Novi SDP

 

I dok se Ivica Račan oporavlja od dvije vrlo teške operacije (koliko smo posve neslužbeno uspjeli doznati, šanse za ozdravljenje su vrlo dobre: Račan bi se mogao već na jesen vratiti u aktivnu politiku), u vodstvu Socijaldemokratske partije traje formiranje nove ideološke grupe, koju je, prije bolesti, bio ohrabrivao i promovirao sam Račan.

Ovdje je važno reći da nije riječ ni o kakvoj tipičnoj frakcijskoj borbi: SDP je, naime, podijeljen na više raznih frakcija od kojih nijedna posebno ne može preuzeti prevlast. Neke su od njih, poput grupe Milana Bandića i onih koji podržavaju Željku Antunović, u permanentnom sukobu, a u ovoj će se, možda presudnoj reformi za budućnost SDP-a, naći na istoj strani.

Ovdje je riječ o pokušaju stvaranja novog čelništva stranke, koje bi se vrijednosno trebalo znatno razlikovati i od dosadašnjeg SDP-a, ali još više od drugih političkih stranaka u Hrvatskoj, poglavito od HDZ-a.

Čini se da je Ivica Račan, koji je cijelu proteklu godinu vodio duge rasprave s pripadnicima stranačkog vodstva, kao i s relativno uskim krugom svojih prijatelja i suradnika, koji nisu neposredno angažirani u SDP-u, odlučio još jednom, zadnji put u svom mandatu, dubinski reformirati Socijaldemokratsku partiju, kako bi je napokon pokušao učiniti modernom lijevo-liberalnom strankom.

Prvu je takvu reformu Račan izveo početkom devedesetih godina kada je iz ondašnjeg SKH-SDP-a gotovo fizičkom silom izbacio gotovo sve projugoslavenske i radikalnolijeve grupacije.

Dio hrvatske ljevice ni danas mu ne može oprostiti tu čistku, koja je, međutim, omogućila beskonfliktno uvođenje višestranačkog sustava u Hrvatsku i stvorila uvjete za uspješno političko djelovanje SDP-a do danas.

Drugu je reformu SDP-a Račan proveo krajem devedesetih, kada je natjerao svoju stranku na koaliciju s Budišinim HSLS-om, što je SDP-u omogućilo povratak na vlast na siječanjskim izborima 2000. godine.

SDP je danas pred trećom velikom reformom. Problem je u tome što mnogi njegovi čelnici toga nisu svjesni.

Glavni je zadatak novog SDP-a , kakav bi se trebao profilirati poslije treće reforme stranke, stvaranje jasnog političkog i moralnog svjetonazora, koji bi Socijaldemokrate trajno trebao odvojiti od Hrvatske demokratske zajednice. “SDP se mora razlikovati od HDZ-a, pojednostavljeno rečeno, kao što se u Americi Demokrati razlikuju od Republikanaca”, rekao nam je ovih dana jedan od najutjecajnijih ideologa stranke.

Vodstvo novog SDP-a, kao i članovi vlade - ako SDP, naravno, pobijedi na izborima - birat će se baš prema kriteriju pripadnosti novom ideološkom i vrijednosnom modelu SDP-a, a ne po kriteriju pripadnosti pojedinoj frakciji.

Glavne značajke novog vrijednosnog modela SDP-a, vrlo grubo govoreći, trebale bi sadržavati visok stupanj društvenog i političkog liberalizma i političke tolerancije, ekonomski liberalizam, proeuropsku orijentaciju, otklon od bilo kakvog populizma, visoku razinu socijalne osjetljivosti i odbacivanje bilo kakvog političkog radikalizma. SDP će, napokon, pokušati postati moderna zapadna socijaldemokratska stranka.

Naravno, kao i kod svakog etabliranog političkog vođe, i u Račanovu će slučaju izbor ljudi za vodstvo novog SDP-a i za novo državno vodstvo biti povezan s Račanovim osobnim simpatijama. Jasno je da njegovi najbliži osobni prijatelji iz vodstva stranke pripadaju krugu onih koji će činiti novi stranački vrh i novu vladu, pobijedi li SDP na izborima.

S druge strane, Račanu valja priznati i određenu političku širinu, koja nadilazi osobne sklonosti. Primjerice, krajem osamdesetih godina jedan od najbližih Račanovih suradnika i osobnih prijatelja bio je dr. Stipe Ivanišević.

On se, međutim, početkom 1990. godine bio priklonio prijedlogu da zajedničku listu SDP-a i nekih drugih lijevih stranaka predvodi prvak Hrvatskog proljeća, danas pokojni Miko Tripalo.

Račan nipošto nije htio pristati na tu opciju (pri čemu je sasvim sigurno bio u pravu), te se žestoko posvađao s Ivaniševićem. Tijekom devedesetih gotovo da nisu razgovarali. Usprkos tome, Račan je krajem devedesetih vratio Ivaniševića u najuži vrh SDP-a, cijeneći njegove sposobnosti i znanje, da bi ga 2000. godine imenovao ministrom pravosuđa.

Danas je Račanov možda najbliži osobni prijatelj u SDP-u Josip Leko, predsjednik saborske Komisije za sukob interesa. Riječ je o čovjeku koji se brinuo za financijsko poslovanje SDP-a i u kojega predsjednik socijaldemokrata ima veliko povjerenje.

Među druge političare iz vodstva SDP-a ili bliske SDP-u, s kojima Račan želi ostvariti treću reformu SDP-a, ubrajaju se neki od članova zadnje postave Račanove vlade, kao i ljudi koji su ideološki bliski poželjnom novom profilu SDP-a.

Novi SDP, bilo na razini stranačkog vodstva ili eventualne vlade, trebali bi, dakle, činiti dr. Ljubo Jurčić, bivši ministar gospodarstva i predsjednik SDP-ova Savjeta za gospodarstvo, koji, međutim, još nije član SDP-a; zatim dr. Neven Mimica, bivši ministar europskih integracija, dr. Ivo Josipović, profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu, dr. Ivan Grdešić, bivši veleposlanik u Sjedinjenim Državama i profesor na Fakultetu političkih znanosti, pa dr. Rajko Ostojić, Račanov osobni liječnik i jedan od autora proširenja bolnice Rebro.

Račan je, nadalje, gotovo dvije godine snažno promovirao Zorana Milanovića, bivšeg glasnogovornika stranke, koji je, iz javnosti još uvijek nepoznatih razloga, prije nekoliko mjeseci izgubio taj posao.

Predsjednik SDP-a i dalje računa na Slavka Linića, bivšeg potpredsjednika vlade, čiji se temperament i pojedine političke akcije nipošto ne uklapaju u profil novog SDP-a. Račan je, međutim, i u vrijeme formiranja prve hrvatske posttuđmanovske vlade smatrao Linića najefikasnijim od svih svojih suradnika.

Činjenica je da je Linić 2000. i 2001. godine proveo golem broj stečaja, čime je potvrdio i takvu Račanovu ocjenu i svoju sklonost ekonomskom liberalizmu. Nadalje, bivši ministar kulture Antun Vujić po mnogočemu pripada novom poželjnom profilu SDP-a tako da valja očekivati kako će i on ostati u novom vrhu stranke ako se ona uspije reformirati.

Ne treba zaboraviti ni Tonina Piculu, ideološki i politički najdosljednijeg račanista među svim čelnicima SDP-a, kao ni Zvonimira Mršića, koji je Račanu potreban zbog svoje goleme popularnosti u Koprivnici, ali čija je karijera u SDP-u ugrožena nizom ograničavajućih čimbenika, poput bliskosti sa zagrebačkim gradonačelnikom Bandićem.

Među protagonistima novog SDP-a, koliko god se oni uklapali u novi svjetonazorski profil stranke, postoje i značajne ideološke razlike. Primjerice, Ljubo Jurčić blizak je euroskeptičnim stavovima. Poznata je njegova izjava da Hrvatska ne treba po svaku cijenu žuriti u Europsku uniju, koju je obrazlagao i u više novinskih kolumni.

Slavko Linić je, pak, vrlo daleko od bilo kakvog političkog liberalizma. To je čovjek koji u svim političkim suparnicima vidi neprijatelje i koji duboko sumnja u slobodu tiska. Malo je koji političar lansirao toliko mnogo napada na medije kao Linić dok je bio riječki gradonačelnik i potpredsjednik vlade.

Ivan Grdešić je, pak, snažniji zagovornik ulaska u NATO od bilo kojeg drugog SDP-ova političara. Josipović, Mimica i Milanović javno su deklarirani eurofili, što nužno ne odražava njihove stvarne stavove.

Ipak, sve razlike među političarima koje Račan vidi kao čelnike novog SDP-a razmjerno su male. Barem u usporedbi s razlikama između te grupe i raznih stranačkih grupacija koje čine stari SDP i koje predvode ljudi na koje Račan, u idealnom političkom svijetu, više ne bi želio računati.

U taj stari SDP spadaju sadašnja šefica stranke Željka Antunović, zatim zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, bivši ministar policije Šime Lučin, bivša ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović, potpredsjednik Sabora Mato Arlović, kao i čitav niz saborskih zastupnika, poput Marina Jurjevića.

Ponovimo još jednom, riječ je o političarima koji nisu međusobno interesno povezani, koji ne čine jednu, nego predvode različite frakcije unutar stranke, ali koji se ne uklapaju u poželjni profil moderniziranog SDP-a.

Bandić je, tako, konzervativni populist, koji reklamira brojne značajke koje SDP više ne želi imati. Željka Antunović po svojim nastupima podsjeća na HDZ-ovu parlamentarnu frakciju od koje se SDP pokušava što je moguće jače odmaknuti. Slično vrijedi i za Marina Jurjevića.

Mato Arlović stari je tip političara, koji nema baš ništa s poželjnom liberalnom definicijom novog SDP-a. Arlović je, zapravo, jedan od preostalih predstavnika najstarijeg SDP-a, iz kasnih osamdesetih godina. Treća reforma SDP-a, koja bi trebala artikulirati novi SDP, neće , naravno, proteći glatko i čisto.

Ivica Račan, kao najiskusniji političar na hrvatskoj sceni, vrlo dobro zna da u izbornoj godini ne smije dopustiti podjelu stranke, da se ne smije riješiti sadašnjih njenih najjačih ljudi, poput Milana Bandića i Željke Antunović, i da nije realno natjecati se na izborima samo s političarima koji predstavljaju novi poželjni vrijednosni profil SDP-a.

Stoga ove godine valja očekivati relativno mirnu koegzistenciju novog i starog SDP-a. Do radikalnih bi promjena trebalo doći tek poslije izbora, bilo kroz formiranje vlade (ako SDP pobijedi), bilo kroz izbor novog stranačkog vodstva.

Davor Butković
Jutarnji list

{mxc} 

 

Pet, 3-12-2021, 17:36:43

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.