Časopis Kolo u 2025. godini

Matica hrvatska je najstarija hrvatska kulturna institucija koja postoji do danas. U razdoblju od 183 godine koliko postoji važna je za promicanje hrvatske kulture i oblikovanje hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta. Svoj je cilj ostvarivala, i još uvijek ostvaruje, putem izdavanja knjiga i drugih publikacija, organiziranjem kulturnih priredbi, a imala je i važnu političku ulogu. Jedan od Matičinih časopisa koji je odigrao važnu ulogu u sveukupnoj Matičinoj povijesti jest Kolo.

To je jedna od periodičkih publikacija Matice hrvatske, uz Vijenac (1869), Hrvatsku reviju (1928) i Pririodoslovlje (2001). Dok je Vijenac sada dvotjednik ostale tri publikacije izlaze nekoliko puta godišnje. U prošlosti su stvari učestalosti izlaženja bile drugačije, ovisno o (ne)prilikama. Uz navedene periodičke publikacije Matice hrvatske postoji još priličan broj periodičkih publikacija koje objavljuju Matičini ogranci (preko sto ogranaka) u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kao npr. Dubrovnik, Književna revija, Zadarska smotra, Dometi, Hrvatska misao i mnogi drugi. Najstarija od svih Matičinih publikacija je Kolo koje je pokrenuto 1842 (Stanko Vraz, Ljudevit Vukotinović i Dragutin Rakovac). U samom početku Kolo nije bio publikacija tadašnje Matice ilirske nego je Matica ilirska izrasla iz Ilirske čitaonice u Zagrebu (1838), čiji je utemeljitelj i predsjednik bio grof Janko Drašković, vrlo utjecajan pripadnik hrvatskog narodnog preporoda. Osmi sabor Ilirske čitaonice zagrebačke odlučio je 10.-11. veljače 1842. da se osnuje “glavnica” (tj. izdavačka kuća) za objavljivanje “starih klasikah ilirskih” i drugih “koristnih knjigah”. Ta je izdavačka kuća nazvana Matica ilirska. Tako je nastala važna nacionalna hrvatska kulturna institucija kao početak nacionalnog nakladništva. Osnovna je njezina svrha bila u izdavanju djela hrvatske književnosti na hrvatskom jeziku jer su mnogi stariji hrvatski pisci pisali pretežito na stranim jezicima (latinski, talijanski, njemački i dr.), ali i na hrvatskom. Objavljivanje djela na hrvatskom jeziku bilo je važno za promicanje narodnog preporoda, prosvjećivanja u kulturi te razvijanja nacionalne svijesti hrvatskog naroda. Prvi predsjednik Matice ilirske bio je Janko Drašković koji je svrhu te institucije izrazio riječima: „Najpoglavitija svrha društva našega jest: nauku i književstvo u našem narodnom jeziku rasprostranjivati i priliku mladeži našoj dati, da se domorodno izobrazi (…). Mi imademo mnogo starih i glasovitih djela iz 16. i 17. vijeka – kad još njemačka literatura u zibci bijaše – Čubranovića, Ranjinu, Zlatarića, Gundulića, Palmotića, Gjorgjića i mnoge ine. Ove dakle našim organičkim (glasoshodnim) pravopisom preštampati želja je jednoglasna svih (…). Ovim putem bi ne samo slavu u književnom svijetu postigli nego bi takodjer i našim domaćim spisateljem, koji vrstno kakovo djelo sastave, znatnu pomoć dali“. Obzirom na glavni cilj ne treba nimalo čuditi da je odlučeno da se objavi djela Ivana Gundulića, Osman i Dimitrija Demetra, Teuta.

Godine 1844. objavljen je Osman Ivana Gundulića, s dopjevima Ivana Mažuranića. Da je tada Ilircima, tj. Hrvatima bilo posve jasno, što nekima ni danas nije jasno, kamo spade Ivan Gundulić, svjedoči i srbski književni povjesničar Jovan Skerlić koji u Istorije nove srpske književnosti (1914) kaže: „(…) latinicom štampane knjige dalmatinskih književnosti, i ako pisane dobrim narodnim jezikom, izgledale (su) potpuno tuđe pravoslavnim Srbima. (…) Za tu književnost u Srba se gotovo nije ni znalo, i ako ju je ko od obrazovanijih Srba poznavao, nije je smatrao kao svoju. (…) Jedna stvar je van svakoga spora: dalmatinska književnost nije ni po čemu uticala na stvaranje nove srpske književnosti u XVIII. veku. Isto tako bez većeg su uticaja bile i ostale lokalne i katoličke književnosti naše, bosanska književnost XVII i XVIII veka, slavonska književnost XVIII veka. (…) Dalmatinska, a naročito dubrovačka književnost oko 1835. godine, za vreme ilirskog pokreta, bila je od velikog uticaja na stvaranje nove hrvatske književnosti. Dalmacija je Hrvatskoj bila bliska, po prošlosti, geografski, verom, i azbukom, i ‘dubrovčanisanje’ ilirskih pisaca bilo je sasvim prirodno i pojamno.“ Današnja Matica hrvatska, koja to ime nosi od 1874., još nije ispunila zadatak da u okviru edicije Stoljeća hrvatske književnosti objavi djela I. Gundulića. Umjesto toga, velikosrbi su već Gundulića, uz mnoge druge Hrvate, svrstali među 100 najvećih Srba.

Matica hrvatska djelovala je neprekidno do 1972. kada su je komunističke vlasti zatvorile zbog njezine vrlo aktivne uloge u Hrvatskom proljeću. Matici hrvatskoj je bio onemogućen rad sve do 1990. godine od kada, obnovljena, djeluje do danas.

Uz plan izdavanja vrijednih knjiga u Matici ilirskoj pokrenut je časopis Kolo koji, s prekidima, izlazi sve do naših dana. U tom je smislu Kolo najstariji hrvatski književni časopis koji je održao kakav-takav kontinuitet. Ali to nije najstarija književna publikacija uopće jer je prije njega postojao književni list koji je pokrenuo i u početku uređivao Ljudevit Gaj, Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka, kao tjedni prilog Novina horvatskih (1835), a zatim pod nazivom Danica ilirska do zabrane ilirskog imena (1843-1848) kada je nosio prvotni naslov, a onda opet pod naslovom Danica ilirska (1849, 1863-1867) da bi 1853. izlazio pod imenom Danica. U samim početcima podnaslov Kola nije bio označen riječju časopis jer se htjelo izbjeći cenzuri tadašnjih vlasti koje su onemogućavale uspostavu periodičkih publikacija. Zato je podnaslov Kola bio: Članci za literaturu, umjetnost i narodni život. Postoji nekoliko razvojnih faza publikacije Kolo. U prvom razdoblju od jedanaest (11) godina (1842-1853) Kolo su uređivali Dragutin Rakovac, Stanko Vraz i Ljudevit Vukotinović (prva tri godišta), Vraz (broj 4.-7.), Andrija Torkvar Brlić (br. 8) i Mirko Bogović (br. 9). Od 1853. do 1905. Kolo nije izlazilo. Obnovljeno je pod novim naslovom Hrvatsko kolo (1905-1961) i izlazilo je kao godišnji zbornik (osim za dva vrijeme rata). Podnaslov mu je bio Književno-naučni i umjetnički zbornik, a od 1906. Naučno-književni zbornik. Uređivali su ga: odbor (1905-1911), Branko Vodnik (1912), Branimir Livadić, Franjo Jelašić, Milovan Gavazzi, Josip Pasarić, Blaž Jurišić (1927-1943), Joža Horvat, Jakša Ravlić, Grigor Vitet, Marijan Matković, Slavko Kolar, Gustav Krklec, Vjekoslav Kaleb, Nikola Pavić (1945-1961). Poslije 1945. Izlazio je kao godišnji zbornik, tromjesečnik i mjesečnik. Nakon neizlaženja kroz dvije godine Kolo je opet pokrenuto 1963. s podnaslovom Časopis za književnost, umjetnost i kulturu (1963-1971) koji podnaslov nosi do danas. U tom razdoblju uređivali su ga: Vlatko Pavletić, Saša Vereš, Igor Zidić, Mladen Čaldarović, Milivoj Slaviček, Miroslav Vaupotić. Nakon uspostave samostalne Hrvatske Kolo izlazi pod uredništvima (1991- 1925): Igor Zidić, Vlaho Bogišić, Ernest Fišer, Stipe Kutleša.

Ovo je samo kratki pregled djelovanja časopisa Kolo. Opširnije se o Kolu pisalo prigodom 180. obljetnice njegova postojanja. Broj 2/2022 kao temu broja imao je: Uz 180. obljetnicu izlaženja časopisa Kolo s prilozima: Vinko Brešić, Matičino Kolo kao časopisni feniks (1842.–2022.), Ivan Bošković, Dalmatinske teme u prvim godištima Kola, Marito Mihovil Letica, Uloga Kola u profiliranju hrvatskoga književnog jezika, Suzana Coha, Kolo u kolopletu hrvatskih povijesnih (ne)prilika, Marina Protrka Štimec, Časopis kao hambar književnosti i kulture, Lidija Bajuk, Etnološke teme u prvom svesku Kola.

Časopis Kolo koncipiran je tako da objavljuje tekstove već istaknutih hrvatskih autora ali i novijih i mlađih autora različitih profila, i to u stalnim i povremenim rubrikama kao što su: Književna scena, Obljetnice, Ogledi, Kazališna, glazbena i likovna umjetnost, Tragovima baštine, Polemika / Suprotstavljanja, Kritika, In memoriam i sl. Časopis izlazi četiri puta godišnje: prvi broj do konca ožujka, 2. broj do konca lipnja, 3. broj do konca rujna i 4. broj do konca prosinca. U 2025. godini (XXXV. godište izlaženja nove serije Kola) objavljena su četiri broja Kola (glavni urednik, Stipe Kutleša te članovi uredništva, Milana Vuković Runjić i Marito Mihovil Letica).

Teme broja bile su: 1. broj: Uz 350. obljetnicu smrti Ivana Belostenca / Bilostinca s prilozima: Alojz Jembrih: Ivan Belostenec u kontekstu zrinsko-frankopanskoga književno-jezičnog kruga, Hrvojka Mihanović Salopek: Struktura i stilistika baroknih propovijedi Ivana Bilostinca / Belostenca i Ivana Kresnik: Zagonetni promicatelji hrvatskog jezičnog jedinstva u 17. stoljeću; 2. broj: Uz 100. obljetnicu smrti Antuna Branka Šimića s prilozima: Milana Vuković Runjić: Antun Branko Šimić: smrt je samo agonija cvijeća, Antun Lučić: Središnja imenovanja u Šimićevu pjevanju, Ivan Prskalo: Antun Branko Šimić – nemirna duša u potrazi za smirajem, Antun Branko Šimić: Izbor iz djela; 3. broj: Uz 450. obljetnicu rođenja i 375. obljetnicu smrti Bartola Kašića s prilozima: Nataša Bašić: Slikovito i simbolično u suvremenim i Kašićevim svetopisamskim prijevodima u svjetlu kognitivne lingvistike i lingvističko-valne genetike, Marito Mihovil Letica: Jezik Bartola Kašića i naš jezik, Jelka Vince: Bartol Kašić – misionar, putnik, etnograf; 4. broj: Uz 1100. obljetnicu Hrvatskog Kraljevstva s prilozima: Alojz Jembrih: „Rex Croatorum“ i papa Ivan X., Mate Kovačević: Izvori, tradicija i predaja o Saboru i kralju na Duvanjskom polju, Bernardica Kraljević: Umjetnički doprinos Hrvatskog pjevačkog saveza i pjevačkih društava razvoju tradicije slavljenja hrvatske kulture i održavanju proslave 1000-te obljetnice hrvatskog kraljevstva u Zagrebu 1925. godine, Mahira Isak i/ili Danijela Papić: Kronološki osvrt na obilježavanje 1100. obljetnice krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju, Stipe Kutleša: Umjetnička interpretacija krunidbe kralja Tomislava – u povodu obilježavanja 1100. obljetnice.

U rubrici “Književna scena” su prilozi: 1. broj: prozni tekst Jasne Balaško: Ujna Janica – sjećanja i pjesme (8 pjesama) Aleksandra Horvata: Proletje v meni te prijevod koji sadrži 20 pjesama talijanskog pjesnika Ivana Pozzonija; 2. broj: Ivan Aralica: Dvije priče, Nikša Krpetić: Cijeli svijet se noćas brati (2), Mile Pešorda: Antun Branko Šimić; 3. broj: Dorta Jagić: Nepobjedive, Tomislav Ribić: Golconde (Le surréalisme de Tamara), Hrvojka Mihanović-Salopek: Atonalna suita o svitanju elektroničke ere, Drago Čondrić: Panem et circenses, Tamara Zamelli: Drugdje je jesen; 4. broj: Vladimir Lončarević: Hrvatski spjev o velegodini 1100. Kralja Tomislava i Kraljevstva Hrvatskoga, na način starih poet složen i ugođen, Marko Grba: Na domoljubne teme, Boris Domagoj Biletić: Sređivanje krhotina.

U rubrici “Obljetnice” su prilozi: 1. broj: Davor Velnić: Zbogom i doskora (posvećen Slobodanu Novaku), Alojz Jembrih: Pergošićev prijevod Decretuma (1574.) kajkavski prvotisak i Ivana Skuhala Karasman: Pedeset godina časopisa Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine; 2. broj: Ivan Bošković: Ostavština koja obvezuje – Slobodan Novak (osobni pabirci o Novakovoj književnosti), Davor Šalat: Od generacijskog neoegzistencijalizma preko ljubavne utopije do najdubljih ontoloških i spoznajnih pitanja (trideset godina poezije Ivana Hercega 1994. - 2024.), Robertino Bartolec: Nazorov »Veli Jože« u europskoj prijestolnici kulture 2025; 3. broj: Milana Vuković Runjić: Matija Petar Katančić (1750. - 1825.): "Sa svojim narodom živiti i umriti, od svega srca želim", Mladen Živković: Malo poznata spomen-ploča na otoku Visu; 4. broj: Milana Vuković Runjić: Elegantna i neuhvatljiva Arkadija Vladimira Vidrića povodom stopedesete obljetnice pjesnikova rođenja, Zdenko Zlatar: »Treći Rajh« Thomasa Manna Mannova razvojna linija od Luthera do Hitlera, Prigodom 150. obljetnice rođenja i 70. obljetnice smrti Thomasa Manna (1875. – 1955. – 2025.), Stipe Kutleša: Nepoželjne i nepodobne hrvatske teme: Uz osamdesetu obljetnicu Bleieburške tragedije.

U rubrici “Ogledi” slijedeći su tekstovi: 1. broj: Ivan Bošković, Pohvala tihom radu. Uz 84 godine Dunje Detoni Dujmić; 2. broj: Ludwig Bauer: Književnost ratničkih sinova, Nenad Raos: Bogoslav Šulek – nekemičar koji je zadužio hrvatsku kemiju, Carmen Verlichak: Tango je jedna velika suza; 3. broj: Robertino Bartolec: Smjelo upotrebljiva poezija. Radi se o izboru iz poetskog opusa slovenskog pisca Milana Peteka Levokova.

U rubrici “Kazalište” su četiri teksta Stijepe Mijovića Kočana: 1. broj: , Uvid u tri predstave domaćih stvaralaca; 3. broj: Otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara – najznačajnija predstava igara; 4. broj: Zašto su komedije Mira Gavrana posvuda tako dobro prihvaćene i Promičbeno svaštarenje uz jednu ljudsku sudbinu.

Rubrika “Kritika” ima dvadeset tri priloga: 1. broj: Stjepan Damjanović: Pažljivo o osjetljivim pitanjima (Krešimir Mićanović: Vlast i pravopis, Matica hrvatska, Zagreb, 2024), Mate Kovačević: Poetski dosezi suvremenoga hrvatskog pjesništva u BiH (Mato Nedić: Antologija suvremenoga hrvatskog pjesništva u Bosni i Hercegovini, Ogranak Matice hrvatske Orašje, Orašje, 2024.), Mate Kovačević: Križići Šešeljeve poezije (Stjepan Šešelj: Riječ o pticama, Alfa, Zagreb, 2024.), Davor Šalat: Eseji kao književni portreti (Milan Bešlić: Eseji, Ogranak Matice hrvatske u Varaždinu, Varaždin, 2024.) i Andrija Tunjić: O živom jugoslavenstvu (Mirjana Kasapović: Zbogom post-jugoslavenstvu, Školska knjiga, Zagreb 2024); 2. broj: Ivan Rogić Nehajev: Kako baštiniti Gotovca? (Slobodan Prosperov Novak: Vlado Gotovac, Matica hrvatska, Zagreb, 2025.), Ivan Smiljanić: Mudroljublje kao domoljublje: filozofijsko djelo Gjure Arnolda (Filozofijsko djelo Gjure Arnolda, Zbornik radova sa znanstvenog skupa Matice hrvatske u povodu 170. obljetnice rođenje Gjure Arnolda (ur. Berislav Podrug), Ogranak Matice hrvatske u Sisku, Sisak, 2024.), Milana Vuković Runjić: Poduhvat (Preobraženje glasova, pjesme Antuna Branka Šimića prevedene na osamnaest jezika, Ogranak Matice hrvatske u Grudama, Grude, 2025.), Božidar Petrač: Pred čudesnom knjigom Luka i Tonka (Luko Paljetak – Tonko Maroević, Jedan niže držeć, drugi više pojuć: Lirska, i ina korespondencija 1984. – 2020., Naklada Bošković, Zagreb, 2024.), Željka Lovrenčić: Oda rodnom gradu (Davor Grgurić: Kamov bi nam zamjerio štošta, Društvo hrvatskih književnika – Ogranak u Rijeci, Rijeka, 2023.), Andrea Sapunar Knežević: Hrvojka Mihanović Salopek: U ogledalu znanstvenih prosudbi (Hrvojka Mihanović-Salopek, U ogledalu znanstvenih prosudbi II. sv., Biakova, Zagreb, 2024.), Marito Mihovil Letica: Objedinjavanje vremena i svijeta (Damir Pešorda: Jedno, Hrvatska kulturna zaklada Hrvatsko slovo, Zagreb, 2021.), Tin Lemac: Rascvala otočja jezične kombinatorike (Tin Fresl: Invokacija klaustrofobije, Biakova, Zagreb, 2024.), Miljenko Buljac: Približavanje lirici. Sesteti – ustaljeni pjesnički oblik Drage Čondrića (Drago Čondrić: Kainov vapaj, Splitski književni krug, Split, 2025.) i Danka Radić: Pečat istine (Nikola Šimić Tonin: Pečat istine, Književne kritike i osvrti..., Hrvatsko književno društvo – Zadar, Biblioteka Donat, Zadar, 2025.); 3. broj: Stjepan Damjanović: Uzlet hrvatske filologije (Alojz Jembrih: Stipan Konzul i njegovo djelo: Uz 500. obljetnicu rođenja (1521. – 2021.), Folia Protestantica Croatica, Svezak 7, Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću – Teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik« – Adventističko teološko visoko učilište, Zagreb, 2023.), Milan Bošnjak: Knjiga Jezik je svjedok - Sanje Vulić – pouzdani svjedok bogatoga jezičnog i kulturnog blaga središnje Hrvatske (Sanja Vulić: Jezik je svjedok: Izabrani mjesni govori i pisana riječ u središnjoj Hrvatskoj, Katedra Čakavskog sabora Modruše, Modruš, 2024.), Željka Lovrenčić: Zahtjevan i zanimljiv roman (Davor Velnić: Hram oblaka: Dijaloški roman u nekoliko slika, Zagreb, Matica hrvatska, 2023.), Nikola Đuretić: Zvonki zvonini Stijepa Mijovića Kočana (Stijepo Mijović Kočan: 101 zvonin, Matica hrvatska, Zagreb, 2024.); 4. broj: Stjepan Damjanović: Srednjodalmatinski odvjetak hrvatskoga glagoljaštva (Slavko Kovačić: Glagoljaštvo na području stare Splitske metropolije, Staroslavenski institut, Filozofski fakultet, Split, Centar “Don Frane Bulić”, Split, 2025.), Robertino Bartolec: Vraćanje temeljnim postavkama (povodom zbirke kratkih priča "Prapočetak nije daleko" autorice Petrane Sabolek) (Petrana Sabolek: Prapočetak nije daleko, Modernist nakladništvo, Varaždin, 2025., 192. str.), Perina Meić: Povratak nezapažene (Ivica Petrović: Milena, HKD Napredak Glavna podružnica Mostar, Synopsis Zagreb – Sarajevo, 2025) (radi se o prikazu života i djela Milene Preindlsberger-Mrazović,jedne od izuzetno važnih osoba bosanskohercegovačke kulture s početka 20. stoljeća), Nevenka Nekić: Legenda o sućuračkom topu iz pera Renate Dobrić (Renata Dobrić: Legenda o sućuračkom topu / Legenda o obrani Kaštel Sućurca od Turaka – priča o sućuračkom harambaši, baki Maruši, sućuračkom topu i siru, Gradska knjižnica Kaštela, Kaštel Sućurac, 2024.).

U rubrici “Tragovima baštine” nalaze se četiri priloga i to u: 2. broju: Nikola Šimić Tonin: Srebrenka (Sena) Jurinac, Ivana Skuhala Karasman: Doprinos Marije Bride istraživanju hrvatske filozofske baštine; u 3. broju: Alojz Jembrih: Kako je od »Dragoljuba« došlo do »Vienca«; u 4. broju: Alojz Jembrih: Ogulinska čitanka – Pisana baština (uredili: Višnja Lipošćak i Stjepan Sučić. Ogranak Matice hrvatske u Ogulinu, Ogulin 2020.).

U rubrici „In memoriam” su tri priloga posvećena Feđi Šehoviću, Veselku Koromanu i Petru Gudelju: 1. broj: Feđa Šehović (Bileća, BiH, 16. ožujka 1930. – Dubrovnik, 1. veljače 2025.) Slavica Stojan: Na helikonskom vrelu dubrovačke književne tradicije, 2. broj: Veselko Koroman (Radišići kraj Ljubuškog, 7. travnja 1934. – Mostar, 7. siječnja 2025.) Mile Pešorda: Mir neka je sve-mirnoj duši Veselka Koromana (1934. - 2025.) i Petar Gudelj (Podosoje kraj Imotskoga, 29. rujna 1933. – Zagreb, 13. veljače 2025.) Gloria Lujanović: Petar Gudelj: Mistični Mediteranac, divlji gorštak, samozatajni šaman.

Ovaj faktografski prikaz sadržaja Kola za 2025. nudi se čitatelju na čitanje i prosudbu.

Stipe Kutleša