Radost i gorčina

Sveti kapucin o. Pio iz Pietrelcine, veliki mistik i svetac 20. stoljeća, zapisao je meditirajući o božićnom otajstvu: »Ne čuje se ništa, samo jecaj i tihi plač Djeteta – Boga. Tako on svojim gorkim plačem prikazuje Božanskoj Pravdi prvu otkupninu za naše spasenje.« I doista, gorki plač novorođenoga Isusa u betlehemskoj špilji prva je cijena otkupljenja čovjeka, otkupljenja koje je završilo najvećim računom ispostavljenim otkako je svijeta i vijeka – koji je Sin Božji platio svojom mukom i smrću. Tek kad svijet bude razumio tu ekonomiju kojom je put do uskrsnuća natopljen gorčinom suza, moći će istinski radosno slaviti Božić – Božji dar čovječanstvu kojemu je cijena neprocjenjiva.

I doista, otajstvo Božića kao da je istodobno bilo i proročanstvo otajstva smrti Kristove: špilja u kojoj je Isus rođen podsjeća na grob iz kojega je uskrsnuo; troje ih je bilo i kad se Isus rodio (uz njega su bili samo Marija i Josip), a i u smrtnom je času bilo samo troje (uz Isusa samo Marija i učenik Ivan); kraljevski rod Davidov, iz kojega potječe Isus, povezan je i s rodnim Betlehemom i s Jeruzalemom gdje je skončao zemaljski život… No ljudskomu srcu vjerojatno ništa nije tako gorko rječito kao smrt nevine prvorođene dječice, prvih mučenika za Krista koje slavimo u božićnom otajstvu. Njihova je smrt prispodobiva smrti jedinorođenca svojih roditelja, sv. Ivana Krstitelja, koji je također podnio mučeništvo da bi Isusu bio slobodan put – najprije do tuge Golgote, a onda i do radosti uskrsnuća. Zar nije očito da se onda i danas sve zlo svijeta upregnulo u to da se spriječi otkupljenje čovjeka koje dolazi po Kristovu uskrsnuću?

Da se Krist vječno rađa i vječno uskrsava, što je zlu također vječno nepodnošljivo, svjedoči i to da mučeništva oko tih svetkovina nisu prestala ni u današnje vrijeme. Kao da nije dovoljno to što u ratom zahvaćenim područjima svijeta danomice stradavaju djeca, ususret Božiću, 17. prosinca, bilo je zakazano glasovanje u Europskom parlamentu o europskoj građanskoj inicijativi »Moj glas, moj izbor – za siguran i dostupan pobačaj«. Toj inicijativi cilj je stvoriti mehanizam financiranja EU-a za usluge povezane s ubijanjem nerođene djece u kontekstu »seksualnoga i reproduktivnoga zdravlja i prava«. Cilj je predlagatelja uoči Božića dodatno osigurati pristup čedomorstvu pod majčinim srcem, bez obzira na nacionalne pravne okvire. Stoga su i biskupi Europske unije okupljeni u COMECE-u napravili rijetko viđen iskorak te dan uoči glasovanja pozvali zastupnike Europskoga parlamenta na odgovornost prilikom glasovanja, uzimajući u obzir sve kobne posljedice te inicijative.

Dok najnezaštićeniji plaćaju životom, posve očekivano se o Božiću – zbog pojačanoga darivanja, proslava i drugih okupljanja – po metodi skretanja pozornosti govori i o povećanoj potrošnji u društvu. Tako se već u danima prije Božića procjenjivalo da će se ove godine u prosincu u Hrvatskoj potrošiti najviše dosad – oko 3,8 milijarda eura, što je gotovo pola milijarde više nego lani. Iako bi se moglo s negodovanjem govoriti o pojačanom konzumerizmu i o odmicanju od onoga što se naziva »izvornim božićnim duhom«, zbog jedne bi stvari trebalo njegovati zahvalnost i prema statističarima, a donekle i prema potrošačima: oni nam iz godine u godinu podižu svijest o tome da će povod zbog kojega se u društvu toliko troši uvijek imati neusporedivo veću cijenu, čije je plaćanje započelo gorkim i spasonosnim suzama betlehemskoga Djeteta.

Branimir Stanić
Glas Koncila