Komunizam i kultura

Stepinčevo u zagrebačkoj katedrali - kako se uobičajilo od blagopokojnog kardinala Franje Kuharića a nastavilo za sadašnjega zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića - postalo je povlašteni trenutak za snažne i važne poruke ne samo za Crkvu i njezine članove nego i za cjelokupno hrvatsko društvo. Kardinal Bozanić ove je godine snažno pozvao na priznavanje komunističkih zločina i patnje koju su prouzročili ti zločini te na izgradnju kršćanske kulture nadahnute evanđeljem. "Žalosti nas što se nakon svih komunističkih strahota u Hrvatskoj ne uspijeva čuti odgovor odgovornih za trpljenja ljudi. Štoviše, žalosti nas što je mentalitet toga doba iznjedrio kulturu koja je izgubila stid. Ne samo da zločinci nisu prepoznali svoj zločin, nego čak nisu ni pokazali osjećaj stida pred ljudskim i Božjim pogledom" - rekao je kardinal Bozanić izričući misao velike većine u hrvatskom narodu, osobito onih koji su neposredno bili pogođeni smrću ili patnjom svojih najbližih.

Stav prešućivanja, umanjivanja, ignoriranja i nijekanja komunističkih zločina - a to se neprestano događa kako na razini politike i pravosuđa tako i na javnoj medijskoj sceni na kojoj dominiraju dionici toga stava - drži otvorenom opasnu i veliku ranu na tkivu hrvatskoga društva koja može zacijeliti samo zadovoljenjem istine i pravde. Taj stav zajedno s ranom koju trajno podržava, uvelike sputava ne samo razvitak demokracije u suvremenom hrvatskom društvu nego i okiva iznutra hrvatsko društvo u relativizmu, dvostrukim mjerilima, licemjerju - a sve to nužno vodi dehumanizaciji našega društva. Nije li stravičan naum da se u školskim udžbenicima prešute partizanski i komunistički zločini? Tko to želi da u hrvatskom društvu trajno tinja nevidljiva bomba koja bi mogla svakoga časa eksplodirati? U ime čega aktualna hrvatska politika ne dopušta pravnoj državi da preispita odgovornost onih koji su u ime komunizma počinili zločine koji ne zastarijevaju?

Za budućnost hrvatskoga naroda i hrvatskoga društva silno je važno da se na častan način prošlost prepusti povijesti, da se sve učini kako bi sve rane izazvane komunizmom što prije zacijelile i da s hrvatske javne scene konačno i definitivno nestane "komunistička kultura laži". To je jedan od primarnih hrvatskih nacionalnih interesa koji bi trebao ući u program svih političkih stranaka ukoliko stvarno žele biti demokratske i ostvarenje koje neće nitko osporavati, čak ni oni iz inozemstva koji snažno utječu na mnoga unutarnja pitanja hrvatske države.

No za budućnost hrvatskoga naroda i hrvatskoga društva isto je tako važno razvijanje kršćanske, katoličke kulture, nadahnute evanđeljem, u dijalogu i suradnji s kulturama koje se inspiriraju na drugim izvorima. Zato je kardinal Bozanić u homiliji na Stepinčevo rekao o bl. Stepincu: "Nakon što je istaknuo činjenicu da je dotada ubijeno tristotinjak svećenika, redovnika i redovnica, nadbiskup je upozorio da su uništene katoličke škole, tiskare, katolička štampa, oduzeti katolički zavodi, onemogućen rad sirotištima, uništen Caritas, uništeno Društvo sv. Jeronima, ta najjača pučka kulturna institucija, sjemeništa su stavljena u nemoguće okolnosti, oduzeta je crkvena imovina, otežan ili izbačen vjeronaučni rad iz škola, nasilno uveden civilni brak, časnim sestrama spriječen rad u bolnicama..." Citirao je i riječi kardinala Stepinca: "Ono što zanima Katoličku Crkvu, to je pitanje odgoja mladeži, to je pitanje škola, to je pitanje slobode katoličke štampe, to je pitanje Caritasa, to je pitanje slobode redova, to je pitanje poštivanja katoličkog braka i slične stvari. To je što nas zanima, a za drugo ćemo već nekako." Zatim je dodao: "Znao je da hrvatski narod ne može živjeti od komunističke kulture laži kojom ga se svakodnevno hranilo. Bilo mu je stalo do kršćanske kulture solidarnosti, brige za drugoga na svim razinama društva, do evangelizirane kulture koja je stoljećima njegovala bliskost Crkve i hrvatskoga naroda."

Zauzetost blaženog mučenika Stepinca za kulturu prožetu evanđeljem više negoli za svoju osobnu sigurnost snažna je poruka vjernicima, osobito vjernicima intelektualcima našega doba - u kojemu u javnosti ne dolaze do izražaja predstavnici te kulture već dominiraju glasovi koji zastupaju suprotne stavove i koji, kako je istaknuo kardinal Bozanić, "čovjeka svode na prolazne potrebe a društvo na pojačalo tih potreba" - da se uključe u izgradnju suvremene kršćanske, katoličke kulture. Kardinal Bozanić, aktualizirajući blaženikovu zauzetost, izravno se obratio znanstvenicima, kulturalnim djelatnicima, umjetnicima, odgojnim i zdravstvenim krugovima "da u vremenu sinodskih rasprava ne izostanu i ne zaborave da su potrebni našoj Crkvi,; da je Crkva bez njih krnja". Doslovno im je poručio: "Vi ste promicatelji kršćanske kulture, vi možete ponovno tkati prekinute niti katoličke prisutnosti u hrvatskom društvu koju su komunistički ideolozi, nalogodavci i izvršitelji tako marno razdirali tijekom više desetaka godina. Nemojte šutjeti, poštovani znanstvenici, kulturalni djelatnici, umjetnici, ljudi u odgoju, obrazovanju, zdravstvu i medijima kada se razara obitelj, ne prihvaćajte istine koje služe samo zato da se izvuče profit, nemojte pognuti glave kada revni propagandisti grme da su katolici nazadni, ne dajte se pokolebati pred onima koji vjeru u Boga smatraju marginalnim pitanjem za vašu djecu."

Taj konkretni poziv kardinala Bozanića trebao bi odjeknuti i u samoj Crkvi, osobito na župnim i dekanatskim razinama, da se posveti daleko veća pozornost katoličkim intelektualcima i da ih se uključi u neposredan crkveni život. U pluralnom i demokratskom društvu mora biti mjesta za izvornu kršćansku kulturu i za dijalog predstavnika te kulture s predstavnicima kultura drugih nadahnuća.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

{mxc}