Dijete se pretvara u predmet ugovora, a majčinstvo u uslugu

Nedavna odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske o upisu u maticu rođenih djeteta koje je rodila surogat-majka u ratom zahvaćenoj Ukrajini s pravom je izazvala pozornost javnosti. Kao majka djeteta upisana je žena koja nije njegova biološka majka. Surogatstvo je u Hrvatskoj izrijekom zabranjeno, kao i u većini zemalja Europske unije. U tzv. »surogat-majčinstvu« riječ je o ugovoru koji začeće, nošenje i rađanje djeteta pretvara u transakciju po narudžbi. Surogat-majka, bila biološka majka ili tek nositeljica djeteta, nakon rođenja predaje dijete drugima, kojima je poslužila kao inkubator. Narudžba i primopredaja djeteta u Ukrajini plaća se odnosno kupuje. Prava i najbolji interes djeteta i surogat-majke pritom ostaju u sjeni.

»Demonstraciju kratkoga spoja ljudskih prava imali smo i u nedavnom slučaju odluke Ustavnoga suda Republike Hrvatske koja je otvorila put surogat-majčinstvu, premda je ono u Republici Hrvatskoj izrijekom zabranjeno«, rekao je zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša na Molitvenom doručku Sisačke biskupije održanu 6. veljače. Ustavni je sud obrazložio svoju odluku najboljim interesom djeteta – što upućuje na državljanstvo i zdravstveno osiguranje – no opravdano je postaviti pitanje služi li surogatstvo ičijemu najboljemu interesu osim interesa naručitelja. »Odluku matičara da odbije upis djeteta s neistinitim podatcima o podrijetlu, tj. o biološkim roditeljima, Ustavni sud osporio je pozivanjem na djetetovo pravo na identitet. Možemo se doista pitati o kakvu identitetu govorimo kad je temeljno ljudsko dostojanstvo pogaženo svođenjem djeteta na proizvod po narudžbi, a žene na utrobu za iznajmljivanje«, pojasnio je nadbiskup.

Zanimljivo je da se odlukom Ustavnoga suda praktički ozakonilo brisanje stvarnoga identiteta djeteta rođenoga od bioloških roditelja koji se ne spominju u rodnom listu, i to samo nekoliko mjeseci nakon grube kampanje za zatvaranje »Prozora života« na zagrebačkoj Trešnjevki, kojoj je glavni argument bila anonimnost. O državljanstvu i zdravstvenom osiguranju kao interesu djeteta tada nije bilo ni govora.

Što je surogatstvo?

Najkraće rečeno, surogatstvo je trudnoća i porod žene koja sklapa početni ugovor prema kojem izražava namjeru predati dijete nekomu drugomu. To je najčešće par koji želi dobiti dijete, no u nekim zemljama to mogu biti i samci i istospolni parovi. Ugovorom naručitelji postaju zakonski roditelji djeteta, a majka koja ga je nosila u većini slučajeva gubi prava na bilo kakav kontakt s djetetom. Predmet ugovora pritom je ljudsko biće – dijete. Surogat-majka ili zamjenska majka žena je koja nosi i rađa dijete nakon uspješnoga osjemenjivanja ili usađivanja zametka. Dok je u rimskom pravu vrijedilo načelo »majka je uvijek sigurna« budući da je majka djeteta uvijek bila žena koja ga je rodila, suvremene reproduktivne tehnologije omogućile su da u začeću, nošenju, porodu i skrbništvu nad djetetom sudjeluje do pet osoba: darivateljica jajne stanice, darivatelj muške spolne stanice, nositeljica djeteta, skrbnica i skrbnik. Teorijski, tri žene mogu sudjelovati u jednom od vidova majčinstva: začeću, trudnoći i porodu te skrbi za dijete. Kolokvijalno rečeno, surogatstvo je posudba ili iznajmljivanje maternice.

Povijest surogatstva

Većina slučajeva surogatstva u svijetu potpada pod komercijalno, koje je danas industrija teška nekoliko milijardi dolara. Reproduktivni biznis i s njim povezani »oplodni turizam« posebno je cvao u Indiji, sve dok 2021. komercijalno surogatstvo ondje nije zabranjeno.

Ni jedna zemlja Europske unije osim Grčke, Portugala i Cipra (u kojima je dopušteno surogatstvo bez naknade) ne dopušta surogatstvo. Komercijalno je surogatstvo legalno u malom broju zemalja: u Gruziji, Ukrajini, Rusiji, Keniji, Nigeriji, Kolumbiji, nekim saveznim državama SAD-a i nekim dijelovima Meksika. U zemljama u razvoju surogat-majke većinom su motivirane financijskom situacijom, što znači da je u pravilu riječ o siromašnijim i niže obrazovanim ženama. I dok agencije posrednice na svojim mrežnim stranicama reklamiraju surogatstvo kao lijepo iskustvo »putovanja«, mnogi primjeri svjedoče o etičkom i pravnom kaosu koje je ta praksa stvorila.

»Premda se često predstavlja kao čin solidarnosti ili pomoći neplodnim parovima, u svojoj biti ono razgrađuje dostojanstvo i djeteta i žene. Dijete se pretvara u predmet ugovora, a majčinstvo u uslugu. Takva praksa ne liječi rane neplodnosti, nego stvara nove nepravde, često na račun socijalno najugroženijih žena i temeljnih prava na obitelj, zaštitu i dobrobit djece.«

Dražen Kutleša, nadbiskup zagrebački

Slučajevi koji su potresli svijet

Najproblematičniji slučajevi surogatstva proizlaze iz činjenice da se majka i dijete tijekom trudnoće povezuju, da ono nije svagdje jednako regulirano te da se okolnosti u trenutku sklapanja ugovora mogu promijeniti do trenutka rođenja djeteta. Jedan je od najpoznatijih slučajeva onaj novorođenčeta Gammy. Tajlanđanka Patarramon Chanbua 2014. godine nosila je blizance za australski par, Davida Farella i Wendy Li. Ispostavilo se da dječačić Gammy ima Downov sindrom, a njegova je sestra Pipah bila dijete redovita razvoja. Par naručitelja tražio je od surogat-majke da pobaci dječaka, što je ona odbila. Naručitelji su potom uzeli Pipah, a Gammyja ostavili na brigu surogat-majci, koja je odlučila skrbiti se za nj. Tajland je ubrzo nakon toga zabranio komercijalno surogatstvo za strance. Priču je dodatno zaoštrila činjenica da je otac naručitelj Farell bio prethodno osuđen za spolno uznemiravanje djece.

Novorođenče Manji dječak je kojega je 2007. rodila indijska surogat-majka za japanski par naručitelja. Naručiteljski se par međutim u međuvremenu rastao. Otac naručitelj želio je podizati dijete, a njegova bivša supruga nije. Prema indijskim zakonima samohrani muškarac nije mogao posvojiti dijete. Dječaku je naposljetku omogućeno da otputuje u Japan s ocem naručiteljem, no etičnost komercijalnoga surogatstva stavljena je pod veliki upitnik.

Posebno tragičan slučaj dogodio se u srpnju 2023. u Kaliforniji. Dvojica muškaraca unajmila su surogat-majku kako bi dobili dijete. Surogat-majci Brittney Pearson dijagnosticiran je karcinom te je rodila dječaka u 25. tjednu trudnoće, kako bi mogla primiti kemoterapiju. Dječak je imao šanse za preživljavanje, no muškarci naručitelji zahtijevali su pobačaj. Surogat-majka Pearson htjela ga je posvojiti, no ugovorna prava naručitelja presudila su: dječak je nakon rođenja ostavljen da umre.

Dobar cilj ne opravdava sva sredstva

Sve malobrojniji zagovornici surogatstva smatraju ga činom solidarnosti, oblikom pomoći osobama koje žele dijete, zaobilazeći dugotrajnu proceduru posvojenja. Rođenje djeteta po sebi je dobro i svako dijete ima dostojanstvo. No budući da u međunarodnom pravu ne postoji pravo na dijete, zagovornici se pozivaju na pravo građana da sklapaju ugovore. Ponegdje se surogatstvo predstavlja kao omogućavanje roditeljstva žrtvama »društvene neplodnosti«, pri čemu se, kako navode analitičari, u istu kategoriju svrstavaju istospolni parovi i samci, zajedno s parovima koji su prošli prirodnu dob za rađanje. Međutim, prema Konvenciji o pravima djeteta (čl. 7-9), dijete ima pravo na identitet, poznavanje vlastita podrijetla, poznavanje svojih roditelja i njihovu skrb (ako je ikako moguće). Također, surogatstvo potpuno ignorira činjenicu da trudnoća nije tehnički postupak u kojem se majka i dijete spajaju i razdvajaju bez štete, nego fiziološko i emocionalno povezivanje majke i djeteta, te je odvajanje majke od djeteta štetno za oboje. Surogatstvo ruši naravnu obitelj, cijepa identitet i unosi nered u međuljudske odnose. Također, surogatstvo pogoduje trgovini djecom u sklopu industrije seksualnoga iskorištavanja. Zbog toga je Katy Faust iz američke kršćanske pro-dječje i pro-obiteljske organizacije »Them Before Us« istaknula kako je surogatstvo potencijalno »put pedofila prema roditeljstvu«. »Komercijalno surogatstvo, koje čini veliku većinu slučajeva surogatstva u svijetu, prodaja je djece, što je kazneno djelo«, stoji u izvješću Rem Alsalem, specijalne izvjestiteljice o nasilju nad ženama i djevojčicama pri UN-u, u kolovozu 2025. Rem Alsalem je napomenula i da »aranžmani surogatstva mogu nalikovati ropstvu«. To je posebno izvješće Ujedinjenih naroda signaliziralo ozbiljnu namjeru da se industrija »surogatstva« proglasi kriminalnom, tj. oblikom trgovine ljudima. Rem Alsalem je preporučila državama članicama da »iskorijene surogatstvo u svim njegovim oblicima«.

»Oduvijek sam znala da nešto nije u redu«

U Hrvatskom je saboru krajem veljače 2024. održan okrugli stol pod nazivom »Surogatstvo – eksploatacija žena i trgovina djecom«. Ondje je svoje životno iskustvo kao dijete rođeno surogatstvom iznijela Olivia Maurel, glasnogovornica Deklaracije iz Casablance za globalnu zabranu svakoga oblika surogatstva koju su sastavili i potpisali pravnici iz 75 zemalja svijeta.

»Roditelji mi nikada nisu rekli da sam rođena surogatstvom, no oduvijek sam znala da nešto nije u redu«, posvjedočila je Olivia Maurel, koja je zbog osjećaja da je njezin život obilježen cijenom za koju je kupljena, kao i zbog činjenice da nije znala gotovo ništa o svojem podrijetlu, patila od niza problema s mentalnim zdravljem, odavala se porocima alkohola i droge te je više puta pokušala počiniti samoubojstvo. Iznijela je niz razloga zbog kojih je nužno na globalnoj razini zabraniti surogatstvo. Nedopustivo je da se dijete svodi na razinu predmeta koji se kupuje, rekla je i istaknula da dijete prema UN-ovoj Konvenciji ima pravo znati svoje podrijetlo. Napomenula je da je jedina osoba s kojom je dijete prenatalno povezano žena koja ga je nosila u svojem tijelu i rodila. Djetetu se namjernim odvajanjem od te žene nameće osjećaj napuštenosti. Objasnila je da se kod surogatstva potpisivanjem ugovora žena svodi na njezin reproduktivni kapacitet te se izlaže nerijetko neizdrživim i ponižavajućim zahtjevima naručitelja djeteta. »Ne postoji pravo na dijete. To je tužno za neplodne parove, ali njihove želje ne mogu biti iznad prava djece«, poručila je. (Da. G.)

Marina Katinić Pleić
Glas Koncila