Suhoparni spasitelj Španjolske

Pobjednik parlamentarnih izbora u Španjolskoj je Mariano Rajoy, trezveni birokrat koji namjerava drastičnim mjerama štednje izvući zemlju iz krize.

„Presidente, presidente", klicali su okupljeni pristaše pred središnjicom konzervativne Narodne stranke u Madridu. Na balkonu zgrade pojavio se Mariano Rajoy, ozbiljan kao i uvijek. Čak je i njegov „skok radosti", koji je izveo na inzistiranje okupljene mase, djelovao ukočeno i umjetno. No unatoč tomu vođa španjolske oporbe ima mnogo razloga za slavlje, s obzirom da si je s osvojenih 186 zastupničkih mandata osigurao apsolutnu većinu te postigao povijesni izborni uspjeh. Apsolutna većina„Presidente, presidente", klicali su okupljeni pristaše pred središnjicom konzervativne Narodne stranke u Madridu. Na balkonu zgrade pojavio se Mariano Rajoy, ozbiljan kao i uvijek. Čak je i njegov „skok radosti", koji je izveo na inzistiranje okupljene mase, djelovao ukočeno i umjetno. No unatoč tomu vođa španjolske oporbe ima mnogo razloga za slavlje, s obzirom da si je s osvojenih 186 zastupničkih mandata osigurao apsolutnu većinu te postigao povijesni izborni uspjehBio je to treći Rayojev pokušaj. 56-godišnji Galicijac već je dva puta morao prihvatiti težak poraz od premijera Joséa Luisa Rodrígueza Zapatera (PSOE), koji se ovoga puta nije kandidirao za premijersku dužnost. Unatoč velikim izbornom uspjehu Rajoy je euforičnim PP-ovim biračima uputio ozbiljne poruke.

Možda je razlog tome njegova trezvena narav, a možda je svjestan težine zadaća koje ga čekaju. Jer pobjeda na ovim izborima nije toliko njegova osobna zasluga, koliko je rezultat nezadovoljstva vladajućim socijalistima, koji nisu bili u stanju izvući zemlju iz teške gospodarske krize, u kojoj je stopa nezaposlenosti dosegnula čak 22 posto.

„Španjolci su birali držeći se sljedeće devize: „Ako jedni nisu uspjeli, pokušajmo s drugima", smatra španjolski sociolog Fermín Bouza sa madridskog sveučilišta Complutense. „Osim toga, mnogi se prisjećaju vremena gospodarskog procvata za vrijeme Rajoyeva prethodnika J.M. Aznara". Rajoy sam po sebi nije ni dobar govornik ni karizmatični vođa. Štoviše, on često djeluje vrlo distancirano i dosadno. Ali zato Mariano Rajoy ima mnogo iskustva u upravljanju krizama. Već je 1981. postao članom Narodnog saveza, koji se 1989. transformirao u konzervativnu Narodnu stranku. Nakon pobjede na izborima 1996. premijer Aznar ga je prvo imenovao ministrom obrazovanja i kulture, a nakon izbora 2000. imenovan je glasnogovornikom vlade i zamjenikom premijera Aznara, da bi 2001. godine, kao ministar unutarnjih poslova, ostvario sjajne uspjehe u borbi protiv ETA-e.

Mariano Rayoj tako je cijeli niz godina bio zadužen za to da javnosti objasni teške odluke tadašnje vlade; primjerice odluku o slanju španjolskih vojnika u Irak, čemu se protivila većina španjolskih građana. Također je spašavao Aznarov obraz nakon katastrofalne reakcije na havariju tankera pred galicijskom obalom 2002. Pobjednik aktualnih izbora, koji je poznat po savjesnosti i marljivosti, iz svih tih kriza je izašao osnažen. Zbog toga ga je Aznar imenovao i glavnim kandidatom na izborima 2004., kada je poražen u prvom redu iz razloga što su nekoliko dana prije izbora islamistički teroristi, u znak osvete za španjolsko sudjelovanje u ratu u Iraku, dignuli u zrak tri vlaka u Madridu, pri čemu je stradala 191 osoba, dok ih je 2000 ranjeno. Nakon toga je Rajoy, kako bi donekle ograničio štete nanesene Aznarovu ugledu, unatoč suprotnim informacijama, tvrdio da iza napada stoji ETA, za što je na izborima platio visoku cijenu te je sedam godina nakon toga morao prihvatiti mjesto u klupama oporbe.

Zbog dvaju izbornih poraza Rajoy je unutar vlastite stranke bio izložen snažnim pritiscima. Vodeću poziciju u stranci često mu je osporavala stranačka kolegica Esperanza Aguirre, popularna premijerka autonomne zajednice Madrid. No Rajoy je uvijek uspijevao nadjačati rivale u vlastitoj stranci. Čak ni brojne korupcijske afere protiv visokorangiranih PP-ovaca nisu uspjele naštetiti Rajoyevu ugledu. Iako se nije istaknuo posebno briljantnim radom u oporbi, može se reći da je uvijek znao kako preživjeti krize bez većih šteta. Rajoy će se i ovoga puta morati dokazati svoju vještinu upravljanja krizama, kako bi Španjolsku uspio izvući iz aktualne gospodarske blokade. „To sam već jednom učinio i učinit ću to ponovo", potvrdio je Rajoy u nedjelju u svom pobjedničkom govoru pred okupljenim ispred stranačke središnjice. Samo je razlika u tome što je Španjolska tada bila na početku gospodarskog procvata, dok je danas posve blizu „europskog kišobrana spasa".

Rajoy planira provesti program stroge štednje

Rajoy je ipak mnogo suzdržaniji od svog političkog mentora. „Ja nemam čarobnu formulu, ali Vam obećavam da ću već sutra početi s radom", poručio je okupljenoj masi. „Gospodarska blokada zemlje i brojka od pet milijuna nezaposlenih vrlo su teški problemi i stoga će mi trebati pomoć svih građana. Za mog mandata Španjolska će prestati biti problem, te će u budućnosti biti dio rješenja", obećao je Rajoy u nastavku. Također je najavio provedbu programa stroge štednje. Da bi proračunski deficit u idućoj godini snizio na 4,4 posto BDP-a, što je dogovoreno s Bruxellesom, Rajoy u 2012. mora uštedjeti najmanje 20 milijardi eura. A da bi ostvario taj cilj morat će smanjiti državni aparat, provesti privatizaciju državnih poduzeća te uvoditi rezove gdje god to bude potrebno. Od ušteda će jedino sigurno biti izuzeti umirovljenici. „Rajoyeva vlada sigurno će morati provesti bolne socijalne rezove, ali Španjolci su se za to već pripremili", smatra ekonomski stručnjak Juan Carlos Martínez Lázaro iz madridske poslovne škole IE Business School. Čelnik PP-a također je najavio smanjivanje zaštite od otkaza i porezne olakšice kako bi potaknuo zapošljavanje i gospodarski rast.

„Ja ću Španjolsku izvesti iz krize", obećao je Rajoy još prije objave izbornih rezultata. Samo je upitno hoće li čelnik PP-a moći brzo vratiti povjerenje tržišta u četvrtu ekonomiju eurozone, a da pritom ne izgubi povjerenje birača. Zasada ga pristaše Narodne stranke veličaju kao spasitelja nacije i nadaju se da neće biti tek „stečajni upravitelj".

Manuel Meyer
Die Zeit