Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti proglasila Deklaraciju o povijesnom hrvatskom grbu

„Bijela i crvena boja u tvom se mijenjaju polju, divno prikazuju one našega roda kob.“ Ovako na hrvatskom zvuči rečenica koju je na latinskom 1701. u svom djelu Stemmatographia napisao otac hrvatske heraldike, polihistor Pavao Ritter Vitezović, opisujući hrvatski grb sastavljen od bijelih i crvenih kvadratnih polja ni ne sluteći kakvu će kob i sam doživjeti gotovo tri stoljeća kasnije, upravo u vrijeme kada će njegova Croatia rediviva doista oživjeti u svojoj punini kao samostalna država. Kao nastavak gotovo polustoljetne prakse nametanja hipoteke ustaštva hrvatskome narodu, na samom početku procesa osamostaljenja Hrvatske u proljeće i ljeto 1990, kada su se diljem Hrvatske slobodno zavijorile crveno-bijelo-plave trobojnice ne više s petokrakom zvijezdom, nego sa šahiranim hrvatskim grbom u sredini, iz Beograda je lansirana teza o „ustaškoj šahovnici“ po kojoj je povijesni grb hrvatskog naroda zapravo simbol ustaštva, osobito ako počinje prvim bijelim poljem kako je bila praksa u ustaškoj NDH.

I nakon što se Hrvatska pobjedom u Domovinskom ratu oslobodila tobože bratskog zagrljaja Srbije, inkriminacija hrvatskog grba s prvim bijelim poljem nastavila se, pa i pojačala, ali unutar same Hrvatske, i to upravo u 21. stoljeću. Dio medija i njima srodnih društvenih higijeničara marljivo bilježi svaki slučaj kad netko neslužbeno nacrta ili istakne varijantu povijesnog hrvatskog grba s prvim bijelim poljem ili zastavu s takvim grbom. To rezultira čak i kaznenim prijavama, premda se radi o zastavi koja je od srpnja do prosinca 1990. bila službena zastava Republike Hrvatske, sve dok uoči donošenja Božićnog Ustava nije službeno definiran današnji službeni državni grb koji se nalazi i na zastavi, u kojem je prvo polje crveno.

Kako bi se konačno stalo na kraj stigmatizaciji različitih varijanata hrvatskog povijesnog grba, povijesne činjenice razdvojile od zlonamjernih falsifikata te prekinulo pseudoznanstveno i politikantsko vezivanje početnog bijelog polja isključivo uz NDH i ustaški pokret, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti proglasila je 5. lipnja Deklaraciju o povijesnom hrvatskom grbu. I to upravo u trenutku dok je u Hrvatskom saboru trajala rasprava o prijedlogu da se 5. lipnja proglasi Danom hrvatske zastave, u spomen na dan kad je 1848. na ustoličenju bana Josipa Jelačića prvi put istaknuta crveno-bijelo-plava trobojnica koja je ubrzo diljem hrvatskih zemalja prihvaćena kao hrvatska nacionalna zastava. Sabor je idućeg dana jednoglasno proglasio Dan hrvatske zastave i tako je tema temeljnih nacionalnih simbola nakon dugo vremena ponovno došla u žarište interesa javnosti.

Hrvatska šahovnica od 15. stoljeća

Akademija je Deklaraciju proglasila na završetku znanstvenog skupa na kojem su istaknuti povjesničari akademik Stjepan Ćosić, Ivan Jurković, Mate Božić, Tomislav Galović, Hrvoje Kekez, Željko Holjevac i Mario Jareb razmotrili razne teme vezane uz povijest hrvatskog grbovlja i pojasnili kako je krajem 15. stoljeća došlo do nastanka i razvoja šahiranog zemaljskog grba Hrvatske koji je u 19. i 20. stoljeću postao općeprihvaćeni nacionalni grb hrvatskog naroda i sastavni dio hrvatske nacionalne i državne zastave. Iz njihovih izlaganja bilo je jasno da je u šahiranom hrvatskom grbu kroz stoljeća varirao i broj polja i raspored njihovih boja, pri čemu se boja početnog polja nikad, sve do stvaranja samostalne Hrvatske, nije posebno problematizirala, niti joj se pridavalo ideološko značenje. Jasno je potvrđena i notorna činjenica da se prva zastava Republike Hrvatske gdje šahirani grb nije sadržavao krunu s grbovima hrvatskih zemalja ne može poistovjećivati sa zastavom NDH jer je ona sadržavala i slovo U kao simbol ustaškog pokreta, pa prema tome niti grb s prvim bijelim poljem ne može biti simbol ustaštva.

„Potrebno je prosvijetliti prijepore koji se pojavljuju i zaštititi povijest Hrvata od napada kojima se umanjuju nacionalne vrijednosti. Nametanjem lažnih dilema o hrvatskim simbolima pokušava se diskreditirati sva povijesna postignuća i zato te dileme treba raščistiti, a Hrvatima omogućiti slavljenje punine svoga povijesnog identiteta uz oslonac na zakone naše Republike Hrvatske“, kazao je predsjednik HAZU akademik Velimir Neidhardt na otvorenju skupa na kojem su se mogle čuti mnoge manje poznate pojedinosti u vezi hrvatskog šahiranog grba. Nastao je krajem 15. stoljeća, kada se Hrvatska na Zapadu prepoznaje i naziva predziđem kršćanstva zbog otpora Osmanlijama, i to u krugu Habsburgovaca kao pretendenata na hrvatsko prijestolje. To je imalo odjeka i u heraldici, pa je grb Hrvatske kao utvrde tada oblikovan tako da se zidni raster metodom redukcije i stilizacije likovno pretvorio u šahiranu plohu s pravilnim kvadratima. Takav grb prvi je put u Hrvatskoj službeno upotrijebljen na pečatu zaključaka Hrvatskog sabora u Cetingradu 1527. kada je Ferdinand I. Habsburški izabran za hrvatskog kralja. U ranijim prikazima hrvatskog grba preteže prvo srebrno polje jer se smatralo metalom koji je prema heraldičkim pravilima imao prednost pred crvenom bojom. U tom je smislu povijesna ironija i apsurd da su austrijske vlasti 2022. uklonile hrvatski grb s prvim bijelim poljem sa spomenika na Bleiburškom polju smatrajući ga fašističkim simbolom, a radi se o grbu koji je zapravo nastao u Austriji i koji je Hrvatskoj podarila austrijska dinastija Habsburgovaca.

Grb smo mi

Na Jelačićevoj zastavi iz 1848. grb ima prvo crveno polje, a uz njega su tu bili i grbovi Slavonije i Dalmacije koji će i nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe 1868. biti na zastavi Trojedne kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. No izgled zastave i grba nije bio precizno određen pa se šahirani grb češće pojavljuje s prvim bijelim poljem, a u to vrijeme se sve više prihvaća kao nacionalni hrvatski grb i prevladava u odnosu na druga dva. Službeno je to potvrđeno tek 1916. kad nastaje mali grb Austro-Ugarske u kojem je Hrvatska zastupljena samo sa šahiranim grbom kao simbolom svih hrvatskih zemalja. To se ponovilo i osnutkom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. čiji je grb sadržavao srpski, hrvatski i slovenski grb, a iz grafičkih razloga kao prvo polje hrvatskog grba ustalilo se crveno. Takav je grb 1939. postao i grb Banovine Hrvatske.

U NDH je službeno definirano da je prvo polje u grbu bijelo jer se predviđalo da će se ondje umetnuti slovo U koje je na koncu smješteno iznad grba unutar troplete vitice. Zanimljivo je da se Emilij Laszowski, istaknuti povjesničar i kulturni djelatnik, jedan od osnivača Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“, tada zalagao za crveno polje, a isti je stav zastupao i 1945. kad su ga i komunističke vlasti pitale za mišljenje pa je grb Narodne, odnosno Socijalističke Republike Hrvatske, uz elemente sovjetske heraldike (žitno klasje, sunce, more, nakovanj i neizbježna petokraka zvijezda na vrhu), imao hrvatski grb s prvim crvenim poljem, ali ono nije bilo službeno definirano pa je bilo i inačica s prvim bijelim poljem.

O hrvatskom povijesnom grbu i nekim lažnim prijeporima s njim u vezi govorio je predsjednik Uprave Školske knjige Ante Žužul koji je upozorio na slučajeve kada su građani u posljednjih desetak godina bili kažnjavani zbog isticanja zastave s prvim bijelim poljem. „Neki žele da se mi bavimo samima sobom. To traže oni koji ne mogu podnijeti hrvatski grb ni hrvatsku slobodu. Hrvatski grb nije ni socijalistički ni komunistički ni ustaški, nego hrvatski, grb hrvatskog nacionalnog identiteta. Grb smo mi, grb je naša istost, to je ono što jesmo, to je naša sloboda, naša budućnost i naša zbirna povijest“, kazao je Žužul.

Pitanje prvog polja hrvatskog povijesnog grba može se usporediti s dilemama sadrži li dalmatinski grb leopardove ili lavlje glave, je li prva greda u dubrovačkom grbu plava ili crvena, mora li koza iz istarskog grba imati crvene rogove i papke te je li kuna iz slavonskog grba zapravo lav – sva ova pitanja mogu se i trebaju raspravljati među stručnjacima, pa i onima manje stručnima koje ove teme zanimaju, ali nemaju ili ne bi trebala imati nikakvu političku i ideološku konotaciju.

Marijan Lipovac
Vijenac