Diplomacija pod pritiskom: kako strani mediji vide poruke iz Teherana i Washingtona

Prema pisanju stranih medija, posljednji istupi iranskog i američkog vodstva tumače se kao istodobno otvaranje diplomatskog kanala i pojačavanje političko-vojnog pritiska. U središtu pozornosti je poruka iranskog predsjednika Masouda Pezeshkiana da je ministru vanjskih poslova dao jasne smjernice kako pristupiti mogućim pregovorima sa SAD-om. Strani mediji tu izjavu uglavnom čitaju kao signal da je Teheran spreman na razgovore, ali samo pod uvjetima koje smatra ravnopravnima i bez izravnih prijetnji.

Reuters, Associated Press i The Guardian naglašavaju da se u Teheranu želi ostaviti dojam razuma i otvorenosti, posebno prema međunarodnoj javnosti i regionalnim akterima. Istodobno se jasno poručuje da Iran ne će pristati na pregovore ako su unaprijed postavljeni ultimativni zahtjevi, osobito oni koji zadiru u obrambene i sigurnosne kapacitete zemlje. U tom kontekstu, izjave iranskog predsjednika tumače se više kao pokušaj kontrole narativa nego kao nagli zaokret u politici.

S druge strane, strani mediji Trumpove poruke Iranu opisuju kao klasičnu strategiju “pritisak uz otvorena vrata”. Donald Trump javno govori o mogućnosti dogovora i tvrdi da su kontakti u tijeku, ali paralelno koristi oštru retoriku i naglašava vojnu prisutnost SAD-a u regiji. Reuters i Bloomberg pišu da se takav pristup u Washingtonu vidi kao način da se Teheran prisili na brže i opipljivije ustupke, prije svega u vezi s nuklearnim programom.

Washington Post i BBC upozoravaju da je upravo ta kombinacija prijetnji i poziva na pregovore razlog za zabrinutost u regiji. Pojačana američka vojna prisutnost u Perzijskom zaljevu i Trumpove izjave o “lošim posljedicama” ako dogovor izostane povećavaju rizik pogrješnih procjena s obje strane. Iranski vrh, prema istim izvorima, takve poruke koristi kako bi opravdao tvrđi stav prema SAD-u pred domaćom javnošću.

Ukupna slika koju daju strani mediji nije slika skorog dogovora, nego vrlo krhke faze u kojoj obje strane testiraju granice. Iran pokušava pokazati da nije protiv diplomacije, ali da ne će pregovarati pod pritiskom, dok SAD nastoji zadržati inicijativu kombinirajući diplomatski kanal s otvorenom prijetnjom sile. Većina analitičara koje citiraju međunarodni mediji slaže se da su razgovori mogući, ali da će svaki korak naprijed ovisiti o tome hoće li se retorika prijetnji smanjiti i hoće li obje strane biti spremne na stvarne, a ne samo simbolične ustupke.

Neki izvori navode da bi Iran mogao biti spreman razmotriti i odustajanje ili zatvaranje dijelova svog nuklearnog programa kao dio širog dogovora s Washingtonom, uključujući mogućnost privremenog obustavljanja obogaćivanja urana ili čak potpuno zatvaranje programa u zamjenu za uklanjanje prijetnje američke vojne akcije i uklanjanje sankcija.

(ll)