Raste pritisak za „više Europe“

Unjemačkom političkom spektru i u poslovnoj i bankovnoj zajednici raste pritisak za „više Europe“ kao odgovor na nevolje u eurozoni.

O pojedinostima funkcioniranja takve veće integracije još valja raspravljati, ali opći smjer podržava većina vladajuće Demokršćanske unije, kojoj je na čelu kancelarka Angela Merkel, i njezini liberalni partneri Slobodni demokrati. Savez njemačke industrije (BDI), moćna udruga poslodavaca, je za to, a isto tako i oporbena Socijaldemokratska stranka (SPD) i Zeleni.

Prošli je tjedan zahtjev za ustavnim promjenama koje bi pojačale europsko jedinstvo dobio podrškuJače jedinstvoNevolja je u tome što je Njemačka – koja najviše uplaćuje u europski proračun, najveći je pojedinačni jamac planova spasa u eurozoni i motor europskoga gospodarstva – u takvom mišljenju daleko ispred svojih partnera čak i Josefa Ackermanna, glavnog direktora Deutsche Bank-a, premda je kritizirao način na koji vlada postupa u sadašnjoj krizi.

Političarima je dobro poznata logika rasprave: kriza u eurozoni otkrila je nedostatak gospodarske integracije potrebne za dopunu europske monetarne unije. No ako će se 17 partnera u monetarnoj uniji jedni drugima upletati u nacionalne fiskalne strategije – koju se dosad smatralo temeljem nacionalnog suvereniteta – onda je veća politička integracija vrlo važna, tvrde zagovornici.

Nevolja je u tome što je Njemačka – koja najviše uplaćuje u europski proračun, najveći je pojedinačni jamac planova spasa u eurozoni i motor europskoga gospodarstva – u takvom mišljenju daleko ispred svojih partnera.

Nizozemsku i Finsku zabrinjava to što Njemačka zajedno s Francuskom želi više „međuvladinih“ sporazuma, što slabi Europsku komisiju i Novac i suverenitetPolitičarima je dobro poznata logika rasprave: kriza u eurozoni otkrila je nedostatak gospodarske integracije potrebne za dopunu europske monetarne unije. No ako će se 17 partnera u monetarnoj uniji jedni drugima upletati u nacionalne fiskalne strategije – koju se dosad smatralo temeljem nacionalnog suvereniteta – onda je veća politička integracija vrlo važna, tvrde zagovorniciparlament. Pariz kaže da podržava Berlin, ali u praksi oklijeva. Irska – gdje je za svaku promjenu ugovora potreban referendum – otvoreno je neprijateljski raspoložena.

Nakon neugodnog iskustva kad se nije uspjelo ratificirati europski ustav, a odbili su ga u Nizozemskoj i Francuskoj 2005., te daljnjih borbi za razvodnjeni Lisabonski ugovor odobren 2009. nakon irskog ne malo tko ima želju za još jednim pokušajem fundamentalne reforme.

UK, najeuroskeptičnija zemlja EU-a, protivila bi se većini njemačkih ideja, ali čini se da je spremna odobriti sve što se tiče samo eurozone, a ne cijelog EU-a od 27 država.

No Berlin ima jednog utjecajnog zagovornika – Jean-Claudea Tricheta, predsjednika Europske središnje banke na odlasku. U intervjuu za francuski radio kazao je da je potrebno promijeniti ugovor „da bi se spriječilo da jedn a država članica stvori probleme svim drugima“. Na pitanje znači li to ukidanje veta država članica rekao je: „Da bismo to učinili, mora biti moguće čak i nametanje odluka.“ Neke zamisli o kojima se raspravlja u Njemačkoj su osnivanje europskog monetarnog fonda, proračunska pravila koja može provesti Europski sud i prijenos elementa proračunskog suvereniteta iz glavnih gradova u Bruxelles.

U Njemačkoj je prihvaćen nizozemski prijedlog da se imenuje europski povjerenik za euro – neka vrsta europskog ministra financija – koji bi mogao nametnuti automatske kazne zemljama koje prekrše strogu proračunsku disciplinu.

Zamisao koja bi se sigurno našla na stolu u bilo kakvim pregovorima o promjeni ugovora – uvođenje euroobveznica kao pomoć u financiranju država u eurozoni – u Njemačkoj podržavaju samo SPD i Zeleni. To bi Angelu Merkel moglo dovesti u nepriliku.

Prošli je tjedan njemački ministar vanjskih poslova i bivši čelnik liberala Gudio Westerwelle predložio raspored promjene ugovora: konvencija za izradu nacrta počela bi s radom 2012., a krajnji rok za izradu nacrta bio bi 2013.

Europska integracija bit će glavna tema na programu konferencije CDU-a koja će se održati u studenom u Leipzigu. Već se naziru obrisi glavne rezolucije. Ona je bi mogla biti naklonjena Europi više nego što se kancelarki dopada.

Nacrt rezolucije Njemačku obvezuje na jačanje „metode zajednice“ i izbjegava „međuvladine“ sporazume. Većina dosad dogovorenih planova za spas eurozone bili su sporazumi među vladama. Takvi su bili i francusko-njemački planovi za više „gospodarskog upravljanja“.

Njemačke tvrtke su proeuropske. BDI je u rujnu tražio novi ugovor s radikalnim dokumentom koji bi obuhvaćao zamisao o europskom fiskalnom fondu koji bi spojio EFSF i ESM i stroge uvjete kreditiranja i glasačka prava prema financijskim doprinosima. Bio bi „politički neovisan“.

Po mišljenju Nijemaca sljedeći korak naprijed u EU-u – ili barem u eurozoni – mora ispuniti praznine koje je ostavio Ugovor iz Maastrichta koji je stvorio monetarnu uniju bez fiskalne unije. Njemačkim partnerima to se možda neće dopasti, no ako žele da Njemačka ostane glavni financijski jamac euru, promjena ugovora možda se neće moći izbjeći.

Quentin Peel
THE FINANCIAL TIMES (London)