Oproštajno pismo Zbora braniteljskih udruga Grada Zagreba doktoru Juraju Njavri

Zbogom prijatelju! Hvala ti!

Velike riječi će biti kazane na ovaj tužni dan. Bit će upućene tebi na našem bolnom rastanku. Donijet ćemo vijence i stručcima mirisnim okititi tvoje počivalište. I dobro je tako jer tako biti mora. Domovina ne zaboravlja one koji su život ugradili u njezine temelje, koji su najbolji dio sebe prinijeli na njen oltar. Velikani odlaze da se ne zaborave.

Ali riječi neće biti dovoljne i miris cvijeća neće ublažiti bol koja se poput pelina razlijeva Lijepom našom. Danas je otišao čovjek, simbol mučeničkog grada, otišao je ponajbolji od nas, otišao je čovjek koji je pokazao da i u paklu ponekad prebivaju anđeli. U paklu ratnog i herojskog Vukovara ostao si uz svoj narod, uz svoje ljude, postavši im uzor i primjer za vječnost. Ostao si uz slabe i ugrožene jer Tvoja ih je ljubav činila velikima i slobodnima. Ostao si uz Čovjeka jer si rijetkim darom Čovjeka prepoznati znao. Zato je danas otrgnut dio nas samih i dio našeg sna koji smo sanjali zajedno s tobom. San o sretnoj i slobodnoj Domovini.

Zadužio si nas doktore, dragi prijatelju, suborče. Zadužio si nas primjerom ljubavi i odanosti, poštenja i domoljubne časti. Pokazao si svima kako se voli i kako se brani Domovina. U najtežem času ti si je branio ljubavlju koja je nadjačala zveket čelika. Branio si je dobrotom koja je nadjačala horde Zla. Branio si je skromnošću i samozatajnošću, branio si je humanizmom o kojem ćemo pričati naraštajima. Neka naš san zauvijek živi u radosnom dječjem oku.

Zbogom doktore! Hvala ti! Laka ti hrvatska gruda i pokoj tvojoj duši plemenitoj.

Za Zbor BUDRGZ: Ratko Dragović Klek