Visoko obrazovanje je gospodarska strategija

Postoji jedna tiha razvojna šansa o kojoj u Hrvatskoj premalo govorimo. Toliko tiha da je često ni ne primjećujemo. A mogla bi nam promijeniti ekonomsku strukturu više nego još jedan hotel, još jedna marina ili još jedan trgovački centar. Riječ je o sveučilištima.

U zemlji u kojoj turizam generira oko 20 % BDP-a, navikli smo razmišljati sezonski. Ljeto znači prihod. Zima znači čekanje. Ulažemo milijarde eura u infrastrukturu koja je vršno opterećena dva do tri mjeseca godišnje. Ceste, zračne luke i hoteli izvan sezone rade smanjenim kapacitetom. A sada zamislimo drukčiju sliku.

U svijetu danas više od 6 milijuna studenata studira izvan svoje zemlje. To je globalno tržište obrazovanja koje godišnje generira stotine milijardi eura. Australija, primjerice, od međunarodnih studenata ostvaruje više od 30 milijardi eura godišnje i obrazovanje joj je jedna od najvećih izvoznih djelatnosti. Ujedinjeno Kraljevstvo ostvaruje više od 20 milijardi eura prihoda godišnje samo od stranih studenata.

To nije akademska statistika. To je gospodarska politika.

Strani student nije turist. Prosječni turist u Hrvatskoj ostaje nekoliko dana i potroši nekoliko stotina eura. Strani student ostaje tri, četiri ili pet godina. Plaća školarinu, najam, hranu, prijevoz, zdravstvene usluge. Njegova potrošnja ravnomjerno je raspoređena tijekom cijele godine.

Uzmimo konzervativan primjer. Ako u Hrvatskoj studira 10.000 stranih studenata, a svaki godišnje potroši oko 15.000 eura (školarina i životni troškovi), to znači 150 milijuna eura izravne godišnje potrošnje. Kada se uključi multiplikativni učinak, zapošljavanje u obrazovanju, stanovanju i uslugama, ukupan učinak može premašiti 200 milijuna eura godišnje.

To je iznos usporediv s potrošnjom stotina tisuća turista. Ali s jednom ključnom razlikom: studenti su tu cijele godine.

Zamislimo 20.000 stranih studenata. To bi značilo više od 300 milijuna eura izravnog priljeva godišnje. Bez sezonalnosti. Bez ovisnosti o vremenskim uvjetima. Bez osjetljivosti na kratkoročne šokove.

Osim novca, strani studenti znače i zapošljavanje najobrazovanijih ljudi u zemlji. Profesori, asistenti, istraživači i administrativno osoblje sudjeluju u izvozu usluge obrazovanja. To je čisti izvoz znanja. Znanje ne opterećuje okoliš. Ne troši prirodne resurse. Ono se multiplicira.

Grad s više studenata živi drukčije. Stanovi su popunjeni cijele godine. Kafići, knjižare, kulturni programi i coworking prostori imaju stabilnu publiku. Sveučilišta privlače istraživačke projekte, start-upove i međunarodne investicije.

Mnoge male zemlje to su shvatile. Nizozemska ima više od 100.000 međunarodnih studenata. Estonija, s populacijom tri puta manjom od Hrvatske, sustavno razvija studijske programe na engleskom jeziku i internacionalizira kampuse. Danska i Finska koriste obrazovanje kao alat za privlačenje talenata i dugoročno jačanje produktivnosti.

A Hrvatska?

Članica smo Europske unije. Sigurna zemlja. Imamo kvalitetu života i relativno pristupačne troškove. Ipak, naš udio stranih studenata i dalje je skroman. Nedostaje nam jasna nacionalna strategija internacionalizacije, više programa na engleskom jeziku, bolji menadžment i administrativna jednostavnost.

Visoko obrazovanje nije samo obrazovna politika. Ono je gospodarska strategija.

Tu je i demografska dimenzija. Diljem svijeta žive stotine tisuća ljudi hrvatskog podrijetla. Za generacije njihovih djedova Hrvatska je bila zemlja iz koje se odlazilo. Danas, kao članica EU-a i europodručja, može biti zemlja u koju se vraća. Kvalitetna i međunarodno prepoznata sveučilišta mogu biti most povratka mladih obitelji.

Ne ćemo zaustaviti demografske trendove preko noći. Ali možemo stvoriti uvjete u kojima će se ljudi željeti vratiti i ostati. Izvrsna hrvatska sveučilišta koja privlače na studij mlade iz svijeta dijelom će umanjiti i broj naših željnih da cijeli studij provedu u inozemstvu.

U desetljeću pred nama Hrvatska se mora natjecati za talente, a ne samo za „turiste“. Svaki strani student znači prihod, znanje i međunarodnu mrežu. Svako kvalitetno sveučilište znači veću produktivnost i veću konkurentnost, zaposlenost.

Možda je vrijeme da se zapitamo: želimo li još jednu sezonu ili želimo generaciju? Jer izvrsnost u obrazovanju nije luksuz. Ona je temelj blagostanja i čuvanja identiteta.

dr. sc. Đuro Njavro