukom na srcu, rezultat 2:2 posve je objektivan u hamburškom stresnom utorku.

Dojam iz prvoga poluvremena najbolje je zaboraviti. Ono što nam pruža zalog optimizmu jest drugi dio. Da se ne zavaravamo, neka bolja reprezentacija od Albanaca vjerojatno bi pobijedila Hrvatsku u Hamburgu. Odviše je lutanja i nedorečenosti. Čeka nas najteži mogući scenarij, klasičan hrvatski. Za susret s Talijanima bit će potrebno osvježiti snage, dogovoriti se oko jedanaest najspremnijih, neovisno o imenima igrača. Sve zamjene reagirale su adekvatno trenutku, ako je što utjeha u remiju - imamo široku klupu. Znamo da igračima iz uobičajenih prvih jedanaest nije lako sjediti na klupi, ali očito je došlo vrijeme rezova, još snažnijega balansiranja između mladih i starijih igrača. Hrvatskoj trebaju tri boda protiv europskoga prvaka, dakle, ne može teže u posljednjem kolu. Naviknuli smo na najteže.

Tomislav Šovagović