Referendum o ulasku Hrvatske u NATO

Razgovor u studiju Hrvatskoga radija (23. ožujka) u kojemu su sudjelovali gospođa Antunović (SDP), general Ćosić (HDZ) i H. Hitrec (HKV), imao je dublje implikacije od pitanja treba li ili ne raspisati referendum o ulasku Hrvatske u NATO.

Otvorilo se, naime, pitanje, mogu li stručnjaci za ustavnopravno područje interpretirati (tumačiti) ustavne odredbe kako žele i kako od njih zahtijeva vlast.

Odgovor je, naravno: ne mogu, jer je Ustav uglavnom pisan vrlo razumljivim jezikom, kao što dolikuje temeljnom zakonodavnom dokumentu jedne zemlje. Ta razumljivost "božićnoga Ustava" nije bitno narušena ni ishitrenim i više-manje nepotrebnim višestrukim izmjenama u doba trećesiječanjske vladavine.

Glede referenduma, u Ustavu se spominje na četiri mjesta, u člancima 80, 86, 97 i 141.

U članku 80. daje se ovlast Saboru da raspiše referendum, tu ovlast ponavlja i članak 86. koji precizira da Hrvatski sabor može raspisati referendum o pitanjima iz svoga djelokruga, te dodaje da referendum može raspisati i predsjednik Republike, uz supotpis predsjednika Vlade, kada se radi o neovisnosti, jedinstvenosti i opstojnosti RH. Članak 97. samo načelno potvrđuje da predsjednik Republike ima pravo raspisati referendum.

Za aktualni razgovor o raspisivanju referenduma o ulasku Hrvatske u NATO, krucijalan je, međutim, članak 141. koji govori o udruživanju i razdruživanju. U prvoj alineji pisac (pisci) te prve izmjene "božićnoga Ustava" razjašnjuje čitatelju da se u članku radi o "udruživanju Republike Hrvatske u saveze s drugim državama, a nešto dalje kaže se bez imalo dvojba:" Odluka o udruživanju RH donosi se na referendumu većinom glasova ukupnoga broja birača u državi."

Koju riječ iz toga članka ne razumiju predsjednik Vlade dr. Ivo Sanader, predsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks ili oni koji ponavljaju njihove misli (Ivan Jarnjak u emisiji HTV-a "Nedjeljom u dva", general Ćosić u emisiji HR "Poligraf", itd.)?

Idemo polako, zbog spomenute gospode koja ne čuju dobro.

Radi li se u slučaju NATO o udruživanju u savez? Da.

Prenosi li se tim činom dio suvereniteta RH na NATO, u jednom tako važnom području kao što je obrana? Da.

Zahtijeva li Ustav posve jasno raspisivanje referenduma? Da.

Kaže li Ustav da su rezultati referenduma obvezujući? Da.

I to je cijela priča.

Doista je bijedno kako tzv.politička elita pokušava izbjeći izjašnjavanje naroda o krupnim nacionalnim pitanjima, i zato sam u spomenutoj emisiji, u ime Hrvatskoga kulturnog vijeća (i svoje osobno) upozorio da se u cijelosti zapravo radi o ismijavanju točke 1. Ustava RH, koji kaže da vlast proizlazi iz naroda. A taj narod je hrvatski narod, kojemu pripada suverenitet, neprenosiv i neotuđiv suverenitet.

U spomenutoj radijskoj emisiji dotaknuta je i EU, te naravno "zapadni Balkan", na koji se također odnosi dramatični 141. članak Ustava, koji zabranjuje pokretanje postupka udruživanja RH u saveze s drugim državama, u kojima bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva, odnosno neke balkanske sveze u bilo kojem obliku.

Dopustite da razjasnim kako se, kada i zašto ta odredba našla u Ustavu. Početkom 1991. tiskana je reprezentativna knjiga "Ustav Republike Hrvatske". Tekst Ustava zauzima svega šesnaest stranica, ostalo su dokumenti koji govore kako je stvaran Ustav, te tekstovi ustavnih zakona. Zapisano je da sam kao član Ustavotvorne komisije zastupao stajalište da se u završnim odredbama ne treba spominjati nikakva jugoslavenska federacija. To moje stajalište nije prihvaćeno, a urednici knjige čak su me nazvali "radikalnim". Dakle, "božićni Ustav" donesen je sa završnom odredbom u kojoj se ipak spominjala jugoslavenska federacija u rečenici: " Republika Hrvatska ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor RH ne odluči drukčije" .

Može se donekle shvatiti da je u onom trenutku (svršetak l990.) takva odredba bila, recimo, lukava. Ali je teže shvatiti da je ta odredba stajala u Ustavu RH još godinama nakon što je Sabor "odlučio drukčije", u godinama agresije na Hrvatsku, pa i još nekoliko godina poslije "Oluje"!

Kada sam 1995. izabran za zastupnika u Sabor RH, rekao sam visokopozicioniranom dužnosniku da sam tu (i) zato kako bih utjecao na promjenu te odredbe Ustava, koja je bila ne samo anakrona, nego i zabrinjavajuće neobična. Čovjek me ukoso pogledao i postao histeričan. No, nakon nekoliko godina (prva promjena Ustava), ipak je došlo na moje, pa je sadašnji članak 141. upravo ono što sam zahtijevao. A došlo je do toga tek onda kada su već postale jasnima naznake da postoji projekt "zapadnoga Balkana". Taj je projekt "međunarodne zajednice" ušao u operativnu fazu nakon Tuđmanove smrti, prigrlili su ga SDP, a zatim i stranka koja se (još) zove HDZ. Projekt koji se u potpunosti suprotstavlja Ustavu RH, danas poprima zastrašujuće razmjere i krajnje je vrijeme da na izborima vlast preuzmu ljudi koji će i samu ideju "zapadnoga Balkana" baciti u onu istu kantu za smeće iz koje je izašao.

Za kraj, da se vratim referendumu o NATO- u, s nekoliko pitanja čitateljima ovoga teksta.

Mislite li da bi se stvari početkom devedesetih drukčije odvijale da je Hrvatska bila član NATO-saveza? Mislite li da bi Hrvatska bila samostalna država da je bilo tako? Jesu li nam nedovoljna povijesna iskustva, kada smo stoljećima bili topovsko meso, u obliku pomoćnih postrojba tadanjih velikih sila (Austrije, Austro - Ugarske, Venecije, itd.)? Mislite li, kao što ja mislim, da je ulaskom Hrvatske u NATO "međunarodna zajednica" postigla još jednu, najznačajniju komponenntu u oblikovanju "zapadnoga Balkana", vojnu komponentu, jer će s vremenom i ostale države koje su bile u SFRJ ući u NATO, a postrojbe će se formirati po regionalnoj pripadnosti, pa ćemo imati opet neku vrst jugoslavenske armije.

Uz ispriku na opsežnosti,

Hrvoje Hitrec

{mxc}