U ovoj jadnoj državi, posve poremećenih ili čak nepostojećih općih vrijednosti svakodnevno se događaju stvari od kojih bi nam svima trebala 'stati pamet'. Jedna od takvih stvari bio je i nedavni 'skandal' kad je šibenska bolnica odbila uzeti krv od dobrovoljnog davaoca 'jer je taj bio Srbin'. Prethodnih nekoliko riječi nije slučajno pod navodnicima – pod tim se naime naslovom ili podnaslovom u hrvatskom tisku pojavilo nekoliko članaka i komentara koji su u daljnjem tekstu ipak dali objašnjenje ove hrvatske želje ili namjere za 'krvnom čistoćom'. Halabuka koja je trajala jedan dan i koja je bila posve besmislena svjedoči o mnogo toga ali ponajprije o krajnje problematičnom djelovanju medijskih radnika (tj novinara) spremnih u svakom trenutku napraviti skandal iz najobičnije svakodnevnice. Skandali kao skandali očito su nešto bez čega mediji nisu u stanju funkcionirati pa je zato razumljivo da ih onda kad ih nema, treba proizvesti. Što je najgore, ustrajavanje medijskih radnika na 'skandaloznosti' ovog postupka liječnika šibenske bolnice očitovalo se i u još nečem.

Netko je, tražeći povredu ljudskih prava ili uobičajenu 'hrvatsku ksenofobiju' (kad su u pitanju Srbi!), našao za potrebno potražiti o svemu i mišljenje nikog drugog doli Žarka Puhovskog. Žarko Puhovski danas je u Hrvatskoj gotovo nezaobilazan lik svih mogućih rasprava; gotovo nešto poput savjesti nacije. Bivši predsjednik Hrvatskog Helsinškog odbora (kojem se nadajmo se približava konac ali sada pod upravom Ive Banca) spreman je uvijek i u svakom terenutku komentirati baš sve; od prava pasa na svježi zrak do objašnjavanja tko i kako može u Hrvatskoj dati krv. Apsurd situacije u kojoj novinar traži mišljenje o davanju krvi od Žarka Puhovskog umjesto od liječnika prelazi svaku granicu dobrog ukusa i jednako govori o idiotizmu novinara kao i o neviđenom bezobrazluku samog Puhovskog, koji umjesto da novinara uputi na pravu adresu, žustro radi na održavanju mita o vlastitoj renesansnoj znanstvenoj univerzalnosti. Budući je ovaj mit o Puhovskom prevršio svaku mjeru, možda ne bi bilo zgorega osvježiti pamćenje javnosti o stručnim kvalitetama ovog našeg jedinstvenog i univerzalnog znalca...

Ovaj redovni profesor filozofije na zagrebačkom filozofskom fakultetu (i propali student fizike) zapravo je studirao političke nauke. On je dakle diplomirani politolog. Pitanje svih pitanja je kako su oni koji Puhovskom nikada nisu držali predavanja (dakle nastavni kadar katedre za filozofiju zagrebačkog FF-a) prepoznali u našem Žarku dobrog kandidata za profesora na katedri za filozofiju? Moralna horizontalaPropali fizičar, propali politolog ali i van svih važećih normi izabrani pofesor filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, bez znanstvenih radova u koje vjerojatno ne spadaju ni njegova komentiranja hrvatske transfuziološke prakse, Puhovski očito ima neku drugu ulogu u hrvatskoj javnostiA odmah potom, netko bi u javnosti a posebno na tome fakultetu trebao odgovoriti na još jedno pitanje: kako je naime moguće da svi hrvatski znanstvenici do svojeg statusa stižu objavljivanjem radova u meritornim međunarodnim i domaćim časopisima dok istovremeno, Žarko Puhovski takvih nema. Ni jednog jedinog. Čak i u domaćim publikacijama među kojima su i 'Filozofska istraživanja', pozanata po davanju mjesta velikosrpskim ideolozima poput Milana Kangrge (njemu je čak posvećen i jedan cijeli broj!) Žarka Puhovskog – nema. Pitat će netko, a zbog čega bi Žarka Puhovskog trebalo biti u Filozofskim istraživanjima? Žarko Puhovski naime poznat je u Hrvatskoj javnosti već desetljećima. Osim kao predsjednik HHO-a svoje svijetle trenutke doživio je sedamdesetih godina XX stoljeća kad se iskazao kao jedan od najbješnjih protivnika Hrvatskog proljeća te kao svjedok optužbe protiv studentskih vođa koje su tim istim vođama upropastile barem trećinu života. To ga vjerojatno i jest kvalificiralo za budućeg tribuna HHO-a.

Propali fizičar, propali politolog ali i van svih važećih normi izabrani pofesor filozofije na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, bez znanstvenih radova u koje vjerojatno ne spadaju ni njegova komentiranja hrvatske transfuziološke prakse, Puhovski očito ima neku drugu ulogu u hrvatskoj javnosti. Tko mu je dodijelio takvu ulogu? Što ga kvalificira za posao koji obavlja i na fakultetu i u javnosti? Ili mu možda njegov položaj na FF-u služi samo kao paravan da se izjašnjava o stvarima o kojima ne zna baš ništa? Takva pitanja naime, ne postavljaju se. A tko bi ih i postavljao kad ga polupismeni hrvatski novinari drže stručnjakom za – transfuziologiju? Može li uopće postojati šansa za istinu u društvu u kojem su s jedne strane ovakvi novinari a s druge univerzalni savjetnici poput Puhovskog, bez ikakvih kvalifikacija za posao koji rade? Izmišljeni ali ujedno i (posve razumljivo!) univerzalni stručnjak, 'savjest nacije', znanstvena i filozofska nula, u stvari je proizvod jugoslavenskog političkog sistema koji je i danas živ i zdrav djelujući kao političko podzemlje. Nadajmo se da će i ovaj kratki tekst pomoći u širenju istine o tome tko je, što radi i za čiji račun, gospodin Žarko Puhovski. PS: krv dobrovoljnog davaoca (sa srpskom putovnicom) nije uzeta zbog općeeuropskoh propisa da davaoci krvi mogu biti samo državljani zemlje u kojoj se daje krv.

Spectator
AMAC Hrvati