Podjela svijeta

Summit Šangajske organizacije za suradnju i vojna parada u Pekingu pružili su dovoljno informacija kako je u zamahu podjela svijeta na dva tabora - proamerički/prozapadni i prokineski. Šangajska organizacija za suradnju, koja je do sada funkcionirala kao dijaloški forum bez uključivanja u rješavanje kriznih žarišta, ovim summitom u Kini prometnula se u ambicioznog geopolitičkog igrača s antizapadnom i antinatovskom orijentacijom. Na čelu tog "antizapadnog svijeta" je Kina, a glavni sekundanti su joj Rusija i Sjeverna Koreja. Sve tri države posjeduju atomsko, to jest nuklearno naoružanje, te jačanje njihovog savezništva demonstrirano na summitu i vojnoj paradi u Kini može se smatrati do sada najjačim vidljivim izazovom Zapadu pod vodstvom Sjedinjenih Američkih Država nakon hladnoratovskog konfrontiranja.

Neminovnim se čini da će, želi li sačuvati svoju vojnu, diplomatsku, političku i znanstvenu reputaciju, "zapadni svijet" morati reagirati energičnije i konkretnije no što je do sada činio. "Zapadni svijet" najprije treba odbaciti liberalnu ideološku košulju koju je nosio desetljećima nakon Drugog svjetskog rata. Liberalnom programiranju zapadnih društava istekao je rok trajanja. To su društva koja su se udaljila od kršćanstva kao svojeg civilizacijsko-religijskog oslonca i time izgubila duhovno samopouzdanje. Želi li mijenjati nastupajuće globalne okolnosti, "zapadni svijet" najprije mora mijenjati sebe. Narodski rečeno - da bi promijenio drugoga najprije promijeni sebe. U duhovno deficitarnom "zapadnom svijetu" politička klasa je kolekcija birokrata bez markantnog državničkog potencijala. Američki predsjednik Donald Trump se intenzivno eksponira što katkad više sliči na menadžera neke velike kompanije nego na državnika velike zemlje. Trumpova eksplozivnost privlačna je medijima i to mu priskrbljuje dominantan personalni publicitet na planetarnoj razini. S druge strane kineski predsjednik Xi Jinping je drugačiji profil koji summitom Šangajske organizacije za suradnju i vojnom paradom jeste namaknuo sebi globalni publicitet, ali taj publicitet je privremen i izvire iz karaktera događaja, a ne iz njegovog individualnog naboja. No, Xi lukavo i bez spektakularnih retoričkih nastupa, gradi globalni utjecaj svoje države. Kina jeste komunistička država, ali ona je ukorijenjena u konfucijanizmu koji je veći i dugotrajniji od marksizma i komunizma.

Među oružjem na vojnoj paradi u Pekingu vojni analitičari posebice ističu novi interkontinentalni balistički projektil DF-61 o kojem su dosadašnji podatci oskudni, ali se nedvojbeno radi o projektilu golemog dometa pošto je njegov prethodnik imao domet 12.000 kilometara. Na paradi su po prvi puta javnosti predstavljeni kineski projektili dizajnirani za napad na brodove. To signalizira pripremu Kine za eventualne pomorske bitke s Amerikancima zbog Tajvana koje Kina želi pripojiti, a Amerika se tomu protivi. Njihovo javno pokazivanje ima svrhu odvraćanja Amerikanaca od zauzimanja za neovisnost Tajvana. No i Amerikanci imaju do sada nepoznato oružje za uništavanje protivničkih brodova na velikim udaljenostima što može biti dio američke taktike odvraćanja Kine od pripajanja Tajvana. U američko-kineskom rivalstvu oko Tajvana za sada obje strane prakticiraju doktrinu "na odvraćanje odvraćanjem". U takvom pristupu egzistiraju i nastojanja i Amerikanca i Kineza za pridobivanje globalnog javnog mnijenja za "svoju stvar".

Nakon summita Šangajske organizacije za suradnju i vojne parade, kojom je Kina obilježila 80. godišnjicu od završetka Drugog svjetskog rata, stanje na našoj planeti pomjerilo se u pravcu pojačanih opasnosti. Globalne prijetnje se umnožavaju. Nazočnost srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića vojnoj paradi u Pekingu može se tumačiti kao njegov pokušaj popravljanja imidža o sebi narušenog višemjesečnim masovnim prosvjedima u Srbiji na kojima se traži njegova ostavka. Međutim, s druge strane Vučićeva nazočnost događanjima u Kini aranžiranih po ukusu antizapadnog svijeta signalizira da taj antizapadni svijet pruža svoje pipke i na Balkan.

Pejo Gašparević