Skup "Bosna i Hercegovina na međunarodnoj prekretnici" u Washingtonu

U četvrtak 22. veljače 2007. u Washingtonu je održan jednodnevni radni skup na temu "Bosna i Hercegovina na međunarodnoj prekretnici".

Organizatori skupa su bili "Centar za strategijske i međunarodne studije" (Center for Strategic & International Studies) i "Daytonski mirovni dogovori projekt" (The Dayton Peace Accords Project).

U uvodnom dijelu skup su pozdravili organizatori Bruce Hitshner u ime Projekta, i Janusz Bugajski, u ime Centra, u čijim prostorijama se skup održao, te Bisera Turković, veleposlanica BiH u SAD.

Izlaganja i diskusije bili su podijeljeni u tri teme: pitanje budućnosti OHR-a, ustavne reforme i integracija BiH u euro-atlantske strukture, a za vrijeme popodnevnog objeda skupu su svoje procijene iznijeli, u ime svojih stranaka, tri gosta iz političkih redova BiH.

Bilo je iznenađujuće vidjeti u istoj prostoriji toliki broj birokrata, znanstvenika i predstavnika ustanova koje su se "bavile" i "bave" Bosnom i Hercegovinom zadnjih desetak godina. Bilo je to "tko je tko". Napomenimo samo neke: Bruce Hitchner, Janusz Bugajski, Daniel Serwer, Ed Joseph, Donald Hays, James O'Brien, Robert Beecroft, Robert W. Farrand, Susan Johnson, Jacques Klein i dobar broj drugih koje su pomogli "krojiti" današnju BiH. Iz popisa sudionika lako je bilo uočiti da je za taj skup bio velik interes raznih vladini i nevladinih ustanova, kao sto su State Departmnet, Defense Department, Justice Department, Europska komisija, OSCE, CIA, Svjetska banka, sveučilišta, razna veleposlanstva itd. Na poziv organizatora, skupu je prisustvovao dr. Ante Čuvalo, predsjednik Saveza Hrvata BiH u Americi, a tu su bili i predstavnici Nacionalne federacije američkih Hrvata (NFCA). Na skupu su sudjelovali predstavnici bošnjačke dijaspore, a na popisu se nije vidjelo nikoga iz srpskih organizacija u Americi.

Procjena stanja

Već na samom početku, organizatori su dali svoju procjenu stanja u BiH: "Usprkos gotovo 12 godina intenzivnih međunarodnih nastojanja, daytonsko nasljeđe balansiranja moći na centralnoj, entitetskoj, kantonalnoj i lokalnoj razini ostavila su Bosnu i Hercegovinu nespremnu preuzeti punu odgovornost za svoju vlastitu budućnost". Izlaganja su uglavnom ovu procjenu i potvrdila: sve što je do sad rađeno i uloženo nije donijelo željene plodove. Rat je prestao, uložilo se, osim vremena i napora, više od pet milijardi dolara, a daytonska BiH bila i ostala u "ćorsokaku".

To su zaključci svih onih koji su bili upleteni u sudbinu te zemlje i sad se grlato pitaju što i kako dalje? Ali, nažalost, izgleda da se većina tih stručnjaka i moćnika vrti oko pitanja kako popraviti sustav, kako staviti zakrpe na staru (luđačku) košulju, a ne kako sagraditi nove, pravednije i stabilnije temelje na kojima bi se mogla graditi nova budućnost BiH.

O pitanju budućnosti Ureda visokog predstavnika (OHR), izgleda da se većina složila da je bila pogrešna taktika umanjivanja uloge OHR-a i upotrebe takozvanih „bonnskih ovlasti“ po kojima Visoki predstavnik može "vladati" državom, jer se politička elita BiH nije pokazala doraslom preuzeti potpune ovlasti i suverenitet države u svoje ruke. Schwarz-Schillingov pristup radu OHR-a nije, dakle, donio željene plodove. Ali je jedan od izlagača naglasio da se stvari vjerojatno ne će vraćati na staro i BiH više nije prioritet američke, pa ni vanjske politike Zapada uopće. Sad je to Irak, Afganistan, Iran..., a i Kosovo je zasad važnije od BiH. Nadalje, smatra se da će vjerojatno "tutorstvo" nad BiH od OHR-a preuzeti Europska unija.

Donald Hays, koji je proveo pet godina „baveći se Bosnom“, jasno je naglasio da u dogovorima i pregovorima o BiH na jednoj strani stola ne sjedi, kako se to često misli, "međunarodna zajednica". To je prazna fraza. Tamo sjede međunarodni akteri, svatko sa svojom "agendom" i svojim ambicijama. Na drugoj strani stola sjede domaći političari koji, po njegovim procjenama, nemaju ni pojma što je demokracija, što znaći biti odgovoran narodu, što znaći biti odgovoran za državu kojoj su na čelu, što znaći sloboda tiska; to su ljudi kojima interesi građana nisu uopće na radaru, nego samo interesi njihovi stranaka, a to znaći interesi uskih krugova.

Dok se građani sve više i dublje suočavaju s realnošću, političari još od toga zaziru kao da to nije njihova odgovornost. Naglašeno je da BiH potroši na političare i državnu birokraciju per capita više nego ijedna druga država na svijetu, ali rezultata nema.

Ustavna pitanja

Pitanje daytonskog ustava, koje je također povezano i s ulogom OHR-a, bilo je najvruće. Uglavnom se svi slažu da je postojeće stanje neučinkovito i ne vodi nikamo. Naravno, govorilo se i o prošlogodišnjim odbijenim amandmanima. Zanimljivo je bilo ćuti Amerikance koji su na tim amandmanima radili, da oni nisu bili začetnici amandmana niti je to bio njihov projekt. Naime, domaći politički krugovi su pokrenuli pitanje amandmana i zatim pozvali Amerikance u pomoć.

Nadalje, naglašeno je da su domaći političari zahtijevali da se pregovori vode iza kulisa, bez javnosti, te da su neke važne odredbe dogovarane u nekakvim "sokacima" i bez ičijeg znanja ubačene u zadnji trenutak. Na kraju se sve okrenulo kao da su to bili "američki" amandmani, a ne političke elite BiH. Jedan od tih koji je učestvovao u tim pregovorima reče mi da ih ni on ne bi prihvatio.

Jedan od izlagača je naglasio da neke važne odredbe daytonskog ustava nisu iskorištene i da bi se čak i na postojećem ustavu moglo krenuti naprijed. Poneko mišljenje je bilo da bi trebalo odbačene amandmane barem donekle iskoristiti i nastaviti proces dogovaranja, ali ovaj put otvoreno i bez zakulisnih dogovaranja. Ovima je važno da se "proces" nastavlja, da se stvari nekamo miču. Zdrav razum pita kamo, kojem cilju? Ali za ovakve bitan je "proces", a ne konačni ishod.

Čulo se i glasova da daytonski ustav treba odbaciti i doći do novog konsenzusa. Jedna od najkonkretnijih ideja došla je od sazivača ovog skupa, Brucea Hitchnera. On je naglasio da se ne bi trebalo ići u nekakve beskonačne pregovore o ustavnim promjenama i "u slijepo". Trebalo bi već u početku imati u vidu što, tj. kakvu BiH, se želi postići. On predlaže da se stvori ustavna komisija u koju, uz manji broj političara, treba uključiti pravne stručnjake iz BiH i svijeta, ljude iz kulture, religije, najvažnijih nevladinih organizacija, dijaspore..., ljude zdrava razuma i dobre volje. Takva komisija bi trebala izraditi najbolji i najprihvatljiviji koncept ustava, a onda bi stručnjaci u određenom vremenu trebali ugladiti detalje. To ne znaći da bi takav ustav netko izvana silom nametnuo, nego bi samo pomogao pronaći najbolji model, a onda je do građana BiH prihvatiti ga ili odbaciti.

Bosanski identitet

Profesor Ed Joseph upitao se kako to da su u Makedoniji na vlasti "nacionalne stranke", ali postoji djelatna i pozitivna suradnja između makedonskih i albanskih političkih snaga u zemlji. Po njemu razlika je u tome što se u slučaju Makedonije nisu stvarale nikakve republike unutar države, nego su obje strane pristupilo dogovoru direktno i prihvatile suživot u istoj državi. Iako je to bilo iz potrebe, država funkcionira i stvari idu naprijed. Dakle, on vidi pomak i u BiH, ako se maknu daytonom nametnute strukture i utemelji novi dogovor po kojem ce moći svi prihvatiti BiH kao svoju i biti slobodni kao narodi i građani.

Jedan od izlagača (James O'Brian) postavio je pitanje da li uopće postoji "bosanski identitet" koji bi povezivao građane u zajedničkoj državi. U razgovoru s njim bilo je očito da on pristupa s američkog modela identiteta. Ali dok je u američkom slučaju prvo nastala država (teritorij, vlast i ustav), a tek su onda "nastajali" Amerikanci, u slučaju BiH nacionalni identitet je formiran prije nastanka današnje države, barem u slučaju Hrvata i Srba, dok su Bošnjaci kasnili s definiranjem svoje nacionalnosti. Osim toga, identiteti su višeslojni. Ali to ne znaći da netko mora biti "Bosanac" da bi bio dobar građanin Bosne i Hercegovine.

Od onoga što je rečeno o europskim integracijama, vrijedno je zapaziti slijedeće. Da EU i SAD gledaju drugačije na proces europske integracije. Da će BiH prije ili kasnije "stići" u Europu. Ali predstavnica Europske komisije na skupu je naglasila da uloga EU nije rješavanje problema u zemljama koje žele biti članice, kako neki misle. EU ukazuje na probleme, ali BiH mora riješiti svoje neprilike, demokratizirati, uspostaviti učinkovitu i pravnu državu prije nego uđe u EU. Ona je naglasila, "nije potrebna samo jaka vjera i zelja ući u EU, nego su potrebne istinske i temeljite promijene".

Bilo je pomalo i zabavno čuti kako veleposlanik Robert Beecroft priča neke zgodice iz svojih susreta u BiH. Veli kako je jednoć imao susret sa Momčilom Krajišnikom, kao članom Predsjedništva, i na pitanje što činiti, kako naprijed, Krajišnik njemu razvezao priču o boju na Kosovu. Time je Beecroft htio naglasiti da među političarima u BiH s kojima je imao posla nema vizije, nema demokratskog iskustva, nema osjećaja za vodstvo, nema želje pokrenuti državu i narod prema budućnosti. Zato on tvrdi da je potreban ne samo dobar ustav, nego treba poraditi na promjeni ljudi, mentaliteta. I najbolji ustav ne će donijeti sreće, ako ljudi i dalje nastave raditi po starom običaju.

Gosti iz Bosne i Hercegovine

Tri službena gosta iz BiH bili su Jozo Kriznović, zastupnik u Parlamentarnoj skupštini BiH i Predsjednik kluba SDP-a, Nerkez Arifhodžić, savjetnik za vanjsku politiku Željku Komšiću, članu Predsjedništva BiH, i Igor Radojčić, Predsjednik Narodne skupštine RS. Prva dvojica su u ime SDP-a uglavnom naglasili da međunarodna zajednica treba i dalje igrati važnu ulogu u BiH, da treba razgovore o ustavnim amandmanima nastaviti, neka se proces odvija svojim tokom dok ne dođe vrijeme kad ne će biti više entiteta, regija, ni kolektivnih prava, nego će svi živjeti ravnopravno i sretno kao građani BiH. Treći gost je imao sasvim drugi pristup stvarima. Dok su svi drugi na skupu polazili od točke da je ustavno pitanje srž problema u kojem se nalazi BiH, za njega je to sve riješeno. Republika Srpska je tu i ona ostaje. O ustavu se gubi vrijeme, zahvaljujući ekstremistima koji su odbili amandmane. Ako treba išta ustavno mijenjati, to je Federacija i Brčko. Reformu policije treba napraviti na osnovi dogovora domaćih faktora, a ne i onih izvana. OHR treba izgubiti ovlasti. Za njega je gospodarstvo problem broj jedan. Izgleda da su ga dobro srpski savjetnici u Americi naučili kako govoriti na ovim stranama oceana: gospodarstvo, društvo, suradnja sa Međunarodnim sudom, suradnja država u regiji, tolerancija, jačanje povjerenja među ljudima i narodima, i konačno pomirba. Naravno u tome Srbi predvode! Kao da se ništa nije dogodilo u nedavnoj prošlosti. Bilo i prošlo, idemo dalje. Ali ne mislim da je gospodin Radojčić baš nekoga uvjerio u svoju iskrenost ili da je to uistinu što Srbi žele.

Gospodin Hays je napomenu da su mu srpski čelnici rekli da oni nisu zainteresirani za odvajanje Republike Srpske iz BiH. On misli da to njima nije u interesu jer kad bi se to dogodilo oni, srpski političari, bili bi "nitko" u Beogradu, a u BiH su ipak "netko". A i gospodarski im je bolje u BiH, nego u Srbiji. Ali ipak je to kvalificirao "možda imam krivo", možda nije tako kako oni kažu.

Hrvate se vrlo malo spominjalo na ovom skupu. Jedino g. Hays napomenu kako ih je u BiH bilo malo prije rata, a sad još manje i kako su najgore prošli u Daytonu.

Zaključak

Ovaj skup o BiH u Washingtonu bio je značajan iz tri razloga. Prvo, okupio je velik broj onih koji su ili po dužnosti ili po stručnosti bili upleteni u rješavanje problema u daytonskoj BiH. Drugo, da i oni moraju priznati da, uz sve napore, temeljni problemi BiH ostaju i dalje neriješeni i sad se pitaju, što sad? Treće, bilo je na skupu pokazatelja da se pomalo uviđa da je sve do sada građeno na krivim daytonskim temeljima, te da treba tražiti nova polazišta, koja će se, nadamo se, temeljiti na istini, pravdi i zdravom razumu. To nije baš tako teško, a ustavnih modela za pravedno rješenje ovog problema ima dosta.

Na koncu, i ovaj skup je ukazao na jasnu činjenicu da ni domaći ni strani čimbenici nisu imali čvrstu volju (a nemaju je ni danas) riješiti temeljne probleme državnog ustroja BiH. I to je bio i ostaje bitni faktor u cijeloj toj igri u kojoj je narod bio i ostaje žrtva. Mora se prvo htjeti, a onda će se pravedna rješenja bez većih poteškoća naći. Ili i dalje svi žele pomalo loviti u mutnome!?

dr. Ante Čuvalo
Chicago

{mxc}