Glavni trendovi u 2026.

U blagdanskome dvobroju već tradicionalno i u ovoj kolumni predviđamo izazove i trendove u sljedećoj godini: u svijetu, u Europi, u Hrvatskoj. Najkraća najava glavnih trendova u 2026. bila bi: nastavlja se.

Nakon što je novi/stari američki predsjednik Donald Trump u furioznome tempu počeo provoditi svoja predizborna obećanja, kako na domaćem tako i na globalnom planu, u sljedećoj ga godini čeka prva provjera rezultata. Da, nove metode brzih i neočekivanih poteza i otvorenih business dealova u međunarodnim odnosima, uključujući mirovne dealove uza zaobilaženje i ignoriranje zahrđalih institucija međunarodnog poretka, vratile su Trumpovu Ameriku na globalnu pozornicu kao velikog igrača broj 1, kao glavnog pokretača promjena. Gustoća i intenzitet promjena stvorile su dojam da je Trump u Bijeloj kući već barem tri godine, a ne manje od godinu dana.

Testiranje učinaka Trumpovih poteza

U sljedećoj će se godini testirati trajnost i kvaliteta tih rješenja – od primirja u Gazi i širega bliskoistočnog mirovnog plana do rusko-ukrajinskoga mirovnog sporazuma koji se može očekivati u bližoj budućnosti. No testirat će se i prvi ekonomski učinci Trumpova brzopoteznog pohoda na međunarodni politički i ekonomski poredak. Za njega će politički osobito osjetljivi na unutarnjem američkom planu biti ekonomski učinci njegovih carinskih ratova kojima je šokirao i promijenio međunarodne ekonomske odnose. Donesu li oni pozitivne učinke američkom gospodarstvu, Trumpov projekt MAGA dobit će novi zamah. Budu li negativni, otvara se put jačanju krajnje lijevoga krila Demokratske stranke, koje je na nedavnim lokalnim izborima zabilježilo važne pobjede u velikim gradovima (New York, Seattle..), i to na političkim platformama vrlo bliskima neokomunističkim i panislamističkim pokretima te politički vrlo daleko od nekadašnje američke Demokratske stranke. Glavni test i za budućnost Demokratske stranke i za budućnost Trumpova projekta MAGA bit će međuizbori za Kongres i izbori u saveznim državama ujesen sljedeće godine.

Glavna potreba posustale Europe (EU-a) u izgradnji novoga međunarodnog poretka vjerodostojno je vodstvo, odnosno politički lider koji će biti lice te nove Europe, pokrenuti njezino buđenje i preoblikovanje. Čini se da bi ga u sljedećoj godini mogla dobiti u liku njemačkoga kancelara Friedricha Merza. Dok je lani u ovo doba Merz bio tek poželjna projekcija novoga europskog vođe, danas je gotovo jedina realna opcija. U međuvremenu je dobio izbore u Njemačkoj, manje uvjerljivo od očekivanoga jer mu je Trumpova otvorena potpora desnijem AfD-u pokvarila račune; sastavio je kompromisnu vladu s SPD-om da zadovolji njemačku glavnostrujašku scenu; potiho je pokrenuto raslojavanje u AfD-u (koji je u međuvremenu postao najjača stranka u Njemačkoj) na prozapadnu i prorusku struju, što otvara mogućnost izlasku (dijela) AfD-a iz političkog izopćeništva i nekoj budućoj koaliciji; pokazao je otvorenu ambiciju da ujedini Europu i povede je u promjene.

Nije se libio sukobiti s Trumpom kad je trebalo braniti njemačke ili europske interese, ali nije se bojao ni kompromisnih dealova kad su oni bili pragmatični. Za razliku od francuskog Macrona ili britanskog Starmera nije potkopavao Trumpov mirovni proces za Ukrajinu, ali čvrsto brani europski interes da se obnova Ukrajine financira iz zamrznute ruske imovine, a ne iz europskih proračuna. U prvome je pokušaju pao na ispitu, s pravom ponavljanja. U konačnici, Merz je jedini europski političar kojega Trump istinski respektira na svoj način (Meloni više voli, a Orbánu pragmatično nagrađuje lojalnost). A Njemačka je jedina europska država koja ima snage iznijeti projekt Europe novog doba. Još kad bi se u tome našla u bliskom savezništvu s Poljskom, srednja Europa uistinu bi mogla postati novi motor buduće Europe.

Približavanje Hrvatske SAD-u

Hrvatsku je u tom kontekstu povijest, barem jednom, geopolitički pomazila jer se nalazi na kraju (ili početku?!) osi Baltik – Jadran oko koje će se graditi novo infrastrukturno povezivanje Europe i novi razvoj. Premijer Plenković to (napokon) počinje prepoznavati. Vidi se to i u pokušaju da se politički približi SAD-u. To je važno zato što o njemu najviše ovisi pozicioniranje Hrvatske u toj novoj Europi. Bilo bi još važnije da procese počinje prepoznavati barem pola koraka unaprijed, a ne dva koraka unatrag. Jer na prepoznavanju prilika unatrag profite od hrvatskog položaja ostvarit će netko drugi. A predsjedniku Milanoviću želim najviše mirnu i tihu 2026. Iako znam da to nije realno.

Višnja Starešina 
Lider