Korak dalje u preslagivanju domaće političke scene

Trudila sam se pronaći ovih dana slogan, misao ili interpretaciju kandidata koji najbolje promiče zbunjujuću prirodu skorašnjih lokalnih izbora. I već sam mislila da ga imam. 'Odvažna i svoja' Jelena Pavičić-Vukičević, koja je velikim dijelom okupirala plakatna mjesta u Zagrebu, iskače iz svih medija, hladnjaka i poštanskih sandučića. Bila je ispred haiku-poruke HDZ-ova službenoga kandidata Davora Filipovića: 'Sad je bitan uvid…' No onda se dogodio Andrej Plenković s lucidnom konstatacijom kako je HDZ već pobijedio sve suparnike u čak 48 gradova i općina! Jer ondje uopće nije imao protukandidata.

Kandidatkinja Pavičić-Vukičević visoko je kotirala zbog nespojivosti vlastitog lika i političkoga životopisa s glavnom porukom svoje kampanje. Nakon što je dvadesetak godina u politici bila samo puka izvršna sjena Milana Bandića, nakon što je odbila ideju o vlastitoj kandidaturi neposredno nakon Bandićeve iznenadne smrti poručivši kako je politika za nju završena priča, nakon što je nekoliko dana poslije promijenila mišljenje (možete samo jednom pogađati zašto), evo nama Bandićeve Jelene, gleda nas odasvud: 'Odvažna i svoja.'

Slogani za odvraćanje birača

Slogan 'Sad je bitan uvid' impresionirao me količinom mentalne lijenosti uložene u njega: kako mentalne lijenosti onih koji su ga smišljali tako i onih koji su ga prihvatili. Sama riječ 'kampanja' podrazumijeva bitku za ostvarenje cilja, podrazumijeva aktivnost, podrazumijeva pridobivanje i motivaciju vlastitih pobornika za pobjedu nad protivnicima. A onda kandidatu za zagrebačkoga gradonačelnika, kojeg ionako od početka bije glas falš-kandidata, najjača stranka složi tako visokomotivirajući i zavodljiv slogan: 'Sad je bitan uvid!' Ta tko ne bi potrčao za kandidatom!?

Ta dva slogana za odvraćanje birača zapravo su ilustracija prigodne izborne predstave za širu publiku. Ovi lokalni izbori uopće nisu toliko besmisleni i beznačajni kao što bismo mogli zaključiti iz izborne predstave, nesuvislih i zbunjujućih izbornih kampanja s najčešće neprepoznatljivim gradonačelničkim i načelničkim kandidatima. Oni su većinom upravljani politički inženjering. Pritom ne treba zaboraviti da je politički utjecaj u gradskim vijećima i županijskim skupštinama često i važniji od same gradonačelničke ili županske pozicije.

Ovi izbori označit će korak dalje u preslagivanju domaće političke scene, odnosno njezinih establišmentskih stranaka: HDZ-a i SDP-a. I oni će velikim dijelom dati odgovor o budućnosti SDP-a kao dosad vodeće stranke hrvatske ljevice i HDZ-a kao dosad vodeće stranke hrvatske desnice. Kao glavni konkurent SDP-u iskristaliziralo se Možemo!, a kao glavni konkurent HDZ-u Domovinski pokret; ostalo su sporedni igrači za postizbornu kombinatoriku. Ključne bitke za SDP vodit će se u Zagrebu i Rijeci, a za HDZ u Slavoniji, Dalmaciji i Lici. Važnu, uglavnom manipulativnu, ulogu u stvaranju izbornog rezultata igraju mediji i istraživanja javnog mnijenja.

Poraz SDP-u donosi upitnu budućnost

Prema dosad viđenome, SDP-u je u tom inženjeringu namijenjena uloga velikoga izbornoga gubitnika, i to od Možemo!, aktivističke platforme koju je sâm stvarao kao vlastitu 'civilnu' potporu. Takva perspektiva dijelom je rezultat stanja (rasula) u SDP-u. Ali medijski tretman, koji primjerice u Zagrebu na ljevici (i ne samo na ljevici) toliko očito favorizira aktivista i priučenoga političara Tomislava Tomaševića u odnosu na SDP-ova kandidata Joška Klisovića, već se ubraja u područje izborne kreacije i manipulacije. Ne dobije li važnu ulogu u Zagrebu i izgubi li Rijeku, SDP ima upitnu budućnost, a Možemo! dobiva priliku postati nova zeleno-crvena ljevica, na tragu europskih trendova.

Za razliku od SDP-a, koji se gubi kao stranka, HDZ ostaje jak kao stranka (mnogi bi, ne bez razloga, rekli – klijentelistička klika), ali gubi se kao sadržaj. Da bi uzdrmao HDZ, Domovinski pokret trebao bi mu nanijeti nekoliko snažnih udaraca u njegovim klasičnim utvrdama – Slavoniji, Dalmaciji i Lici – te ostvariti dobar rezultat u Zagrebu. Ako to ne dogodi, HDZ će dovršiti transformaciju u sveobuhvatnu Stranku/Partiju kojoj je jedini sadržaj da se miješa u sve i sa svima – samo da zabetonira vlast svuda. Zato je nedavna Plenkovićeva izjava da je HDZ već pobijedio u 48 gradova i općina najvažnija poruka dosadašnje izborne kampanje. Naime, uz takvu vještinu interpretacije i takav trend okrupnjavanja postojeće političke kaste – u sljedećim ciklusima za pobjedu možda više i neće trebati izbori.

Višnja Starešina
Lider