Kada će hrvatski jezik dobiti odgovarajući status i zaštitu?

Prije deset godina u Kolu je objavljen temat o položaju hrvatskoga jezika u kojem desetero akademika, jezikoslovaca, inozemnih i domaćih kroatista, upozorava na nezadovoljavajući društveni položaj hrvatskoga standardnog jezika u RH. Citira se recentni zbornik sa simpozija o jezičnim prilikama u BiH kojemu je cilj „pokušaj stvaranja jednog jezika na prostoru bivše Jugoslavije“, navodi se novi Zakon o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti koji omogućuje da se nazivi proizvoda „na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu“ zamjenjuju riječima „na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili na jeziku koji mogu lako razumjeti potrošači i drugi korisnici“. Primjerice srpskima. Apelira se na potrebu donošenja zakona o javnoj uporabi hrvatskoga jezika kao službenoga.

Gdje smo deset godina poslije?

Festival Škure – Šibenske književne ure, koji se drugi put održao u Šibeniku od 15. do 17. rujna ove godine, raspisao je u lipnju natječaj za najbolju zbirku poezije „na štokavskom govornom području (BiH, Crna Gora, Hrvatska, Srbija)“. U obrazloženju žirija srbijanski književni kritičar Vladimir Arsenić ističe da je „na konkurs za nagradu stiglo 94 zbirke pesama na teritoriji koja pokriva međusobno razumljiv jezik koji tehnički nazivamo bhsc“. Dakle, u Šibeniku se 2022. dodjeljuje književna nagrada na nepostojećem bosansko-hrvatsko-srpsko-crnogorskom jeziku!?

Recentni primjer dolazi i iz Zagreba. Naime, u prostorima Hrvatskoga novinarskog društva i HRT-a 22. i 23. studenoga održani su okrugli stol i radionice o sigurnosti novinara u organizaciji Sindikata novinara hrvatske i Europske federacije novinara, kojima predsjeda Maja Sever. Uz izvještaj s radionice, objavljen 22. studenoga na službenoj mrežnoj stranici Sindikata novinara hrvatske, objavljena je i fotografija s programskim materijalima u kojima su kao službeni jezici navedeni hrvatsko-srpski i engleski. Maji Sever iz redakcije Vijenca 28. studenoga poslali smo upit kako je moguće da unatoč ustavnoj odredbi o hrvatskom jeziku kao službenom jeziku u RH Sindikat novinara Hrvatske i Europska federacija novinara u Zagrebu organiziraju programe na „hrvatsko-srpskom“? Maja Sever zahvalila je na prilici da objasni, ispričala se i opravdala pogreškom. „Čim smo uočili pogrešku na radnim materijalima, ispravili smo je i poslali poziv i plan rada i okruglog stola s ispravnim službenim podacima. Na radionicama su sudjelovali i kolege iz susjednih zemalja, pa je vjerojatno zbog toga došlo do pogreške. Službeni jezik radionice bio je hrvatski uz prijevod na engleski. U prilogu vam dostavljam finalne i službene materijale.“ Nakon upita i upozorenja iz Vijenca s internetskih stranica Sindikata novinara Hrvatske uklonjena je i spomenuta fotografija s programskim materijalima na kojima stoji „hrvatsko-srpski“.

Pogreška nije bila potpis, među ostalima, jednoga sveučilišnog profesora s Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na tzv. Deklaraciju o zajedničkom jeziku 2017. Glavna zagovornica teze o „policentričnom jeziku“ „doktorka nauka“ Snježana Kordić već godinama negira postojanje hrvatskog jezika. Za nju (a i ostale potpisnike Deklaracije o zajedničkom jeziku) hrvatski, srpski, bosanski i crnogorski jedan su policentrični jezik. Ponovno nas dakle neki žele vratiti u Jugoslaviju, u kojoj su nakon Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika mnogi hrvatski intelektualci progonjeni. Uspostavom samostalne Republike Hrvatske hrvatski jezik i latinično pismo u Ustavu su navedeni kao službeni jezik i pismo u Hrvatskoj, hrvatski je jedan od 24 službena jezika EU, no bitka za hrvatski jezik očito nije završena. Iako u novom Zakonu o tehničkim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanju sukladnosti, donesenu 2021, sada ponovno stoji samo „hrvatski jezik“, još nemamo zakon o hrvatskom jeziku, što nas svrstava u rijetke europske zemlje bez takva zakona. Pridodamo li svemu gotovo redovite provokacije iz Srbije, koje negiraju hrvatski jezik (o čemu smo više puta izvještavali), jasno je da položaj hrvatskoga jezika i deset godina nakon apela hrvatskih jezikoslovaca u Kolu u Hrvatskoj nije kakav bi trebao biti.

Položaj hrvatskoga jezika neće se poboljšati dok odgovarajući status i zaštitu hrvatskom jeziku ne osiguramo u vlastitoj domovini. Potom u susjednoj BiH. Novi nacrt Zakona o hrvatskom jeziku koji je Matica hrvatska izradila u 180. godini osnutka prilika je za iskorak. Hoćemo li je iskoristiti?

Goran Galić
Vijenac