MOL je dirnuo u osinjak

Vezano uz MOL nigdje nije bilo nikakve korupcije, mita ili pogreške, pa tako ni u Hrvatskoj – inzistira i dalje na dosadašnjem stajalištu Domokos Szollár, direktor za međunarodnu komunikaciju u MOL-u.

Ipak, prekretnicom u MOL-ovim mukama u Hrvatskoj, koje traju već dobrih godinu i pol dana, možemo smatrati činjenicu da je tamošnje državno odvjetništvo prema izvješću novinskih agencija i službeno priopćilo kako generalnog direktora MOL-a Zsolta Hernádija smatra optuženikom zbog davanja mita. Ali budući da Hernádi nije saslušan, odvjetništvo ne može ići dalje.

Proširivanje postupka

Proširivanje hrvatskog postupka na Mađarsku naše je državno odvjetništvo u srpnju odbacilo s obrazloženjem da će radije samo provesti istragu. Prema njegovu tadašnjem priopćenju hrvatski zahtjev nije sadržavao „podatak koji bi utemeljio" sumnju vezano uz određenu osobu, stoga se istraga vodi protiv nepoznatog počinitelja. To traje i otada – bez spektakularnih obrata. Na naše pitanje zašto se Hernádi ne podvrgne ispitivanjima, Szollár je izjavio: vezano uz vijesti koje se mogu čitati u hrvatskim medijima, generalnom direktoru, odnosno MOL-u sve do danas nije se obratilo ni jedno tijelo vlasti. (Vrlo vjerojatno hrvatsko državno odvjetništvo to niti ne bi moglo inicirati neposredno, samo putem mađarskog državnog odvjetništva. Osim toga mnogi smatraju da je hrvatska državna odvjetnica izlanula, budući da je Hrvatska u lipnju predala slučaj mađarskom državnom odvjetništvu te stoga nema pravo zauzeti stav po tom slučaju).

Temelj hrvatske optužnice je, prema našim saznanjima, jedan jedini iskaz: onaj hrvatskog biznismena Roberta Ježića. Njega se unutar trenutno vladajuće stranke HDZ-a pribraja krugu bivšeg premijera Ive Sanadera koji se trenutno nalazi u istražnom zatvoru. Ježić je navodno dokumentima o off shore doznakama dokazao hrvatskom državnom odvjetništvu da je Hernádi podmitio Sanadera kako bi Mol 2009. godine kao 47%-ni vlasnik mogao preuzeti upravljanje nad hrvatskom nacionalnom kompanijom INA-om.

Neosporno je kako se dioničarska struktura INA-e s aspekta MOL-a zadnjih godina oblikovala vrlo nesretno. Mađarska je naftna kompanija počevši od 2004. godine stalnim otkupima do 2009. godine svoj udio povećala na 47%, većina međutim – tada uglavnom slučajno – nije postignuta. Hrvatsku vladu njenih 44% s jedne strane postavlja kao drugog najvećeg vlasnika, ali sa snagom sličnom MOL-ovoj. Prema službenom obrazloženju MOL-a do 2009. godine INA je postala nesposobnom podmirivati račune za naftu, isplaćivati plaće radnicima te da su banke-vjerovnici počele pokretati stečajne postupke. Stoga mu je bila potrebna pomoć vlasnika. To je MOL uvjetovao preuzimanjem upravljanja.

Sanaderova vlada je na kraju u siječnju 2009. godine prepustila ta prava, a u ljeto iste godine Sanader je podnio ostavku bez obrazloženja. Njegovo je mjesto preuzela njegova dotadašnja potpredsjednica Jadranka Kosor, koja međutim očigledno teži k političkom obračunu sa svime što je sumnjivo u okruženju njenog stranačkog kolege. Tako je javnost saznala za Ježićeve poslove koji itekako smrde na zloporabu. On je u Sanaderovo vrijeme mogao privatizirati tvrtku Dioki koja je kasnije, prema optužbama, od državne kompanije HEP-a dobivala zajmove i struju po cijeni nižoj od tržišne. Stoga je Ježić i uhićen. Međutim, nakon njegova svjedočanstva u kojem je teretio Sanadera i Hernádija, zasigurno u sklopu nagodbe, pušten je na slobodu.

Sumnja u vjerodostojnost Ježića

Sumnja hrvatskog državnog odvjetništva za koju se dosada samo iz medijskih informacija moglo pretpostavljati da postoji sada se već može smatrati službenom. Szollár je ponovno opovrgnuo tu pretpostavku. Naglasio je kako ni MOL niti osobe koje se uz njega mogu vezati nikada nisu doznačili nikomeMađarski MOLMoglo bi se reći: dok je zbog slučajeva koji se mogu povezati s MOL-om više od desetak Hrvata moglo uživati ili uživa u gostoprimstvu tamošnjih kaznionica, npr. premijer, potpredsjednik vlade, šef INA-e, uprava Podravke, tajkuni, mađarski čelnici MOL-a zasada su se uspješno ogradili od ispitivanja nikakav novac u svrhu korupcije, pa tako niti Sanaderu. Stoga je prirodno da niti ne može biti takvog dokaza. Nastojao je međutim probuditi sumnju u vjerodostojnost Ježića koji je dao jedini iskaz takvog sadržaja. Ježić je i s INA-om još za vrijeme dok je ona bila pod državnim upravljanjem sklopio više ugovora koji su tom biznismenu osiguravali „zapanjujuće" prednosti. Preuzimanjem upravljanja MOL je takve ugovore „očistio" iz tvrtke. Ježić dakle jedino zbog povrijeđenosti i poslovne osvete može izići s takvim lažnim optužbama. A vezano uz fleksibilnost Sanaderove vlade 2009. godine, isto kao i Sanader u postupku koji se trenutno vodi protiv njega, MOL odlučno tvrdi: brojna su vladina tijela prethodno proučavala MOL-ov plan o preuzimanju upravljanja INA-om i tada nitko – među njima ni Kosor – nije imao prigovora. Szollár promjene 2009. godine smatra potpuno razumnim, dapače, zbog uređenja gospodarenja kompanije i neizbježnim.

Utirući put sada objavljenoj informaciji hrvatski su mediji nedavno objavili video-snimku na kojem Hernádi i Sanader razgovaraju u jednom restoranu. Sanader prčka po mobitelu, a Hernádi mu na ceduljici pruža nešto. To je prikazano kao dokaz o korupciji. Nije prvi puta da lokalni mediji, obično bez navođenja izvora, iznose saznanja kojima se ocrnjuje MOL, i kojima se stvarne informacije prikazuju u krivom svjetlu – tvrdi Szollár. Hernádi se bezbroj puta susreće s bivšim i sadašnjim premijerima, u tome prema riječima glasnogovornika nema ničeg čudnoga. Ti susreti obično nisu tajni, ali ih se niti ne stavlja na razglas: dio su normalnog poslovanja. (U nekim slučajevima održavaju se i potpuno tajni poslovni sastanci na kojima npr. stranke ne mogu imati uz sebe mobitel). Ali sastanak održan u starom zagrebačkom restoranu Marcellino krajem 2009. godine, tj. nakon Sanaderove ostavke, čije održavanje MOL nikada nije ni poricao, nije bio supertajan: strane su stigle sa službenim izaslanstvima i primile su na znanje natpise kojima se upozorava na postojanje video-sustava. Snimku su kasnije zatražile hrvatske vlasti od vlasnika restorana. Nakon toga snimka se u kratkom roku našla u rukama hrvatskih medija koji su različitim pokretima strana pridodale objašnjenja kojima se aludira na podmićivanje Sanadera. Na snimci se ne čuje razgovor, a ni glasnogovornik ne govori o njegovu sadržaju. Ali pokreti sami po sebi nisu od nikakvog značaja, i nerealno je iz istih napraviti storiju – smatra Szollár.

To daleko nije jedini napad koji je MOL doživio u Hrvatskoj od odlaska Sanadera sredinom 2009. godine. Naknadno gledano dirnuo je u osinjak kada je, zajedno s OTP-om s kojim je u tijesnim odnosima, dao kredit hrvatskoj Podravci. Kako je to tragom ispitivanja pokrenutih također za vrijeme vlade Jadranke Kosor postalo jasno, menadžment Podravke je nakon toga pronevjerio veću količinu novca poznatog proizvođača začina. Stoga veliki dio menadžmenta danas već sjedi u zatvoru. Dapače, tragom istrage vezano uz Podravku u zatvoru se našao i Sanaderov potpredsjednik koji je imao znatnu ulogu i u slučajevima vezanim uz INA-u, Damir Polančec. Lokalni mediji pronašli su navodni odnos između INA-e i slučaja Podravka, budući da je po njima i preduvjet za dobivanje tog zajma bilo prenošenje upravljanja INA-om. To je MOL također odlučno odbacio. Kao i tvrdnje da postoji bilo kakva veza između zloporaba koje je počinilo vodstvo tvrtke i jednog od kreditora društva – u našem slučaju MOL-OTP-a. Njima je bila važno jedino otplata što se dogodilo i u ovom slučaju – istina, u varijanti B, tj. u obliku Podravkinih dionica.

Mač zakona udario je još bliže kada je korupcijskim optužbama uhićen generalni direktor INA-e pod MOL-ovim upravljanjem, Bojan Milković. MOL je međutim odmah ustvrdio: ako i ima takvih optužbi, one se mogu vezati uz raniju djelatnost direktora još prije no što je MOL preuzimao upravljanje INA-om. Milković je nakon dva mjeseca pušten na slobodu te, iako se protiv njega još vodi postupak, djelatnost INA-e otada podupire kao savjetnik.

Moglo bi se reći: dok je zbog slučajeva koji se mogu povezati s MOL-om više od desetak Hrvata moglo uživati ili uživa u gostoprimstvu tamošnjih kaznionica, npr. premijer, potpredsjednik vlade, šef INA-e, uprava Podravke, tajkuni, mađarski čelnici MOL-a zasada su se uspješno ogradili od ispitivanja. (Prema priopćenju MOL-a međutim vezano uz već spomenuta uhićenja pravno se niti u jednom slučaju nije dokazala nikakva veza s MOL-om – pa čak ni u slučaju Sanadera).

Valovi zabrinutosti vlade Jadranke Kosor stigli su i do Bruxellesa. Prema uvijek dobro obaviještenim hrvatskim medijima se naime vlada Jadranke Kosor pripremala donijeti zakon o tome da osim hrvatske države nitko ne može steći većinsko vlasništvo u INA-i. Prijedlog države koja se sprema na ulazak u EU je, međutim, Unija primila s neodobravanjem, stoga je isti u tom obliku skinut s dnevnog reda. Drugo je pitanje da diljem Unije postoje brojni sofisticirani alati za postizanje tog cilja: npr. tu je MOL koji neželjeno preuzimanje upravljanja kompanijom onemogućuje na način da ni riječ ne kaže o ograničenju otkupa dionica.

Po mišljenju Szollára na seriju napada protiv MOL-a treba gledati s aspekta približavajućih izbora u Hrvatskoj. Fronte se protežu unutar Hrvatske, MOL je samo nedužan sporedni akter. Stručnjaci obraćaju pozornost kako bi prema lokalnim istraživanjima javnoga mnijenja izbori mogli donijeti pad trenutno vladajućeg desnog HDZ-a. Istovremeno još je upitno što nakon eventualne ljevičarske pobjede očekuje MOL. U prosincu prošle godine je npr. socijaldemokratski SDP pozvao vladu Jadranke Kosor na donošenje zakona o većini u INA-i.

U svakom slučaju, MOL kao da je napustila razboritost koja ga karakterizira u više desetaka drugih država svijeta. Vezano uz otkup INA-e ušao je u brojne stvari koje su naknadno poslužile kao temelj za napad, čak i ako je na kraju krajeva i MOL sposoban zaštititi sebe. Zasada su moguća dva potpuno oprečna čitanja slučajeva. Prema jednom „nema dima bez vatre", to jest „nemoguće je" da od toliko optužbi ni jedna ne bude istinita. Prema drugom su pak hrvatska tijela i mediji jednostavno se primili MOL-a te, idući do granica zakonitosti pretpostavljaju i optužuju, što MOL-u nanosi značajnu štetu čak i ako– kao što je u to tvrtka zasigurno uvjerena – ni jedna od tih pretpostavki i optužaba ne bude dokazana.

Nema većine

Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga također beskrajno provjerava što čini MOL „u pozadini" ne bi li otkupio preostalih 3% dionica potrebnih za dostizanje 50%. Krajem prošle godine mađarska je naftna kompanija dala novu javnu ponudu za otkup dionica, mirovinski fondovi koji sebe smatraju domoljubima su međutim sa svojom višom ponudom podmetnuli nogu MOL-u. Nakon toga se proširio trač da MOL preko svojih povjerenika zapravo već posjeduje više od 50% dionica, samo čeka s priopćenjem te činjenice. (Tako se u priči našao i slovački veliki investitor Mario Hoffmann koji također ima avanturističku prošlost. Opovrgnute glasine dalje je hranila činjenica da MOL upravlja i slovačkom naftnom kompanijom Slovnaftom). Domokos Szollár je s tim u svezi podsjetio: MOL je više puta priznao da je trećim stranama više puta dao nalog za otkup INA-inih dionica s opcijom daljnjeg otkupa od strane MOL-a. Nije rekao točnu brojku, ali tvrdi da ni s time nije prekoračeno 50% što bi ionako bili dužni prijaviti. Obratio je pozornost da brojne prijave HANFE tamošnje državno odvjetništvo ne istražuje.

Od Gyurcsánya do Orbána

Prema Wikileaksu Mađarska se u razdoblju Gyurcsány-Bajnai najviše bojala od rasta ruskog utjecaja u Hrvatskoj i nastojala je odgovoriti vladu Kosor od toga. Mnogi čak smatraju da se iza napada protiv MOL-a što seže čak do hrvatske vlade stoje Rusi. Međutim, ni otada u Hrvatskoj nije došlo do nastanka znatnog ruskog interesa. Istina, Hrvatska je u suštini okružena srbijanskom nacionalnom energetskom kompanijom NIS-om i njenom značajnom podružnicom u Bosni, koja je u većinskom vlasništvu ruske države. Prema našim saznanjima i premijeri Ferenc Gyurcsány i Gordon Bajnai često su pregovarali sa Sanaderom i s Kosor u interesu MOL-a. Prema našim informacijama, Gyurcsány i Sanader su prije stjecanja upravljanja 2009. godine skoro uspjeli dogovoriti jedan sasvim drukčiji dioničarski sporazum: zauzvrat za većinu u INA-i hrvatska bi vlada stekla 5-6%ni vlasnički udio u MOL-u. Međutim zbog kasnije akcije otkupa dionica što je rezultiralo sa 47%-nim vlasništvom, više nije bilo razloga za to. Na razini službene diplomacije se ni odonda ne osjećaju napetosti koje se skrivaju u dubini. Vezano uz MOL vlada Orbána i vlada Kosor ne napadaju jedna drugu otvoreno, tobože prepuštajući rješenje poslovnim ljudima. Osim toga nedavno su se dogovorili i kako će u hitnom slučaju MOL sigurno dobivati naftu putem naftovoda Adria, a u slučaju zaustavljanja isporuke plina mi ćemo osigurati kapacitete za skladištenje plina. Iako neizrečeno, ali obje te mjere smanjuju prostor za rusku ucjenu. Vezano uz te naše informacije Szollár je rekao jedino kako nimalo ne treba iznenaditi ako mađarski premijeri u inozemstvu vode pregovore vezano uz MOL.

István Marnitz
Nepszabadsag, Budimpešta