"Domjenak" na kninskoj tvrđavi

  

Na sjednici Županijske skupštine u Dubrovniku vijećnici vladajuće koalicije Jambo-SDP-HNS mahali su kopijom novinskoga članka “Likvidiranje ogranka Matice hrvatske”, objavljena u prosincu 1971. Riječ je o izvještaju o sjednici Skupštine općine Metković, na kojoj je pod predsjedanjem Luke Bebića zaključeno da se u Metkoviću likvidira Matičin ogranak. Dakle, Jambo, Račanova i Pusićkina stranka hoće kompromitirati Bebića i HDZ! “Ustaše” i “partizani” udružili se protiv HDZ-ova “partizana”! Taj kaotičan susret sadašnjosti i prošlosti podsjetio me na jedan vic. U davno vrijeme poslije Drugoga svjetskog rata pita učiteljica malog Muju tko su u ratu bili Nijemci. Mujo lijepo odgovara - Nijemci su bili neprijatelji koji su okupirali našu zemlju. Zatim ga pita tko su bili partizani. Mujo je opet nepogrešiv - naša narodna vojska koja je oslobodila zemlju od okupatora. Na kraju ga pita tko su bili ustaše. Mujo je opet nepogrešiv: ustaše su bili moj babo, daidža, amidža... Danas, kad su neprijatelji iz prošlosti (Jambo, SDP, HNS) saveznici u ratu protiv negdašnjeg saveznika, a sadašnjeg protivnika (Bebića), mali bi se Mujo zacijelo zbunio. Ali on je ionako dosad dovoljno odrastao te postavši Bošnjak otišao iz vica, ostavivši u njemu samo Hrvate.

Nedjelja 17. 12. - S Beogradom od večeri do zore!

Sve do današnje, nedjeljne zore gledatelji Prvoga programa Hrvatske televizije mogli su uživati u srpskom filmu "Kako sam sistematski uništen od idiota". Prije tog filma mogli su uživati u još jednom srpskom filmu - "Davitelj protiv davitelja". A prije toga filma mogli su uživati u novoj epizodi serije "Kazalište u kući" napravljenoj po modelu stare srpske TV-serije "Pozorište u kući". Ne vjerujem da bi se i u bivšoj Jugoslaviji mogao naći dan s toliko srpskog programa na negdašnjoj Zagrebačkoj televiziji. Što bi moglo značiti toliko obilje komšija na hrvatskoj dalekovidnici? Ovo: braćo Srbi, ispričavamo vam se što ste nas tako divljački napali, ispričavamo vam se što smo se od vas obranili, vaš zločin prihvaćamo kao svoj grijeh... Koliko god Zagreb svojim mentalitetom bio daleko od Beograda, "Kazalištem u kući" pokazat ćemo da Zagreb mora biti na Beograd nalik, i koliko god hrvatska publika baš ne žudi za vašim filmovima u kojima se govori jezikom kojim su do prije nekoliko godina u Hrvatskoj govorili puška, tenk, nož i masovne grobnice, prikazivat ćmo ih sve do zore! Jer kultura jedne zemlje u kojoj je službeno rehabilitirano četništvo hrvatski je putokaz za Europu!

Pročitao sam pozamašnu knjigu “Talisman” G. Hancocka i R. Bauvala (izdavač Stari grad, Zagreb). Knjiga završava viješću AP-a iz siječnja 2001. godine: "George W. Bush položit će prisegu polaganjem ruke na 234 godine staru slobodnozidarsku Bibliju...", a vraća nas u davninu starog Egipta u kojoj počinje opsežna priča o masonima što se proteže do danas. Premda mu, čini se, autori nisu masoni, "Talisman" je ambiciozno nastojanje da se tim vladarima svijeta prizna apsolutan povijesni legitimitet. Njihovo "pravo" da vladaju svijetom upisano je u zvijezdama, a kroz povijest ga pronose stari Egipćani, manihejci, bogumili, katari, kabalisti, templari, rosenkreuzeri, renesansa, iluminati... Masoni su odredili sudbinu moderne Engleske, Francuske, Italije, Izraela... I pogotovu - Amerike. Knjiga je puna himbi, a jedna je u tome što su autori u opisima zala Inkvizicije veliki moralisti, a, na primjer, hladnokrvni su u opisima zala Francuske revolucije, čija je svekolika elita bila masonska. Naivno se pitam zašto su masoni uopće tajno društvo, i zašto svoje masonstvo taje i neki hrvatski moćnici? Pitanje je naivno, ali nije naivna pogubna dekristijanizacija Hrvatske kojoj vlast ide na ruku, a Crkva je promatra kao da je se to ne tiče!

Zašto ministar Rončević nije na božićni domjenak pozvao politički nepoćudne generale? Zato što, po pravilima Sanaderove vlasti, Hrvatska pripada samo onima koji su na vlasti i koji su uz vlast. A kad vlast prisvoji jednu zemlju, prisvaja i njezinu povijest - isključiti generale iz domjenka znači htjeti ih isključiti i iz povijesti, kao što su u vojnom učilištu “Zrinski” s izložbe o Domovinskom ratu i međunarodnim misijama Hrvatske vojske izbrisani Tuđman i Šušak. Ratni hrvatski generali nisu i sadašnji hrvatski generali, generalski sastav doživio je temeljit preustroj, i njega danas čine: maršalica Carla del Ponte, general zbora Ivo Sanader, stožerni general higijeničar Stjepan Mesić, general časničke lože Petar Selem, general za kolonijalni nadzor Vesna Pusić, generali Mladen Bajić, Kolinda Grabar-Kitarović, Vladimir Drobnjak, Neven Jurica, Miomir Žužul, Goran Jandroković, admiral Hidajet Biščević, general za vezu s izgubljenom domovinskom pozadinom Andrija Hebrang... Kad ti generali ratuju, Hrvatska postiže pobjedu za pobjedom, i na kopnu i na moru, gdje je neprijatelj pred snagom patriotske odlučnosti prisiljen na primirja uglavljena hrvatskim potpisom do potpisa.

Srijeda 20. 12. - Koalicija globalnih i lokalnih elita  

Kad su ovi bivši “komunjare” Mesić, Savka i rodoljub Posmrtne pripomoći Kregar obilježili obljetnicu Hrvatskog proljeća, bogme ću i ja. Dakle, prije četrdesetak godina skupina od pet, šest đaka pješaka, u kojoj sma bio i ja (pohađali smo sedmi razred osnovne škole) dogovorila se od Badnjaka do Nove godine - ne ići u školu. Došli bismo u blizinu Imotskoga, tu se igrali i, kad bi bilo vrijeme, vraćali se kući. No brat jedne “štrajkačice” uoči Nove godine bio je nekim poslom u gradu i svratio vidjeti kako mu (mnogo mlađa) sestra uči. Šokirao se - razrednik mu je rekao da već danima njegove sestre i drugih učenika iz sela nema u školi. Potom je doma bilo batina, ali poslije su nas svi roditelji opravdali izmislivši bolesti i druge razloge izostanka. Savkino proljeće pokrenuo je i brutalno prekinuo Tito. Naše učeničko proljeće bilo je Božje. Vjernička hrabrost djece, kršćanska "država" u njima, bila je jača od đačke poslušnosti. Kao što je bila jača u milijunima Hrvata koji su bili istinski sudionici i Hrvatskog proljeća 1971. godine. Da je pak Savka bila samo Titov eksperiment, pokazala je ne samo u tekstu ostavke izrazivši mu vjernost, nego i posljednja od svih "proljećara" osnovavši stranku. “Narodnu” - kad naroda za nju više nije bilo.

Kako štogod zaraditi kao književnik? Napišete neku prozu, zbirčicu pjesama ili eseja, pošaljete je ministru Biškupiću i, ako njegovo povjerenstvo ocijeni da zaslužujete, dobijete od 21 do 84 tisuće kuna (godišnju, polugodišnju ili tromjesečnu potporu). Tako je ovih dana honorirano četrdeset književnika. Ali ako biste, na primjer, napisali prozu u kojoj bi se prepoznali Biškupić i drugi političari kao izrazito negativni likovi, novac ne biste dobili. Kad je Aralica objavio "Ambru", na sve strane, pa i od nekih pisaca kojima je sada milostinju dao Biškupić, optuživan je zbog političkog pamfletizma (u kojem su prepoznti Mesić i društvo), ali je "Ambra" kupovana i čitana, a autor i izdavač podosta su i zaradili. Zamislite ljevičarske goropadnike Juricu Pavičića, Boru Radakovića i druge ubogare kako činovniku Biškupiću, poput prosjaka koji prolaznicima izlaže svoje batrljke, ponizno šalju ili donose svoje uratke radi državne prosudbe i državne potpore! Zamislite tu stvaralačku strast! Zamislite kako pišu znajući da će im prvi čitatelj biti država. Stilskom figurom rečeno - prvi, posljednji i jedini. Novi likovi za "Ambru" nude se u kolonama!

Milan Ivkošić
Večernji list

{mxc}