Onda smo doživjeli da je Italija postkomunističkog predsjednika Napolitana odlikovala posljednjeg fašističkog upravitelja Zadra! Da je bivši ministar vanjskih poslova, notorni ljevičar Masimo DAlema rekao da "Osimo treba revidirati"! Da je Napolitano, nadalje, glede fojbi govorio o slavenskim koljačima! Od postfašista Finija do postkomunista Napolitana, preko ljevičara DAleme i notornog Berlusconija, o fašističkoj upravi Zadra, o Osimu i optantima svi misle više manje isto! Naime, ne misli talijanska politička scena isto samo o fojbama, oni misle isto o fašističkoj upravi u Zadru jer je redom svi odlikuju!

O fojbama nema diskusije: riječ je o zločinima, valja ih priznati. U hrvatskom dijelu Istre, procjene govore, moguće je da je u fojbe bačeno šest stotina vojnika i civila. Hrvatska se mora suočiti s činjenicom da je Titova vojska počinila niz zločina, bilo bi perverzno da od čovjeka koji je rekao da će prije Sava teći uzvodno nego će Hrvati imati državu, ista ta država baštini njegove zločine. No, nije nezanimljivo da se i bivši komunist Napolitano odlučio za Musollinijevu retoriku o slavenskim koljačima radije negoli da govori o stvarnoj istini: komunističkim zločinima.

To je ta neokomunistička omerta! Napolitano očito ne može kao ex-komunist govoriti o komunističkim zločinima, radije govori o slavenskim koljačima. Što ti je solidarnost! Dakle, naš problem definitivno nisu fojbe, ali jest tretman talijanske okupacije Istre, Zadra i otoka i fašističke talijanske vlasti koja je, nota bene, iselila 53 tisuće Hrvata između dva rata i doselila 44 tisuće talijanskih južnjaka! Zašto (o ovim relevantnim Žerjavićevim podacima) i o držanju talijanske ljevice šuti hrvatska ljevica?

Slovenija je, pak, u sporu bila neutralna, što se ne čini inteligentnim. Naime, svaka hrvatska i slovenska vlast koje ne razumiju da se s talijanskim ambicijama mogu nositi samo solidarno, Tuđmanovim rječnikom "ništa ne razumiju". Kako je Rupel nositelj slovenske vanjske politike, vrijeme je za kviz: znamo li da je, prema kazivanju Dobrice Ćosića, Rupel u ljeto 1991., dakle dok je Hrvatska gorjela, nudio tajni pakt Beogradu? U knjizi "Lovljenje vetra" Ćosić se sjeća 12. kolovoza 1991.: U trosatnom razgovoru Bučar i Rupel predlažu da se zaboravi ono što je ranije bilo i da se uspostavi nova suradnja, a zauzvrat Ljubljana pristaje na neutralnost u sporu između Beograda i Zagreba.

"Hoćete li Vi to da stavite na papir?", pita Ćosić. "Može!" slijedi odgovor. U zajednički sastavljenom tekstu u pet točaka Ljubljana pristaje i na pravo Srba u Hrvatskoj na samoopredjeljenje. To se zove nož u leđa! Zapamtimo ovaj detalj svaki put kad Rupel otvori usta! I, na kraju, Crna Gora. Danas se vidi da je Mesić bio u pravu kad je inicirao pitanje plaćanja ratne odštete (kao što je bio na visini funkcije u polemici s Italijom) jer je Crna Gora shvatila da u okruženju sa Srbijom, Kosovom i BiH mora imati prijatelja u Hrvatskoj. Hoćemo li sadašnju ponudu o plaćanju reparacija šlampavo odbaciti ili ćemo najprije tražiti da nam vrate more, kad je genijalnošću bivše vlade more na Prevlaci ostalo "zajedničko"?!

Tihomir Dujmović
Večernji list