Obitelj i mediji

Kada pregledaju većinu hrvatskih novina i internetskih portala, mnogi nakon nekoliko minuta mogu steći dojam da se u društvu ne događa ništa dobroga. Rat, političke afere i intrige, prirodne katastrofe – teme su koje i u svjetskim medijima najčešće zaokupljaju naslovnice. Takve se vijesti najbolje prodaju, tvrde medijski »praktičari«. No jesu li zaista samo loše vijesti »dobre« vijesti?

»Obrnuvši« pilu, europski projekt »Obitelj i mediji« ponudio je nekoliko razloga zašto se u medijima treba voditi računa o ravnoteži između dobrih i loših vijesti. »Diljem svijeta svakoga dana događaju se velika djela solidarnosti: misionari u udaljenim zemljama naviještaju evanđelje među najsiromašnijima, otvaraju se domovi za djecu, spašavaju se žene iz mreže trgovine ljudima, mnogi žrtvuju svoje živote da bi dopremili vodu i hranu do ratnih zona… Zašto se upravo takvim vijestima, koje rađaju nadu i nadahnuće, ne daje veća važnost?« pitaju se iz »Obitelji i medija«.

Kao protuargument zasigurno bi se moglo reći da je jedna od zadaća novinarstva »prokazivati« negativnosti u društvu. No, upozoravaju iz »Obitelji i medija«, vrjednovanje dobrih vijesti ne znači podcjenjivanje ozbiljnih situacija, nego pomaže da se u društvu bolje prepoznaje dobro. Isticanje samo loših vijesti vodi iskrivljavanju slike stvarnosti. A biti informiran znači biti aktivnim dionikom društva, pa i vlastite obitelji, podsjećaju iz europskoga projekta.

»Ako je nečije zanimanje vezano uz donošenje informacija, žalosno je da prodaja sadržaja ima veću važnost od istine. Da bi se taj posao shvatio kao istinsko služenje, valja prije svega voditi računa o općem dobru«, napominju iz »Obitelji i medija«. Jedan od voditelja europskoga projekta, prof. dr. Norberto Gonzalez Gaitano, u svojem istraživanju o ratnom novinarstvu upozorava da je zadaća novinara neprestano »vaganje« i interpretacija činjenica, pri čemu sam novinar ne smije biti zaveden propagandnim strategijama jedne ili druge strane. Slično bi se pravilo moglo primijeniti na cjelokupnu medijsku sliku, osobito na situacije u kojima su medijski djelatnici zavedeni propagandnim strategijama »trećih strana«.

Već je 1968. godine američki istraživač masovnih komunikacija George Gerbner proveo istraživanje o štetnom utjecaju koje na društvo može imati prevelika zastupljenost loših vijesti u medijima. Njegova teorija, poznata i kao »sindrom zlobnoga svijeta«, pokazuje da izlaganje isključivo lošim vijestima vodi pogrješnomu razumijevanju stvarnosti i strahu da se nasilje, kriminal i druge ugroze događaju iza svakoga ugla.

Marino Erceg
Glas Koncila