Europa je na Balkanu izgubila mnogo od svoga sjaja

DGledajući iz perspektive južne i istočne Europe, EU ne izgleda baš privlačno. EU već duže vrijeme nije tako stabilna, prosperitetna i pravedna kako se često misli. EU je prije podijeljena svađalačka federacija, koja stalno iznova smišlja nove razloge da države ne pušta unutra. Iako se govori o demokraciji i ljudskim pravima, ustvari se sve vrti oko novca.

Slovaci su ovaj tjedan svojim otporom prema sudjelovanju u monetarnim kriznim fondovima očitali lekciju EU-u. Što zaista znači „solidarnost“ nije potrebno objašnjavati bivšim komunistima, njima je taj osjećaj usađen već ranije. Međutim, plaćati za mirovine nekoj bogatijoj državi koja ima velike dugove, teško da spada u tu definiciju, kažu slovački umirovljenici. O pravoj bi se solidarnosti moglo govoriti tek kada bi slovačke mirovine bile usklađene s europskim standardom pa tek onda od njih tražiti da sudjeluju u fondovima. Ipak, EU ne radi na taj način.

Ta je poruka shvaćena u državi koja slijedeća može pristupiti EU, Hrvatskoj. Hrvati su, kao bivši dio prosperitetne i „zapadnjačke“ Jugoslavije, vjerojatno već devedesetih godina mogli pristupiti EU, kao jedna od prvih bivših socijalističkih država. Umjesto toga morali su u više navrata gledati kako su druge države pristupile prije njih.

Gledali su kako su Grci bili zaslijepljeni stipendijama i kreditima, kako su se zaduživali da bi mogli kupovati njemačke Što Hrvati videSada gledaju kako velike EU države pokušavaju zaštiti svoja tržišta rada od radnika iz novih EU država, poput Rumunjske i Bugarske, a istovremeno zahtijevaju da te države otvore svoja tržišta za njihove tvrtke.proizvode, dok grčka poljoprivreda i industrija nisu mogle preživjeti sve jaču konkurenciju. Sada gledaju kako velike EU države pokušavaju zaštiti svoja tržišta rada od radnika iz novih EU država, poput Rumunjske i Bugarske, a istovremeno zahtijevaju da te države otvore svoja tržišta za njihove tvrtke.

Uzmimo za primjer Ivana, 28-godišnjeg Hrvata koji se bavi turizmom i ribarstvom. On je, kako kaže sjedeći u svom drvenom brodiću, zabrinut. Hrvatska uskoro, kao članica EU-a, neće više moći svoje more štititi od velikih brodova iz ostalih EU država, koji vuku mreže. Njegova je vlada tijekom pregovora o ribolovstvu popustila pred snažnim talijanskim i slovenskim lobijem unutar EU-a. Još nekoliko godina i more će biti prazno, predviđa Ivan.

Proces pristupanja nije proces pregovaranja između dviju jednakih strana, koje će kasnije obje profitirati. Velika, jaka i bogata EU određuje pravila igre, a po potrebi stvara i nova pravila.

Hrvati polako shvaćaju: EU je prvenstveno slobodno tržište. Pristupanje će dovesti do povećanja tržišta. Malene tvrtke morat će se zaduživati kako bi mogle investirati ili će se zatvoriti.

To je razlog zbog kojega je potpora pristupanju EU u Hrvatskoj posljednjih godina bila vrlo malena, manja od 50%, dok svuda vise plakati s natpisom „EU ne, hvala“. „Još nismo spremni“, kažu mnogi Hrvati. Pri tome ne misle na ideale ili na borbu protiv korupcije i demokratizaciju, o kojima u Bruxellesu stalno govore, već o svojim tvrtkama koje neće biti konkurentne. Oni ne žele postati samo tržište, gdje se ništa neće proizvoditi. Oni žele održivi razvoj.

Načelno to želi cijela EU, ali u praksi Njemačka profitira od EU-a isto koliko i Grčka. I Nizozemske tvrtke profitiraju od rumunjskog i bugarskog tržišta i njihovih niskih plaća, ali ne i obrnuto.

Europske stipendije postoje, naravno, kako bi pomogle siromašnijim regijama u rastu i poboljšanju infrastrukture, kako bi razlike unutar EU-a postepeno nestale. Međutim, radi se o vreći novca na najvišoj polici. Većina do njega ne uspijeva doći.

Državama izvan EU-a u međuvremenu je postalo jasno da je Europa u krizi te da će ta činjenica vjerojatno usporiti njihovo pristupanje. U Srbiji se u međuvremenu već govori „najranije 2020.“. To je teško shvatiti prosvjednicima koji su 2000. srušili Grčka i RumunjskaI Rumunjska je tijekom krize od MMF-a i Svjetske banke tražila pomoć u milijardama i u zamjenu za to morala je duboko rezati i provoditi reforme. To je učinjeno. Činovničke plaće smanjene su za 25 do 50 posto, od apsolutnog minimuma od, cca, 300 eura u prosjeku, na manje od 200. Mjesečno. Ipak, broj prosvjeda je, u usporedbi s Grčkom, zanemariv. „Zašto mi nismo poput Grka“, pita se jedna mlada radnica. „Oni barem ne dopuštaju da ih se bez protesta vodi na klanje.“Miloševića i koji su se nadali da će ih uskoro nakon toga Europa primiti u svoje okrilje.

„EU, puna mi te je kapa“, stoji u srpskim lijevo-liberalnim novinama Vreme, što dobro opisuje raspoloženje u toj državi. Potpora pristupanju pala je na 46%. „Što bolje gledaš, EU izgleda manje lijepo“, objašnjavaju autori ovog članka sadašnji trend. Srbi imaju dojam da se stalno smišljaju novi politički uvjeti. Najprije se sve vrtjelo oko suradnje s Tribunalom za bivšu Jugoslaviju, a sada je „Kosovo“ na vrhu liste uvjeta.

Rumunjska i Bugarska su zadnje koje su pristupile EU-u, ali nisu baš srdačno primljene. Ove dvije države se, i više od četiri godine nakon pristupanja, još uvijek ocjenjuju putem „mehanizma kontrole i verifikacije“, koji je stvoren posebno zbog njih. Nadalje, iako obje države s pozitivnim izvješćima udovoljavaju tehničkim uvjetima za pristupanje Schengenu, prevladava nepovjerenje te još niti ne mogu u Schengen zonu. Realnost je daleko od prekrasne slike koju su ove države imale o svojoj europskoj budućnosti u trenutku pristupanja, 2007., netom no što je svijetom zavladala financijska kriza.

Grčki prosvjedi u Rumunjskoj bude sjećanja. I Rumunjska je tijekom krize od MMF-a i Svjetske banke tražila pomoć u milijardama. I Rumunjska je u zamjenu za to morala duboko rezati i provoditi reforme. To je učinjeno. Činovničke plaće smanjene su za 25 do 50 posto, od apsolutnog minimuma od, cca, 300 eura u prosjeku, na manje od 200. Mjesečno. Ipak, broj prosvjeda je, u usporedbi s Grčkom, zanemariv. „Zašto mi nismo poput Grka“, pita se jedna mlada radnica. „Oni barem ne dopuštaju da ih se bez protesta vodi na klanje.“

Marloes de Koning
NRC HANDELSBLAD (Rotterdam)