Pozitivne i negativne strane medija

Pred roditeljima su danas mnogi izazovi, među kojima i razni „ekrani“. Mediji sami po sebi nisu ni loši ni dobri, pa tako posljedice korištenja medija nisu problematične dokle samo korištenje nije problematično. U prve tri godine života započinje razvoj djetetovih osjetila i dijelova mozga zaduženih za razumijevanje uočenog. Malo dijete u prvim mjesecima vidi samo obrise, odnose svjetla i sjene, a prve boje koje raspoznaje su one akromatske – crna, bijela i siva. Tek s četiri mjeseca dijete može raspoznavati boje, i to žarke boje poput crvene, plave, žute i zelene, a upravo se one najčešće i rabe u medijima. Postoji li potreba za prikazivanjem medijskih sadržaja u najranijoj dobi, s obzirom da dječji mozak nije spreman za njegovo raspoznavanje?

Djeca u vrlo ranoj dobi reagiraju na pokrete, samim time i na pokretne slike na ekranima. Riječ je o orijentacijskom odazivu, nesvjesnoj reakciji koja se instinktivno javlja na podražaj te time dovodi tijelo u stanje borbe ili bijega. Nakon otprilike pet sekundi tijelo se smiruje, čime opada i pažnja gledatelja. Preko brzih izmjena montaže, promjene kutova snimanja, zumiranja, naglih promjena jarkih boja ili zvukova potiče se orijentacijski odaziv. Kad se dijete navikne na toliko poticajne sadržaje, dolazi do teškoća i problema u usmjeravanju pozornosti na objekte poput slikovnica ili igračaka jer su, u usporedbi s medijskim sadržajima, a u kontekstu orijentacijskog odaziva – nezanimljive i dosadne. Ali preko dosade se razvija dječja mašta i inicijativa.

Neki govore i o smanjenju produkcije govora, smanjenju pažnje i koncentracije, motorike, ali i o utjecaju na predčitalačke vještine, te štetnom utjecaju digitalnih uređaja i medija na razvoj socijalnih i emocionalnih vještina. Dijete je izloženo jednostranoj komunikaciji „ekran – dijete“ gdje je ono samo pasivni promatrač. Nema povratne informacije i komunikacije. Povećana je i sklonost agresivnom ponašanju upravo zbog oponašanja medija ili učenja da je nasilje opravdan način postizanja cilja s obzirom da ga nerijetko, osim negativnih likova, koriste i pozitivni likovi i junaci, i to bez posljedica.

Postoji niz kvalitetnih dječjih obrazovnih programa za nova znanja i koncepte. Jedan od takvih je i televizijski program Juhuhu na Hrvatskoj radioteleviziji, koji nudi razne obrazovne televizijske sadržaje poput Čarobne ploče, dječjih dokumentaraca i (animiranih) filmova poput Psića u ophodnji u kojem psići, a onda i djeca kao konzumenti sadržaja, uče o upornosti, samopouzdanju i prijateljstvu. Osim toga, dostupan je i portal https://juhuhu.hrt.hr na kojem roditelji imaju pristup stručnim tekstovima psihologa i smjernicama za razgovor s djecom o gledanom sadržaju.

Nažalost, s velikim razvojem novih digitalnih medija radio sve rjeđe pronalazi svoje mjesto u obiteljskim domovima, iako nudi kvalitetne sadržaje za djecu i mlade. Jedna je od takvih emisija Hrvatskog radija U trend­ingu urednica Ivane Sučić i Sandre Maričić, koja u fokus stavlja interese i potrebe digitalne generacije, gdje djeca i mladi sudjeluju u kreiranju sadržaj te iznose izazove s kojima se susreću, s kojima se svi mogu poistovjetiti. U emisiji Radioigra za djecu i mlade urednice Nives Madunić Barišić dramatizirani su svjetski poznati romani, ali i domaći dječji klasici kao podloga za razgovor u obitelji.

* * * * *

Preporuke stručnjaka

• Vremenski ograničiti gledanje televizije i korištenje uređaja na maksimalno dva sata dnevno za djecu stariju od tri godine. Djeca mlađa od tri godine ne bi trebala biti uopće izložena ekranima.

• Izbjegavati korištenje medija za vrijeme obroka i neposredno prije spavanja.

• Donijeti pravila o korištenju ekranima u domu. Ako ih dijete vidi i ako im je izloženo, imat će i više izraženu želju za njima. Zajednički donijeti odluku o tome što će se i kada gledati.

• Korištenje digitalnih uređaja nije preporučljivo u obliku nagrade ili kazne.

• Obratiti pozornost na dobne oznake primjerenosti za djecu.

• Korištenje medija uvesti kao obiteljsku aktivnost s interakcijom s roditeljima.

• Koristiti se „starim medijima“ – slikovnice su prilagođene dobi i razvoju djece, a ona mogu zastati, postavljati pitanja, istraživati, izmisliti drukčiji kraj, zamisliti sebe u toj situaciji.

• Provoditi više vremena na otvorenom – u vanjskim aktivnostima uključena su sva osjetila.

• Biti primjer – svojim primjerom pokazati djeci kako se medijima koristi i kako iz njih izvući ono najbolje.

Mirjana Soljačić
Vijenac