Francuska i Njemačka trebale bi konvergirati, a ne kopirati se

Budući da nam kriza pokazuje da ozdravljenja neće biti bez francusko-njemačke konvergencije, na koji bismo onda način mogli iskoristiti bezobrazno ekonomsko zdravlje svojih susjeda? Odgovor nije na način da ih kopiramo, već da izvučemo pouke iz njemačkog iskustva koje nam mogu pomoći da se oslobodimo pesimizma koji zauzdava francuski dinamizam.

Prva pouka

Prva pouka: stvarnost treba sagledati onakvu kakva jest. Upravo su to učinili Nijemci početkom 2000-ih godina, kada je njihova situacija bila vrlo loša. Naša situacija još više zabrinjava: opadanje konkurentnosti naših tvrtki, naš tržišni udio u svijetu koji s smanjio poput šagrinske kože na 3,8%, industrija koja je izgubila trećinu svojih kapaciteta u proteklih deset godina, ozbiljan trgovački deficit, prekomjeran javni i društveni deficit koji dovodi do zaduživanja koje, pak, minira povjerenje tržišta te, naposljetku, stopa nezaposlenosti koja je za tri posto veća od njemačke stope.

Suočeni s takvom situacijom, Nijemci su reagirali provođenjem Schröderovih i Merkeličinih reformi. I mi smo se upustili u nekoliko hrabrih reformi, no potrebno je još mnogo toga učiniti. Njemačko iskustvo govori nam da su tek kroz dvije do tri godine vidljivi rezultati u pogledu zapošljavanja i rasta.

Druga pouka

Druga pouka: nikakva strukturna prednost Njemačkoj nije išla u korist. Ona ima mnoge jake točke, poput automobilske industrije, proizvodnje strojeva, obiteljskog malog i srednjeg poduzetništva, no ima i svoje slabe točke, poput demografije, energije i banaka. Ono u čemu se razlikuju dvije zemlje to su ekonomske politike koje su vodile.

U Francuskoj se već deset godina daje prednost prihodima tamo gdje su Nijemci dali prednost zapošljavanju, favorizirala se potrošnja dok su naši susjedi konkurentnost stavljali na prvo mjesto. Mi smo modificirali svoje prioritete favorizirajući ponudu. Nužno je nastaviti. Njemačka nam pokazuje da što je manje deficitarnih javnih rashoda, to je manje obveza koje terete plaće i proizvodnju. Pritom je više novaca na raspolaganju za istraživanja i ulaganja, a samim time i za zapošljavanje.

Treća pouka

Treća pouka: nije dovoljno bolje upravljati, potrebno je očuvati naš sustav solidarnosti. U odnosu na Njemačku, Francuska je u tome uspjela. U svim se izvještajima OECD-a navodi da je Francuska jedna od zemalja u kojoj su nejednakosti najmanje rasle odNjemačko iskustvoNe zavaravajmo se oko prioriteta. Kako nam to pokazuje njemačko iskustvo, reforme tržišta rada i smanjenje deficita, ne predstavljaju prijetnju solidarnosti, već su, upravo suprotno, ključ njezine zaštite. Francuska solidarnost bira nezaposlenost na štetu najslabijih. Potrebno je preokrenuti tu logiku 2008. godine, zemlja u kojoj je kupovna moć i dalje rasla unatoč ozbiljnoj krizi i u kojoj je, unazad deset godina, dohodak rastao brže od kapitala. No svi kao da zaboravljaju je najveća nejednakost nezaposlenost.

Ne zavaravajmo se oko prioriteta. Kako nam to pokazuje njemačko iskustvo, reforme tržišta rada i smanjenje deficita, ne predstavljaju prijetnju solidarnosti, već su, upravo suprotno, ključ njezine zaštite. Francuska solidarnost bira nezaposlenost na štetu najslabijih. Potrebno je preokrenuti tu logiku.

Četvrta pouka

Četvrta pouka: jedino francusko-njemačka konvergencija može osigurati postojanost eura i europskog unutarnjeg tržišta koji su od vitalnog značenja za naše tvrtke. Od početka krize, Nijemci su nam se uvelike približili prihvativši pojam gospodarske uprave i princip trajnog fonda za potporu, dok smo mi priznali potrebu za smanjenjem naših deficita. U tijeku je prava europska revolucija. To je bolan i spor proces.

No mi gradimo gospodarsku Europu koju smo odbacili kada smo stvarali euro. Ta nas Europa obvezuje na mnogo srodnije proračunske politike i prihode. U tome je naš interes. Jedino će takva konvergencija omogućiti da pokažemo da su, unatoč grozničavosti tržišta i manevara onih koji uzdrmavaju euro i jaku Europu, naši temelji mnogo bolji od temelja većine industrijaliziranih zemalja. Izolirane, naše zemlje zasebno nemaju mnogo utjecaja; kad smo zajedno, Europa nas slijedi i naši se pregovarački kapaciteti udvostručuju.

Bernard de Montferrand
Le Monde