Drskost ili štedljivost: Hrvatski će biti 24. službeni jezik u EU

Ulaskom Hrvatske u članstvo Europske unije hrvatski će postati 24. službeni jezik EU. Ne mogu to dovesti u pitanje intervencije poput one britanskoga konzervativnoga europarlamentarca Charlesa Tannocka. On je, naime, tijekom saslušanja ministrice pravosuđa Ane Lovrin u Europskome parlamentu, reagirao na izjavu slovenskoga zastupnika Jelka Kacina da će pitanje postaviti na hrvatskome, "koji će uskoro postati službeni jezik EU".

Previsoka cijena?

Ne mislite nas valjda opterećivati troškovima prevođenja na bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski? Zemlje zapadnoga Balkana trebale bi prihvatiti jedan službeni jezik koji svi razumiju, srpskohrvatski!  drsko je istupio Tannock. Nije primijetio da se i sam Kacin ministrici obratio srpsko-hrvatskom mješavinom. O službenim jezicima EU ne odlučuju, međutim, troškovi. Članak 22. Povelje o temeljnim pravima EU naglašava poštovanje jezične raznolikosti, a članak 21. zabranjuje diskriminaciju, uključujući jezičnu. Svaka članica stoga samostalno odlučuje koji će jezik u EU uzeti za službeni. Pa što onda hoće Tannock, koji napominje da nije "poslovični monoglotalni Britanac", nego dobro govori pet jezika?

Sa 27 članica imamo 23 službena jezika, dok Vijeće Europe sa 46 članica ima samo dva, a UN sa zamalo 200 članica tek šest. Naravno, spise treba prevoditi na službene jezike svih zemalja članica, no moj je osobni stav da govorne jezike u Europskome parlamentu treba ograničiti na engleski, francuski i njemački  odgovorio nam je Tannock. Svoju intervenciju na Kacinovu izjavu obrazlaže, pak, "golemom cijenom" prevođenja na četiri jezika "koji su ionako, kako mi kažu, 90 posto jednaki".

Balkanu - hrvatski?

Kad bi EU i prihvatio Tannockovu logiku, moglo bi se tek dogoditi da zemlje "zapadnoga Balkana", koje će u EU ući nakon Hrvatske, pokuša nagovoriti da se zadovolje hrvatskim.

Stojan de Prato
Večernji list

 {mxc}