Suptilni Mesićev fašizam!

Možda smo pjevali, a možda samo otvarali usta, to su poručili čelni ljudi ove moralno i politički posve izbezumljene zemlje Vladimir Seks i Stjepan Mesić nakon što su mediji objavili da su svojedobno pjevali Juru i Bobana. Za svoj, prije toga otkriveni proustaški govor u Australiji, Mesić je rekao naposljetku daje tako morao govoriti "nabrijanim" ljudima. Dakle, krivi su oni koji su slušali veličanje ustaša, a ne onaj tko ih je veličao. Toliko apsurdno da je neoborivo. Sve svoje apsurde Mesić cijeli život pokušava pretvoriti u pobjede proglašavajući druge fašistima, pljačkašima, ustašoidima, vampirima... Ra, n i logika tu više nemaju što tražiti, prosječnom hrvatskom konzumentu političkih predsjednikovih solilokvija preostaje jedino ili bijeg od te katastrofe Logosa. ili spas u Tertulijanovoj maksimi Credo quia apsurdum est! Svojedobno je, dakle, tražio oganj i mač za potpisnike Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskoga književnog jezika, a nakon 30 godina bezobrazno lagao narodu da ih je zapravo spašavao. Nedvojbeno je bio informator zloglasne Udbe prije i nakon što mu je dana putovnica, sve do nastanka hrvatske države, a onda tvrdio daje Udba njega progonila. Svojom je voljom u Haagu svjedočio protiv generala Blaškića i same Republike Hrvatske, a onda pred cijelom javnošću muljao da je zapravo svjedočio protiv Miloševića.

Ova zemlja i ovaj narod su u pravom smislu zatočenici gluposti i dijabolične logike jednoga čovjeka koji vlastite promašaje predstavlja kao postignuća, a tuđa postignuća kao promašaje, radikalno i naglavačke ruši tradicionalni i građanski sustav vrijednosti, a pritom sve koji se suprotstave na bilo koji način, lakonski eliminira kao nedostojne bilo kakve participacije u društvenom životu. Mesić je u cijeloj svojoj karijeri svoje laži pretvarao u istine, svoje vulgarizme u navodnu superiornu i duhovitu pristojnost, svoj totalitarizam u demonstraciju demosa, svoje neznanje, idiotizam i čudovišne silogizme u nekakvu modernu i nedokučivu teoriju proeuropsku političku filozofiju. Takav kakav jest, i uz pomoć svoje čuvene medijsko-znanstvene avangarde koja pored njega hrče naprednim snom, poput akademika Dušana Bilandžića, historiografa koji, primjerice, objavi knjigu i zna daje Tuđman dijelio Bosnu jer mu je to rekao netko koji je opet čuo to od nekog drugog, on zapravo a priori blokira bilo kakvu prigovor. Znanjem, činjenicama, argumentima, logikom, etikom i razumom se danas uzaludno suprotstavljati Stjepanu Mesiću jer sve te stvari on niti poznaje, niti priznaje. To jest jedna vrsta ataka na zdravi mozak i sofisticiranog fašizma kojim on terorizira naciju, one koji jesu svjesni toga, ali i one koji nisu. Točno je, premda ne posve, da u današnjoj Hrvatskoj ne ubijaju ljude zbog "delikta" mišljenja niti ih tjeraju na gole otoke, ne iživljavaju se zvjerski nad njima na novim bleiburzima i križnim putovima, ne poručuju im da odlaze u svijet i napuštaju svoju zemlju. Ali, kao što vidimo, proglašava ih se "nabrijanima", dakle fašistima i ustašama zato što su slušali ustaški govor Stjepana Mesića, proglašava ih se nezrelima zato stoje on pjevao, ili samo otvarao usta, Juru i Bobana, krivima zato što je on tražio progon književnika domoljuba, a narod nije shvatio civilizacijski doseg tog pokliča, proglašava ih se nezrelom desnicom i vampirima zato što danas nisu u zboru koji pjeva "Po šumama i gorama", proglašava ih se odgovornima zato što su devedesetih branili ovu zemlju od srpskog agresora, a nisu shvatili, recimo, da je ova zemlja stvorena u partizanskoj borbi, pa je onda nije ni trebalo braniti ni stvarati, smatra ih se pljačkašima zato što on nije ostvario obećanja kako će vratiti u zemlju puste opljačkane milijarde, krivi su i zato što slušaju Thompsona, a ne uzdišu uz sevdah Hanke Paldum... 

To je taj, rekao bi Finkielkraut, poraz mišljenja koji tako dosljedno demonstrira prvi čovjek ove države, koji, uz medije koji veličaju krađe, laži i prijevare svojih političkih favorita, ubijaju svaku nadu ovoj zemlji da će uskoro biti sretnija.

Ivica Marijačić 
Hrvatski list

{mxc}