Posjet Hrvatskoj
Bila je to doista topla nedjelja kada sam navečer bio iz Beča doputovao u Hrvatsku. Nije bilo malo onih koji su sjedili po različitim uličnim kafićima bez ogrtača i u dobru raspoloženju. Sljedeći dan počeo je pod oblacima, ali je postajalo sve sunčanije. U razgovoru s novinarima nakon susreta s premijerkom izrazio sam mišljenje kako se nalazimo u proljeću pristupnoga procesa. U ljeto bi taj proces već trebao biti zaključen, a ugovor dovršen, no nekoliko novinara, tako su me poslije izvijestili, iznijelo je mišljenje da sam osobno bio optimističniji od premijerke.
Ustvari je ona na tiskovnoj konferenciji bila kruća i s više odbojnoga držanja nego u razgovoru koji joj je prethodio, ali s obzirom na kritiku na njezin račun i na račun vlade to i nije nikakvo čudo. I vjerojatno je to ono što se prije svega događa u politici: kada se događaju pogrješke, a mediji grebući umanjuju popularnost, tada dotične političarke odnosno političari postaju krući i reagiraju manje prijateljski, što još više umanjuje njihovu popularnost. I tada mnogi od njih ne izlaze više iz te udubine, naročito kada su izbori već pred vratima.
Dakao da ćemo [tek] vidjeti koliko će hrvatska premijerka imati uspjeha, no sada je presudno da ukupna snaga vlade i službeništva bude usredotočena na prijeko potrebne reforme, prije svega u pravosuđu. Takve moje riječi, koje sam izrekao i prije više dana, kada je započela raspra o prijevremenim izborima, izazvale su na moj račun i nekoliko kritičkih reakcija. Ali ako sve to i ostavimo postrani, izbori i s njima povezana predizborna kampanja neminovno bi imali utjecaja na termin zaključenja pregovora!
A takvo odgađanje smatram lošim ne samo za Hrvatsku, nego i za čitavu regiju. Odnosi su bez daljnjega krhki te su nam potrebni jasni signali za zemlje Balkana da se reforme isplate. Pristupna perspektiva za te zemlje nije kratkoročna, no ona se mora održa(va)ti.
Svi moji odnosno naši razgovori, bilo to s ministrom vanjskih poslova ili s ministrom pravosuđa, s glavnim državnim odvjetnikom, s voditeljima ureda za borbu protiv korupcije ili s parlamentarcima pokazali su da postoji konkretna volja da se provedu zaostale [preostale, neprovedene] reforme. Ali dakako da nije riječ samo o obećanjima i dobroj volji, nego i o djelima, dakle o provedbi reformi u praksi. A na tome se mora svojski poraditi.
Bila bi velika šteta ako Hrvatska ne bi iskoristila tu šansu da sada dođe do zaključenja pristupnih pregovora. A bez daljnjega ostaje još mnogo učiniti i na tomu da se uvjeri stanovništvo u ulazak u članstvo. Što se pak toga tiče, nalazim da se premalo čini. Dakako da se sada pred kraj pregovora s EU-om ne će moći započinjati neku kampanju, ali ja stalno iznova ističem da nije riječ samo o kampanji, nego o pozivanju civilnog društva da i ono su-oblikuje taj proces uvjeravanja. A to može funkcionirati ako su veliki dijelovi civilnoga društva i sami u to uvjereni. No u ovome trenutku čuju se samo protivnici pristupanja [Hrvatske u članstvo EU-a], oni izlaze na ulice i demonstriraju.
Hannes Swoboda, blog, 15. ožujka 2011.