Vrijednosti i pritisci

 

 

Što se više približava čas odluke Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o (ne)davanju suglasnosti na predložene programe zdravstvenog odgoja i obrazovanja to sve više raste napetost, ali i pritisci na ministra i to ministarstvo. Javnosti najvidljiviji pokušaj otvorenoga pritiska je očitovanje pravobraniteljice za djecu koje je objelodanjeno u ponedjeljak 29. siječnja, a svi drugi pritisci idu uobičajenim skrivenim kanalima u koje javnost nema uvid a koji, nažalost, vrlo često rezultiraju u najmanju ruku vrlo čudnim, a za hrvatsku stvarnost objektivno neprihvatljivim odlukama odgovornih.

 

U pluralnom društvu legitimna su različita mišljenja i njihova iznošenja o svim pitanjima pa tako i u gledanjima na obitelj, mlade, djecu, odgoj, ali bi bilo posve suprotno temeljnom demokratskom načelu kad bi se mišljenje određene manjine kao kakav obvezujući program nametalo svima, dakle i onima koji se s takvim mišljenjem uopće ne slažu. U Hrvatskoj smo upravo svjedoci jednoga takvoga pokušaja, a budući da je već vladajuća politika više puta pokleknula pred takvim pritiscima, taj aktualni pokušaj trebalo bi što jasnije i očitije prikazati javnosti da bi javnost spriječila političare u donošenju odluka štetnih za opće dobro. Istodobno - treba to jasno reći - nezamislivo je da bi itko pokušao da bi se svima nametao koji izričito i specifično katolički stav u hrvatskom društvu u kojem se 87 posto građana deklariralo kao katolici. To je važno istaknuti da bi bilo jasno tko je u hrvatskom društvu tolerantan i demokratski raspoložen, a tko nije.

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa raspisalo je početkom 2006. natječaj za program zdravstvenoga odgoja u osnovnim i srednjim školama na koji se odazvalo 13 ponuditelja s 11 prijedloga za osnovnu školu, 8 prijedloga za četverogodišnju i 5 prijedloga za trogodišnju srednju školu. Između tih 24 ponuđenih programa od toga ministarstva izabrano je povjerenstvo, sastavljeno od stručnjaka raznih zvanja za osnovne škole kao najbolji izabralo program udruge GROZD (Glas roditelja za djecu), a za srednje škole uz GROZD-ov program i program Foruma za slobodu odgoja. Premda je na izradi programa GROZD-a surađivalo 22 stručnjaka od sveučilišnih do osnovnoškolskih profesora, premda je taj program dobio pozitivne stručne recenzije neovisnih vrhunskih autoriteta, premda ga je povjerenstvo za izbor programa proglasilo najboljim i premda ga je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa prihvatilo, taj program izložen je upornim osporavanjima i pozivima na opoziv iz redova istomišljenika Foruma za slobodu odgoja. Dok su se drugi predlagatelji pomirili s odlukom povjerenstva, istomišljenici Foruma za slobodu odgoja, premda dobro znaju da zastupaju manjinsko mišljenje, ne mire se što nije prošao njihov prijedlog te ustraju u pokušaju nametanja svoga programa koji većini uopće nije prihvatljiv.

Taj pokušaj i taj pritisak, vrlo vjerojatno, ogleda se i u stavovima pravobraniteljice za djecu iznesenim u Preporuci ministru zdravstva i socijalne skrbi od 27. siječnja, no pred javnošću za tu preporuku svu odgovornost mora preuzeti pravobraniteljica za djecu koja je svojim potpisom stala iza svega što je u tome dokumentu napisano. Kako je određeno Zakonom o pravobranitelju za djecu, djelokrug i način rada pravobraniteljice definiran je kao obveza štićenja, praćenja i promicanja interesa djece na temelju Ustava RH, međunarodnih ugovora i zakona, pa je veoma neobično što pravobraniteljica za djecu zastupa stav da za izvođenje nastave zdravstvenog odgoja nije potrebno tražiti suglasnost roditelja: "Kao što roditelji ne daju suglasnost na izvođenje programa hrvatskog jezika ili glazbenog odgoja, tako bi izvođenje programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja trebalo biti obvezno." Takav stav u izravnom je sukobu s 63. člankom Ustava koji kaže: "Roditelji su dužni odgajati, uzdržavati i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece. Roditelji su odgovorni osigurati pravo djetetu na potpun i skladan razvoj njegove osobnosti." Te ustavne odredbe jamče roditeljima pravo i dužnost znati tko, kako, s kojim ciljevima i kojim sredstvima odgaja njihovo dijete u školi ili općenito u društvu. Onaj tko ne poštuje Hrvatski ustav, sigurno ne radi za hrvatske interese. Upravo je nevjerojatno da bi u demokratskom poretku, koji pretpostavlja pluralno društvo, mogao postojati itko tko bi u ime institucije kao što je pravobranitelj za djecu po tipičnom totalitarističkom modelu zagovarao nametanje određenog mišljenja ili svjetonazora u školskom sustavu ne mareći za to ustavno i demokratsko pravo i mišljenje roditelja.

Uz brojne druge sporne stavove kojima se pravobraniteljica za djecu svojom preporukom predstavlja kao kompetentna ne samo za pravne, što bi se očekivalo, nego i za psihološke, medicinske, pedagoške i etičke aspekte, osobitu pozornost privlači njezina zamjerka koju je doslovno izrazila: "....ponuđeni sadržaj eksperimentalnog programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja za osnovne i srednje škole Udruge GROZD - Glas roditelja za djecu u modulima u kojima je obrađena tema ljudske spolnosti procjenjujem vrijednosno određenim". Pod sintagmom "vrijednosno određenim" krije se napad na kršćanstvo, na kršćanski sustav vrijednosti. Pritom autor toga teksta preporuke otkriva da očito nije upoznat da je većina kršćanskih vrijednosti univerzalna i da ih kao vrijednosti prepoznaju ljudi i koji nikada nisu upoznali kršćanstvo. Uostalom da je baš u tom programu riječ o univerzalnim vrijednostima potvrđuje i činjenica da je tom programu svoju javnu potporu iskazala uz Katoličku i Srpsku pravoslavnu Crkvu i Islamska zajednica u Hrvatskoj. Osim toga, bez zastupanja bilo kakvih vrijednosti uopće nije moguć nikakav odgoj, a država koja je do te mjere laicistička da ne priznaje nikakve vrijednosti prije ili kasnije osuđena je na propast.

Ivan Miklenić
Glas Koncila

 

{mxc}