Nova podjela sfera utjecaja s Kinom

Sve je to zbog nafte, a ne zbog zaustavljanja narkokartela! – tako ovih dana hrvatski, a i zapadni mainstream mediji često tumače glavne razloge američke gotovo filmske vojne operacije u kojoj je usred predsjedničke utvrde u Caracasu uhićen donedavni vladar Venezuele Nicolás Maduro i ekspresno otpremljen u njujorški zatvor pod optužbama za narkoterorizam.

Venezuela uistinu raspolaže najvećim zalihama nafte na svijetu. Ali priča je mnogo kompleksnija od pojednostavnjenoga scenarija prema kojemu je Trump dao uhititi Madura kako bi on i njegovi bogati kompanjoni mogli uskočiti na naftna polja u Venezueli. Obično vam propuste reći da je nakon podržavljenja naftne industrije i protjerivanja zapadnih kompanija, a u izvedbi Madurova prethodnika i političkog oca Huga Cháveza, proizvodnja nafte spala na četvrtinu prethodne i da čak 80 posto te nafte na crnome tržištu (zbog sankcija) prodaju Kini. Zapravo ne prodaju, već tom naftom samo otplaćuju dio svoga bilijunskog duga Kini.

Jer Venezuela je zapravo u kineskome dužničkom ropstvu, propala država iz koje je u posljednjih desetak godina pobjegla gotovo četvrtina stanovništva, a 90 posto onih koji su ostali živi ispod ruba siromaštva; zemlja kojom upravlja kartel oko Madura (dosad jest) koji djeluje kao produžena ruka komunističke Kube uz ruske instrukcije, a Kina je vlasnica cijelog projekta. Takva Venezuela postala je baza i inkubator (jedan od njih) za specijalne operacije istočnjačkih režima protiv Sjedinjenih Američkih Država: od organizirane opskrbe drogom (od kokaina do fentanila), trgovine ljudima i poticane ilegalne migracije do kampova za trenig proiranskog Hezbolaha.

Spektakl na Trumpov način

Eto, to se dogodilo SAD-u u njegovu susjedstvu dok je provodio svoj globalistički projekt jedine svjetske supersile, dok je gradio afganistansku naciju – od talibana 2001. do talibana 2020.; 'oslobađao' Irak od Sadamove diktature; organizirao arapska 'proljeća demokracije' po sjevernoj Africi koja su završavala u islamističkim režimima, a zatim u kaosu propalih država, postavši trajna sigurnosna prijetnja za Europu (migracije); potaknuo 'renesansu' demokracije u Siriji koja je rezultirala Islamskom državom....

No (geo)politički protivnici SAD-a, ujedinjeni oko zajedničkog cilja njegova slabljenja i potkopavanja poretka zapadnih demokracija, nisu se zaustavili u predvorju SAD-a, već su iskoristili globalnu otvorenost i 'uključivost' za ulazak u nj: na sveučilišta, u šoubiznis, u aktivistički nevladin sektor (antife), u političke stranke (kroz lijevo krilo Demokratske stranke), u krug utjecajnih ultradesnih influencera i podcastera... Posljedica: nakon što je propao projekt SAD-a kao svjetskog policajca, SAD više nije siguran ni u susjedstvu ni kod kuće.

U takvim okolnostima povratak dvjesto godina staroj Monroevoj doktrini, koja je napuštena nakon kraja hladnog rata, a koja podrazumijeva okretanje SAD-a prije svega sigurnosti američkoga kontinenta – od Arktika do Ognjene zemlje – više je proizvod promijenjenih geopolitičkih okolnosti i sigurnosne nužde nego neki velik Trumpov izbor. Glavni je cilj potisnuti Kinu iz Amerike. I tu je Venezuela tek prvi korak, izveden spektakularno, na Trumpov način, ali na vrlo skliskome međunarodnom terenu.

Nije to nikako prva američka intervencija usmjerena prema vladaru druge države, koja je čak pokrivena optužnicom za narkoterorizam i razlozima nacionalne sigurnosti, ali prvi put otkako ja pratim američku politiku dio američke političke scene (lijevo krilo demokrata) dovodi u pitanje legalnost neke američke operacije u drugoj zemlji. Pripremaju se demonstracije protiv Madurova uhićenja diljem Amerike, svojevrsni nastavak prosvjeda 'Free Palestine'.

Rezultat je neizvjestan

Pitanje daljnjeg upravljanja Venezuelom ostaje neizvjesno. Nije riječ samo o tome jesu li Madurovi pouzdanici spremni promijeniti gospodara – SAD-om zamijeniti Kubu, Rusiju, Iran i nadasve Kinu. Pitanje je smiju li to i koliko. Ne znamo čak ni je li Maduro želio napustiti Venezuelu prije američke operacije ili možda nije smio.

No izgledno je da Trumpova administracija u godini američkih međuizbora otvara veliki sukob za novu podjelu sfera utjecaja s Kinom, i to preko njezinih latinoameričkih proxyja, na kojem se pokret MAGA može učvrstiti, ali i biti zaustavljen i poražen. Rezultat je neizvjestan. Ipak, sama činjenica da se taj sukob ne događa na dalekom Pacifiku, kako su to predviđale neke stare projekcije, nego na američkom kontinentu, za SAD sigurno nije ugodna spoznaja.

Višnja Starešina
Lider