Talijanski iredentizam ne posustaje

Talijanski iredentizam ne posustaje, a na to upućuju najnoviji imovinski problemi između Porečko-pulske biskupije i talijanskih benediktinaca. Iako je i taj problem riješen poznatim Osimskim sporazumima, oni žele svakako opet doći u „Istriju“, a s vremenom i u druge krajeve Hrvatske.

Iredentizam

Iredentizam, kao politički pokret s kraja 19. stoljeća, propagira promjene državnih granica na način da nacionalne manjine izvan granica matične države dođu u okvir matične države. Takve ideje dolaze iz većih i „jačih“ država prema manjim i slabijimRazmišljanja jakih Sjetimo se samo kako su Srbi 1991.god u hrvatskom gradu Petrinji uzvikivali „Ovo je Srbija!“. Međunarodna zajednica je to gledala s izvjesnom dobrohotnošću susjednim državama. U bližoj hrvatskoj okolini dolaze iz Italije i iz Srbije.

Takvi ideolozi i ne pomišljaju na to, da bi i manje i slabije susjedne države imale isto takova prava za svoje manjine u većim susjednim državama. Zato su takve ideje uzroci napetosti među državama i narodima i opravdanje za razne oblike agresije, pa i ratove. Sjetimo se samo kako su Srbi 1991.god u hrvatskom gradu Petrinji uzvikivali „Ovo je Srbija!“. Međunarodna zajednica je to gledala s izvjesnom dobrohotnošću. Bilo bi zanimljivo ponašanje, npr. Francuza, da su takvi Srbi u nekom francuskom gradu (A ima Srba i u Francuskoj!) uzvikivali „Ovo je Srbija!“. Oni su Rome lijepo „spakirali“ i poslali tamo od kuda su došli...Da je RH tako postupila s nekom manjinom, odmah bi međunarodna zajednica protestirala zbog takovog „zločinačkog poduhvata“...

Znakovi talijanskog iredentizma prema Hrvatskoj

Za vrijeme I. svjetskog rata države Antante podkupile su, do tada neutralnu Italiju, da pristupi na njihovu stranu – teritorijima Hrvatske (Istra, Rijeka, Zadar...).

Raspadom Jugoslavije 1941. Italija se još „malo proširila“ i u unutrašnjost Hrvatske pomažući četnicima u pobuni protiv NDH, koja je prethodno azilom „zadužila“ Antu Pavelića i njegove emigrante-ustaše.

Nova prilika – Europska Unija

Kad su dužnosnici RH počeli „raditi“ na pripremanju za pristupanje u EU, talijanskom iredentizmu „pružila se“ nova prilika za ponovno proširivanje na račun Hrvatske.

RH je po ugledu na sve države, koje imaju more – donijela ZERP (Zaštićeni ekonomsko ribolovni pojas). I kad ga je trebalo „pustiti u pogon“, došla je „preporuka“, da se to ne čini, ako RH želi nastaviti pregovore s EU o pristupanju. Tako talijanski ribari mogu i dalje ribariti kao i dosad. A oni imaju efikasnije ribarske alate od hrvatskih ribara. Ne ćemo, valjda, pomisliti, da je to ucjena!

Talijanski Predsjednik Carlo Ciampi 2001. god dodjeljuje odlikovanje gradskoj upravi „talijanskoga grada Zadra“. Znači, još uvijek - ili opet – Zadar smatraju talijanskim!

Italija je 2002. načinila registar poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj – novcem Europske Unije. Znači, da ima potporu EU za svoje planove u Hrvatskoj! Što nas čeka pristupanjem EU?

2005. god talijanski ministar Carlo Giovanardi izjavio je – kažu – da želi obnoviti talijanstvo Dalmacije, a zastupnik u talijanskom parlamentu (Roberto Menia) izjavljuje, da Hrvatska mora biti spremna Italiji vratiti Istriu, Rijeku i Dalmaciju – kada dođe u EU.

Državna pošta Italije izdaje 2007. god marku sa slikom grada Rijeke i natpisom „istočna zemlja nekoć dijela Italije“.

Dakle, niz primjera iredentističkoga svojatanja hrvatskoga teritorija – „ulaskom u EU“!

Korišćenje Vatikana

Prema vlasničkom sporu kod samostana u Dajli čini se da u vatikanskoj administraciji glavnu riječ imaju talijanski iredentisti, koji žele autoritetom Vatikana svakako vratiti talijanske benediktince u Istru i ne čekajući učlanjenje RH u EU. Izgleda da bi to trebala biti „odskočna daska“ za potpuno Iredentisti u VatikanuKoriste za svoje ciljeve u Hrvatskoj i način upravljanja u svećeničkim redovima – apsolutnu poslušnost prema nadređenima i „nepogrešivost“ visokih dostojanstvenika. U takovom nizu našao se i naš kardinal monsinjor Josip Bozanićtalijaniziranje istočne obale Jadrana. Valja se zapitati, hoće li tu još biti mjesta za hrvatski narod?

Vatikanski iredentisti – izgleda – iskorištavaju nepotpunu, ili krivu obaviještenost Svetoga Oca o tom pitanju, ili njegovu „slabost“ prema benediktincima, jer je i sam uzeo papinsko ime Benedikt. A i Papa je još samo čovjek, koji može pogriješiti.

Iredentisti u Vatikanu koriste za svoje ciljeve u Hrvatskoj i način upravljanja u svećeničkim redovima – apsolutnu poslušnost prema nadređenima i „nepogrešivost“ visokih dostojanstvenika. U takovom nizu našao se i naš kardinal monsinjor Josip Bozanić. U tom nizu nema demokracije,nema davanja izjava za javnost bez odobrenja nadređenih. Ili se sluša, ili trpi kazna sve do isključenja.

Zaključak

Za nas obične ljude na kraju ostaju dva pitanja: U današnjoj državi, čija je vlast konačna, državna ili crkvena? I drugo, kakve dugoročne posljedice može imati rješenje ovoga spora: talijanizaciju ili samosvojnost Hrvata i Hrvatske? I, kakvo će mjesto u svemu tome imati novopotpisani ugovor o uređenju „Brijunske rivijere“, koje nije baš jeftino?

Josip Malović