Pismo Puhovskom
Gospodinu Žarku Puhovskom, "mirotvorcu", generalu poslije bitke, na njegovu kvalifikaciju i izjavu na Međunarodnoj konferenciji o utvrđivanju istine o ratnim zločinima, upućenu majkama Bedema ljubavi o njihovom djelovanju 1991. "izvlačile ste sinove da ih šaljete u drugu vojsku, niste mirotvorke".
Isječak iz knjige "Žene u Domovinskom ratu - Snaga ljubavi : činiti dobro"
Adrijan Lisičak "Odnos majke i sina u Domovinskom ratu",
posvećeno pokojnoj majci. ( humanitarka, Hrvatska žena - Sesvete )
"Tijekom 1992.moja je postrojba sudjelovala u obrambenim i oslobodilačkim operacijama na Južnom ratištu. Tada je mama upregnula sva svoja nastojanja da me nekako odvuče od moguće pogibije. Odlučila je hodočastiti od Sesveta do Marije Bistrice. Kasnije sam saznao od jednog poznanika da ju je sreo u Kašini kako hoda uz jecaje s krunicom u ruci. Naravno, bio sam uvjeren kako nema te sile koja me može spriječiti u naumu da idem na novo ratište. No čuda se događaju i protiv volje, tako da uistinu nisam sudjelovao u jednoj akciji u kojoj su neki i izginuli. Ni danas mi nije sasvim jasno kako mi se mama uz nebesku pomoć uspješno suprotstavila...
Nove patnje pribavio sam mami 1995.odlaskom u operaciju Oluja. Nisam joj dao do znanja da sam otišao, ali ona je predosjećala gdje sam. Preko određenih ljudi pokušala je doznati je li sa mnom sve u redu. Iščekivala je moj dolazak, a kada sam konačno stigao doma, imala je izmoždeno lice s podočnjacima…
Mama je uvijek pokušala skrivati svoju patnju i u boli biti dostojanstvena. Dugo vremena nisam bio dovoljno svjestan što roditelji mogu proživljavati kada je riječ o životu njihova djeteta. Dok sam ja s osmijehom na licu išao na teren, ona me redovito ispraćala sa suzama. Nisam mogao pojmiti kakvu bol izazivam dragoj mami sve dok nisam i sam postao roditelj, na početku trećega tisućljeća. Kada sam samo pomislio da bi moje dijete moralo jednoga dana poći u rat, u grudima me pritiskalo…"
Ovo je dio zapisa mladog branitelja Adrijana o proživljenom teškom strašnom vremenu agresije, za njega, njegovu majku, obitelj, Hrvatsku.
Gosp. Puhovski uz navedeno obraćanje majkama, izjavili ste također da biste uvijek birali Jugoslaviju bez rata nego Hrvatsku s ratom. Mudro, vi ste mudar čovjek.
Oni u Vukovaru, Škabrnji, Ćelijama, Voćinu itd. birali su rat, dapače izabrali su da ih ubiju, nisu tako mudri kao vi. Čudan hrvatski narod nije odabrao mir koji je nudila Srbija i JNA.
Ono u čemu se slažem s Vama je da je Tuđman u mnogo čemu kriv, naravno razlikujemo se u detaljima. Uspostavljajući državu moraju se uspostaviti i zakoni a to uključuje i ako je zemlja napadnuta da je obaveza njenih građana braniti je. To sam posebno utvrdila čitajući nedavno kako je SAD uhapsila svog građanina koji se nije odazvao mobilizaciji prije 40 g. i za to će biti primjereno kažnjen iako danas ima preko 60 g.. Zakon je zakon.
Da je Tuđman uveo pravila kakve imaju sve države onda bi i vi branili svoju zemlju ili bi bili dezerter. U svakom slučaju ne bi bili general poslije bitke, ni mirotvorac, to se radilo 1991. godine.
PS: Crna gora je prihvatila nadoknaditi štetu koju je nanijela jugu Hrvatske u vrijeme agresije, Srbija će to učiniti kad-tad. Toliko o mogućnosti odabira 1991.
Hvala hrabrim braniteljima na ustrajnost, izdržati topove i zloću.
Pitanje zajednici žena HDZ-a "Katarina Zrinski"
Na Valentinovo 14. veljače na Cvjetnom trgu pripadnice zajednice žena HDZ-a "Katarina Zrinski" predvođene potpredsjednicom vlade Jadrankom Kosor dijelile su bedževe s natpisom "Stop nasilju nad ženama!" (Ako se ne varam, ovakvu akciju već sam to negdje vidjela, mislim kod jedne od udruga civilnog društva koja se bave ljudskim pravima žena).
Žene HDZ-a sigurno se sjećaju aktivnosti majki oko poticanja mirovnih inicijativa koje su započele već u siječnju 1991. godine s ciljem da spriječe JNA da njihovim sinovima stave oružje u ruke i pošalju ih u rat protiv vlastitog naroda. Iz tih poticaja izrodio se cijeli pokret majki u Hrvatskoj pod imenom Bedem ljubavi. Taj pokret i te majke izvukle su na tisuće mladića raznih nacionalnosti iz JNA, održale bezbrojne prosvjede protiv rata, obišle mnoge svjetske moćnike s jedinom molbom "zaustavite rat u Hrvatskoj". Neki mladići hrvatske nacionalnosti kasnije su se uključili u obranu napadnute Domovine i produžili strahove svojim majkama. Nažalost mnogi su poginuli.
Na Međunarodnoj konferenciji o utvrđivanju istine nakon ratnih sukoba održanoj u Zagrebu 8.i 9. veljače gosp. Žarko Puhovski na riječi predsjednice Bedema ljubavi o njihovom djelovanju je uzvratio "izvlačili ste sinove iz jedne vojske i slali u drugu, niste mirotvorke i to je istina, ustale ste protiv rata 1991. a niste zaustavljale rat 1995 godine.
Tim riječima Žarko Puhovski, (mirotvorac?) učinio je najveće nasilje nad ženama, majkama. Povrijedio je svu snagu kojom su žene činile čuda u izvlačenju mladića iz agresorske JNA, povrijedio je svu bol, patnje, suze, molitve koje su majke podnijele dok su im sinovi branili napadnutu zemlju.
Povrijedio je svaku majku poginulog.
Ima li većeg nasilja nad ženama? Vi ne reagirate, ni kao zajednica žena, ni kao politička stranka čije je vodstvo bilo na čelu 1991. godine kada se sve događalo, a koje je i danas danas na vlasti kada se govore ovakvi izričaji. Slažete li se s izjavom g. Puhovskog?
Još jedno pitanje cijelom vodstvu stranke: koji je rat u Hrvatskoj bio 1995 godine?
Marija Slišković
(sudionica prve inicijative u siječnju 1991., majka tada desetgodišnjeg sina)
{mxc}
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
