Skok ili kaos

„Svaki napredak Europa postigne uslijed neke krize. Što je ona dublja to napredak u izgradnji Europe biva značajniji. Dakle, danas se možemo s pravom nadati... Imajući na umu jačinu aktualnog šoka, Europa se sprema načiniti veliki skok naprijed!" Takva analiza nekadašnjeg njemačkog ministra vanjskih poslova, Joschke Fischera, izrečena prije nekoliko dana pred francuskim i njemačkim čelnicima, nositelj je optimizma.

U tom pogledu nema nikakve fatalnosti. Kriza u Europi je ozbiljna, najozbiljnija nakon Drugog svjetskog rata. Ona je ekonomska i socijalna – recesija prijeti, ali nije jedina. Jedinstvena valutaEuropi su potrebni novi potisak te voljni i ambiciozni arhitekti. Naravno da je potrebno žurno spasiti euro. Očevi jedinstvene valute možda su ju precijenili pred svojom javnošću, predstavivši je kao apsolutni ključ za dobrobit. No ona to ne može biti. Ona je samo preduvjetOna je i dubinski politička, o čemu svjedoče brojni pokreti nepovjerenja, pa čak i revolt, koji se na Starom kontinentu redovito izražava. Vatra je u kući, kako bi rekao u nekim drugim okolnostima jedan bivši francuski predsjednik. No ta je formula i sada primjenjiva. Dužnička kriza Europu bi mogla povesti u kaos.

Jedinstvena valuta

Pred takvom prijetnjom, pregovori koji su prije više mjeseci najprije započeli između Pariza i Berlina, zatim s članicama eurozone te naposljetku s čitavom Europskom unijom, pomalo su bijedni. Mnogo je sastanaka u četiri oka, željeznih ruka i samita, oklijeva se, štedi se, odgađa... Nedvojbeno ćemo uspjeti, u srijedu 26. listopada u Bruxellesu, postići novi dogovor, enti po redu kompromis, u posljednjem trenutku. Zakrpat ćemo kuću – namećući ozbiljne mjere štednje napuštenim narodima, primoravajući zajmodavce da odustanu od dijela onoga što im se duguje, tražeći dokapitalizaciju banaka, povećavajući kapacitet crpke za gašenje požara. No sa svime time, nećemo uspjeti ugasiti vatru. I upravo zbog toga trebamo biti zabrinuti.

Europi su potrebni novi potisak te voljni i ambiciozni arhitekti. Naravno da je potrebno žurno spasiti euro. Očevi jedinstvene valute možda su ju precijenili pred svojom javnošću, predstavivši je kao apsolutni ključ za dobrobit. No ona to ne može biti. Ona je samo preduvjet. Pored toga, trebalo bi razmotriti i način na koji Europa funkcionira, na koji se organizira, kao i solidarnost među njezinim članicama. Na to zaboravljamo u razdoblju kada poteškoće pojedinaca idu u prilog općem egoizmu: svijet koji se gradi bit će izgrađen od velikih cjelina – ponajviše oko Sjedinjenih Država i Kine. Suočena s tim divovima, Francuska može samo žaliti što je izabrala između njemačke Europe (one koja se ocrtava) i raspadnute Europe. Ona je mogla biti pošteđena tog odabira da je za to imala sredstava, da nije dopustila da ju oslabe deficiti svih vrsta – financijski, trgovački i natjecateljski. Kasno je za žaljenje. Vatra je pred vratima. Treba zaustaviti požar i započeti obnovu kuće. I to žurno.

Erik Izraelewicz
Le Monde